Nova zbirka pjesama naše poznate Ingrid stigla je prije par mjeseci. Ni ovoga puta autorica nije razočarala. Dapače, meni je ovo njezin najbolji rad.
Stare duše ne stare prva je knjiga nazvana UM.
Pjesme su svrstane u par poglavlja… O ljubavnoj gladi, O slavi, Um, O tami. A pjesme prilično prate tu tematiku. Ono što se meni posebno sviđa jest da je ovo kod nas novo. Ok, bilo je i prije poezije. Ali ovako ogoljena duša, ovakav stil pisanja, iskrenost i izravnost pronađena je samo kod Rupi Kaur, od strane mene. I kod naše Ingrid. Jednostavno ju mogu zamisliti kako satima čita, recitira ove tekstove dok ju slušamo uz čašu dobrog vina. I ne bi to postalo dosadno. To bi bila najljepša glazba za uši.
Ona realna. Prava.
Znam da mnogi ne vole ovakav način izražavanja i da neće svatko osjetiti one trnce u tijelu ili reći “o da, baš tako se i ja osjećam” prilikom čitanja ove knjige, ali kod mene je izazvala samo takve emocije. Snažne.
Uistinu nemam niti jednu zamjerku. Zanimljivo je to da sam i suprugu čitala par stranica i da smo komentirali par sati određene dijelove, pronašli mnoge ljude oko sebe, a i nas u tim “pričama”. Tako da nije ovo zbirka samo za žene i podizanje nekakvih tenzija. Ovo je knjiga koja će vam nahraniti dušu. Ona o kojoj poželite pričati. Ona koju ne zaboravite. Ona koja ponosno krasi police.
S police 