#recenzija · Fraktura

Ljiljan iz sjene – Johanna Mo

Fraktura

Tjeskoba je sada bila čudovište. Bacila se na nju svojim kandžama oštrima poput šila. Derala je i kidala na komadiće.

Ne dogodi se baš često da je nastavak bolji od prve knjige. Uvijek nekako imamo visoka očekivanja koja autori teško ispune kasnije. Ali kod Johanne to nije slučaj. Ljiljan iz sjene uvjerljivo je nadmašio prvu knjigu. Napetost se mogla rezati nožem, a klupko je toliko zamršeno da ga ni najspretniji neće odmotati do kraja.

Hladnoća je sada bila dobrodošla. Sve je izbrisala.

čovjek koji je puno griješio. Na plećima ima natovarene brojne neprijatelje. Od poslovnih suradnika do napuštenog djeteta i prijatelja s kojim je u ilegalnim vodama. Svi su tako sumnjivi. Apsolutno svatko ima motiv za ubojstvo, ali samo je jedan krivac.

Naši detektivi Hanna i Erik budno motre svaku mogućnost, kupe najsitnije detalje i traže dlaku u jajetu kako bi došli do krivca. No, neke stvari navesti će ih na krivi put. Pronalazak djeteta na sasvim neočekivanom mjestu samo će ih dodatno zbuniti. Ali osluškujemo li posebno pažljivo, možda uspijemo doći do ubojice.

Nepredvidivo, šokantno, napeto, zanimljivo. Krimić u punom smislu! Stranice koje vam gore pod prstima, znatiželja koja tinja u vama, naklonost glavnim likovima, jednostavno briljantno!

Čak i lijepe stvari mogu rasti u sjeni.

Nemoj to nikada zaboraviti.

Imate moju preporuku. Meni ostaje samo (strpljivo) čekati nastavak. 🙂

#recenzija · Lumen

Zelena milja – Stephen King

Lumen

Pomogo sam, je l’ tako?

King će nam i ovoga puta to učiniti. Dotaknuti srce svakoga čitatelja, prodrmati mu misli, uključiti suze, natjerati da osjeća i zadržati naklonost. Zelena milja djelo je koje će zauzeti visoko mjesto na listi njegovih knjiga kada vas netko pita koja je najbolja.

Ovo je jedna od onih koja te slomi, vrati na tvorničke postavke, ona koju ne zaboraviš.

U ono doba biti osuđen za silovanje i ubojstvo dvije djevojčice i još k tome; biti crn, nije obećavalo. Značilo je to sigurnu smrt. Jonh Coffey stiže u E-blok i svojim dolaskom mijenja živote ljudi koji ga tamo dočekaju.

Čuvarima je odmah jasno da je bezopasan. Čovjek tako tužnog pogleda, bojažljiv, uplakan, s glavom u krilu, kakva se priča krije iza njegove osude? I na kraju, može li uspjeti izbjeći Staru Munjaru?

A onda jedne noći pokazuje svoj dar. Kao rukom odnesena, infekcija jednoga od zatvorskih čuvara nestaje. Coffey ima iscjeliteljske sposobnosti. Zar je moguće da čovjek koji toliko pomaže drugima ima tako jaku zlobu u sebi da počini onaj strašan zločin?

Tuga, suosjećanje, iščekivanje, molitva i nada. A na kraju realnost.

Zelena milja odvesti će vas na nepoznata mjesta, dati će vam puno za razmišljanje i slomiti vam srce. Ali ćete nakon nje samo još više voljeti Kinga. Kod mene je ovo roman koji, nakon puno pročitanih, staje rame uz rame s Grobljem kućnih ljubimaca. Moja očekivanja su i više nego ispunjena. Iako sam znala što me čeka, zbog svima poznate, stare, dobre ekranizacije, nisam se pripremila na ovakav nalet emocija. Kraj ove priče me slomio.

A možda smo, pomislio sam, svi mi cirkuski miševi, trčimo uokolo tek jedva svjesni da nas Bog i Njegovi nebeski bojovnici kroz prozore od pleksiglasa promatraju u našim bakelitnim kućama.

Imate moje iskrenu preporuku.

Ukoliko želite upoznati Kinga i njegovo pisanje, krenuti s nečim, slobodno uzmite Milju u ruke.

Prijevod potpisuje: IVAN OTT

#recenzija · Naklada Neptun

Uspomene na njega – Colleen Hoover

Naklada Neptun

Žaljenje te drži zamrznutom u vremenu, kao da si pritisnula gumb za pauzu. Zatvor također. Kad izađeš odavde, potrudi se pritisnuti ‘play’ da ne zaboraviš nastaviti živjeti.

Nakon boravka zatvoru, Kenna stiže u grad gdje je sve pošlo po zlu. Dolazi među ljude koji ju smatraju krivom i koji su skrbnici njene kćeri. Jedine osobe zbog koje trenutno živi.

Ni sanjala nije koliko izazovno će biti doći do nje. Koliko je cijeli svijet protiv njih dvije. Osim njega. Ledger… muškarac koji mrzi ženu koja je kriva za smrt Scottyja.

Želim naučiti kako razgovarati s ljudima, a da ne želim povući svaku izgovorenu riječ.

Ali fatalna privlačnost ne da mu mira. Kenna zaokupira svaku njegovu misao i samo ju želi grliti, držati u naručju, biti pored nje ma koliko god mu razum govori da bježi.

Ova višeslojna romansa daje nam uvid u teške živote nekoliko ljudi. Prošlost, krivnja, greške koje su obilježile likove, standardno zanimljive i vatrene scene kod ove autorice, ovu priču čine jednim neodoljivim bombončićem.

Bol, gubitak, nada, ljubav, strast, kajanje, oprost. Vrtlog emocija koji vas neće ispustiti iz vožnje dok ne doživite svaku od gore navedenih. I uživati ćete.

Imate moju iskrenu preporuku. Pružite si ovog prosinca nezaboravnu ljubavnu priču. Posegnite za Uspomenama.

Prijevod: TEREZA MILIĆ

#recenzija · Preporuka · Profil

Zovem se Lucy Barton – Elizabeth Strout

Profil

Samoća je bila prvo što sam okusila u životu i taj je okus zauvijek ostao u meni, skriven u mojoj usnoj šupljini, i podsjećao me.

Lucy Barton polagano nam, lijeno priča priču o svom životu dok leži u bolničkom krevetu. Pored nje je njezina majka s kojom nije imala gotovo nikakav odnos godinama. Sada ju gleda s osmijehom, ali još uvijek uz nekakvu emocionalnu distancu. I već to pokazuje koliko je teška priča ove žene.

Mama, kad pišeš roman, možeš ga iznova napisati, ali kad s nekim živiš dvadeset godina, to jest roman i taj roman više nikad ne možeš ni s kim iznova napisati!

Bijeg od nasilja u obiteljskom domu, siromaštva, želja za spisateljskom karijerom, braka koji stoji na klimavim nogama i odgoju dviju kćeri. Bolno je čitati ovakvu priču. Lijepo je u ruke primiti knjigu koju nećeš htjeti ispustiti i koja u čitatelju budi stotinu emocija. Od tuge, želiš kraj, ali od oduševljenja, ne želiš ju nikada zaboraviti.

Ako u vašoj priči postoji slabost, izravno se suočite s njom, ščepajte je zubima i suočite se, prije nego što je čitatelj uopće postane svjestan. Tako ćete steći autoritet.

Jednostavan stil pisanja i oštro izražavanje samo će vas još više uvući u samu priču. Nema tu bespotrebnih opisa, izraza i likova. Svaka priča, svako ime, mjesto, sve se uklapa kao najmanja puzzla koja će na kraju knjige tvoriti sliku o Lucy Barton.

Komadić po komadić i imamo ženu, realnu, od krvi i mesa. Onu koja je došla iz blata, praktički u trku, bijegu i onu koja sada stoji čvrsto na svojim nogama. Onu koja se uzdigla. Koja je pronašla snagu. I obožavati ćete ju. 🙂

A sada, čitanje nastavka… da, da. I on nam je već u rukama. Zahvaljujući Profilu.

Prijevod potpisuje: PATRICIJA HORVAT

#recenzija · Nekategorizirano · Znanje

Što misli moje dijete? – Tanith Carey, Dr. Angharad Rudkin

Znanje

Moram priznati da sam dugo tragala za dobrim, kvalitetnim priručnikom za odgoj. Knjigom koja mi neće davati savjete u stilu “ispiranja” mozga nego onom koja će mi objasniti, dočarati, približiti svaku misao, emociju djeteta. Štivom u kojem ću pronaći odgovore na brojna pitanja zašto djeca rade ovo ili ono… i sada to imamo. U prekrasnom izdanju, sažeto, ali dobro opisano, jednostavno i dostupno svakome bez pretjeranih filozofija i izraza od kojih vas zaboli glava.

Ovo je baš onako jedan savršeni primjer u kojem se krije preko stotinu raznih svakodnevnih situacija u kojima ćete se naći sa svojim djetetom. I sada, konačno, imamo neke odgovore. Barem nekakvu vodilju.

I sve je jasno podcrtano, dočarano! Vrlo lako ćete listati stranice ove knjige baš zbog jako kvalitetno uređenog teksta.

Unutra se nalaze informacije o svim razvojnim prekretnicama kroz koje prolaze mališani između 2. i 7. godine.

Mislim da će svaki roditelj uz ovakvu knjigu lakše razumjeti svoje dijete. Da ono neću, nisam umoran i mrzim špinat nekada nije najgora stvar na svijetu. I da se tim malim bićima sto stvari mota u glavi, i koliko toga oni intenzivno prolaze u tih prvih par godina života. Na nama je da im pružimo pažnju, prenesemo znanje i damo razumijevanje.

Jer samo tako ćemo biti zadovoljan i miran roditelj. Uz ovakvu vodilju, pomoć, u krevet ćemo ići mirni znajući da djeci pružamo maksimalno od sebe. Ali znajući i da je sasvim normalno sve što smo prošli taj dan. Da nas ima još i da je to samo faza, odrastanje. Na kraju će sve doći na svoje. Uz par trikova i šaku strpljenja! 🙂

Prijevod: SUZANA SESVEČAN LOZINA

#recenzija · Mozaik knjiga

Obitelj s gornjeg kata – Lisa Jewell

Mozaik knjiga

Priča iz prošlosti govori nam kako je maleno dijete pronađeno u krevetiću. Samo. S porukom da ga netko uzme, netko dobar i pruži mu ljubavi. Dok su u toj istoj kući tri trupla. Vonj se širi kućom već nekoliko dana, a upitnici iznad glave se samo gomilaju. Je li to uistinu ubojstvo ili ne? I gdje su ostali? Kamo su nestala preostala djeca?

A kad ste zaljubljeni, oprostit ćete gotovo bilo što. Karakterna je to crta koja me, nažalost, prati i u odrasloj dobi. Uvijek se zaljubim u one koji me mrze.

A priča iz sadašnjosti? Servira nam napola uništen život samohrane majke Lucy, njeno dvoje djece dok je s druge strane Libby. Mlada žena kojoj stiže pismo. Ostavljena joj je kuća. Postaje bogata žena, a sada je vrijeme da zakorači u svoju prošlost.

I kakve veze imaju te dvije žene? Tko krije pravu priču, tko čuva istinu?

Zamršeno do samoga kraja. Kako budete čitali tako ćete padati u sve veći šok! Zar je ovo moguće? Kako sada ti? Zašto im to radiš? Sva ta pitanja prolaze vam kroz glavu dok vas stranice ovog napetog trilera vuku u sebe. Gotovo da ćete zaboraviti gdje se nalazite, samo ćete željeti doći do istine i samoga kraja.

Ali što se tek krije tamo? Jeste li spremni na to?

Kraj koji donosi potpuno rješenje ili kraj koji donosi pitanja i glad za novim informacijama? Ili pak nešto između? Što vas najviše privlači?

Prijevod potpisuje: IGOR RENDIĆ

A ako vam kažem da je stigao i nastavak? Ma ja ga jedva čekam. Toliko od mene. 🙂

#recenzija · ARC · Mitopeja

Djevojka s medvjeđim govorom – Sophie Anderson

Mitopeja

Jednoga bih dana voljela otkriti priču o svojoj prošlosti i nadam se da je magičnija od pukoga odbacivanja mene kao neželjene bebe. Nadam se da je to skaska prepuna čudesa što objašnjava tko sam i zašto sam drugačija, zbog čega čujem kako si drveće šaptom prenosi tajne, i zbog čega stalno osjećam privlačenje gvozda.

Janka je oduvijek tragala za istinom; tko je ona? Mamočka joj je priznala da je pronađena kao djevojčica u pećini u kojoj su spavali medvjedi. Jednoga dana dolazi do velike promjene u njenom životu i onaj glas koji ju oduvijek odvlači u gvozd sada postane vrisak.

Janka odlazi saznati istinu o sebi. Opasno, prepuno legendi, tajni, bića koja vrebaju iza grmlja i drvenih kuća… spremno da vas odvede u neki drugi svijet. Tamo gdje čuda postoje i gdje je sve moguće.

Kriju se tu tako priče o Kući na kokošjim nogama, Kletvi Velike lipe, Medvjeđem djetetu, Vučjoj pandži i još njih par…

Janka je djevojčica koja uči. O svijetu oko sebe i samoj sebi. Pred njom su brojne odluke, spoznaje koje nisu baš ugodne, ali tu je i njeno sazrijevanje. Uz krasnu Mamočku i podršku prijatelja Saše i posebnog Anatolija, ona uistinu ima snagu medvjedice. Ne samo fizičku nego i psihološku. Ova je djevojka primjer jednog borca, uzora za one djevojčice koje još tragaju za inspiracijom.

I po prvi put otkako su mi izrasle medvjeđe noge shvaćam da izgled mojeg tijela ne mijenja tko sam, a ni gdje mi je mjesto. Ništa me neće spriječiti da se vratim svom domu.

Posegnuti za ovom pričom bilo je kao uskočiti u vrtlog koji će me vinuti natrag u djetinjstvo. U naručje bake koja mi priča posebne legende i priče. Srce mi je naraslo za dva broja. Dobiti šansu da kao čitatelj osjetiš taj žar, unikatnost i ljubav kojom je pisana ova priča… U srcu to pali vatru, a u krvi budi samo najtoplije emocije.

Imate moju najveću preporuku.

Presretna sam što u rukama držim ARC djela za koje sam sigurna da će osvojiti svakoga čitatelja. 🙂

Prijevod potpisuje: Vladimir Cvetković Sever

#recenzija · Fokus na hit

Recenzija antropocena- John Green

Fokus na hit

Jeste li se ikada zapitali kako razmišlja vaš najdraži autor? Što se skriva u njegovom umu kada ne piše novi roman? Kako gleda na svijet, ljude, ma na sve ono što nas okružuje?

Ova knjiga otkriva upravo to. Prekrasna je ovo zbirka o recenzijama John Greena.

John je uplivao u vodu prepunu svega, a isplivao je ostavljajući za sobom za nas brojna pitanja, o čovječanstvu. Ponekad kroz neku poštapalicu, a ponekad uz detaljno, bogato, slikovito opisivanje svakodnevice. Svega onoga s čim se borimo, svih onih potencijalnih problema.

Iako se čini da je ova knjiga laka, to baš i nije tako. Opširno je ovdje obrađen današnji svijet, imamo servirane Greenove misli i emocije koje će nas zbilja baciti u razmišljanje. Ovaj autor dokazao je da možeš savršeno pisati romane i da te ljudi zbog toga mogu voljeti, ali isto tako, da je više nego poželjno pokazati obožavateljima drugu stranu sebe, ogoliti se, predstaviti im se jer; voljeti će te još više. Sigurna sam da je uspio. Mislim da je podigao ljestvicu kada netko kaže “ovo mi je najdraži autor”. Sada ga možemo voljeti i cijeniti i više. Jer nam je dao dio sebe. Ovoga puta to nije bila izmišljena priča, likovi. Ovoga puta je to on uz kritiku na stvarni svijet. I obožavam ga. 🙂

Prijevod: TIHANA KVOČIĆ

#recenzija · Fokus na hit

U snovima držim nož – Ashley Winstead

Fokus na hit

Nikad nisam htjela biti dražesna. To je tako dosadno i jadno.

Kada sam vidjela da su preporuku za ovaj roman dali moji najdraži autori: Riley Sager i sestre koje pišu pod pseudonimom Liv Constantine, znala sam da se unutra krije dobra, uvrnuta priča.

A tako je i bilo… od samog naslova do korica na kojima se kriju škare pa sve do preko pet sumnjivaca, sve je za zbuniti se, totalno!

Deset godina nakon zločina koji je promijenio njihove živote, sastaju se. Netko ima plan vidjeti stare prijatelje, netko dolazi po osvetu, netko pokazati sebe i svoj uspjeh, a netko otkriti ubojicu. Iako je prošlo toliko vremena, istina mora biti izrečena.

Vraćamo se u prošlost gdje pratimo živote “Sedmorke” prije toliko godina, a zatim smo u sadašnjosti na okupljanju povodom godišnjice diplome. Tajne, spletke, strast, skrivena ljubav, laži, sve je tu.

Svatko ima nešto što ga gura u prvi plan, svi su čudni i svi imaju tajne, ali neki više, neki manje. Moram priznati da sam ja odmah otkrila tko je ubojica. Odmah sam s popisa prekrižila neke osobe, a za ovu sam znala. Jednostavno mi je bilo očito. Tako da mi taj element iznenađenja nije došao. Ali, ova knjiga nosi još jednu spoznaju na samom kraju, netko ima još jednu tajnu koju neće izgovoriti dok je živ. Kakvu i tko? Saznati ćete na samom kraju. Pripremite se za pravu, malu bombu. Ova knjiga uistinu krije strašne tajne. Jeste li spremni za njih?

Ponekad stvarno ne moraš maknuti prstom da dobiješ točno ono što želiš. Ponekad je dovoljno samo sjediti i ne raditi ništa, tako jednostavno.

Prijevod: TIHANA KVOČIĆ

#recenzija · Stilus Knjiga

Čuvarica priča – Sally Page

Stilus

Koliko je godina tada imala? Prisjeti se da to nije važno dok si dijete, tada o sebi nikad ne razmišljaš kao o mladoj osobi. Ti si samo ti, prihvaćaš odgovornost i krivnju ne shvaćajući da su mnogo veći negoli možeš podnijeti ni da se s takvim teretom trebaju nositi samo odrasli.

Obična žena, gotovo neprimjetna u napornim radnim danima, a toliko posebna. Janice skuplja životne priče. Spremačica je i rado sluša, upija i sprema priče svojih klijenata.

Jedno jedino pravilo vrijedi – o sebi ne priča, svoju priču drži samo za sebe. Doduše, Janice misli kako ona ni nema priču vrijednu spomena. Ali u toj mudroj ženi se krije možda najveća priča. Najsnažnija. Ona koja će trajati zauvijek.

A kako bi ti, da ga jebeš, mogla znati kakva je Janice? Nikada nisi razgovarala s njom.

Jednoga dana Janice ipak razbija tu ljušturu u koju se uvukla pa s gospođom B. otvara temu svoga života. Priča joj priču o tajnama koje leže skrivene u ladicama pod najdebljim dekama i osjeća se jako dobro. Gotovo da je ponovno prodisala.

Janice je jedan snažan lik koji na prvu djeluje hladno, pomalo dosadno i nepristupačno, ali kako priča teče, tako se sve više otvara i daje nam male dijelove sebe. Nama kao čitateljima ostaje nam jedino pružiti joj razumijevanje, podršku i interes za ono što nam priča. Jer njena je priča zbilja vrijedna slušanja.

Snažna, nezaboravna, potresna, ali prožeta jakim, divnim prizorima o ljubavi prema najbližima.

Ali stvari ponekad treba pustiti da idu svojim tokom; ne mogu se požuriti, ma što oni izvana mislili.

Uzmite ovu knjigu u ruke bez očekivanja pa na kraju, kada zatvorite ove divne korice, zahvalite sami sebi. Zašto? Zato što ste odlučili poslušati priču Janice. Žene koja ima itekako nešto za ispričati. I žene koja će vas naučiti. Što to? Saznajte sami… 😉

Prijevod: Dražen Čulić