Kako uopće predstaviti knjigu koja nosi ovoliku pouku? Ovakav vrisak za pomoć i toliko duboku bol…
Ruby je netko tko možda misli da nema svrhu, smisao. Ali je isto tako žena koja je pronašla Aliceino tijelo. Taj dan bio je prekretnica. Stotinu pitanja, da je došla samo malo ranije, zašto ona, je li ubojica još uvijek tu?
Zločin je to koji uzdrma cijelu zajednicu. A Alice je djevojka koja je imala planove, želju za novim početkom, nadu.
Knjiga je pisana dosta pitko, jasno, sažeto, ali uz puno, previše teških scena i pitanja za zamisliti se. Roman je ovo koji nam daje do znanja da se ovakve stvari dešavaju, da nismo svjesni koliko se predatora krije oko nas, ali ono najgore, nismo svjesni koliko je često neka žena pored nas žrtva. Koliko često onih koje su nestale, imaju ovakvu priču, ali ona nikad nije ispričana.
Žene, otvorite oči, uši, srca, vičite na sav glas. Pričajte svoju priču, podržite druge žene u njihovim pričama, dajte ruku jedna drugoj i pokrenimo se. Samo zajedno možemo stati na kraj predatorima. Budimo tu jedna za drugu jer nažalost, nikad ne znamo kada će i nama samima zatrebati ruka spasa.
Za mene zima gotovo uopće nije bila važna. Važno je bilo ljeto. Cijeli sam svoj život mjerila u odnosu na ljeta. Kao da ni ne živim dok ne počne lipanj, dok ne dođem na tu plažu, u tu kuću.
Isabel svake godine ljeto provodi s majčinom prijateljicom i njezina dva sina. Ljetnikovac na plaži sve je što jedna djevojka može poželjeti; bazen, komad privatne plaže, tulumi uz vatru i dva neodoljiva brata.
Conrad kao mrgud, i stariji brat. Onaj privlačni, suzdržani, zatvoreni. Onaj u kojeg je Isabel zaljubljena od malih nogu.
I Jeremiah, mlađi brat, drag, srdačan i onaj koji je uvijek tu. Onaj koji vas voli iz sjene.
Njih troje savršena su grupa za zafrkanciju, druženje uz kokice i film, plivanje u bazenu i obiteljski ručak pun smijeha. No, tog ljeta nešto se mijenja. Isabel je odrasla, skoro je punoljetna, a dečki su odlučili priznati sami sebi da im se ta djevojka sviđa. No, koji će imati više hrabrosti i sreće? Čije ljeto će biti okupano suncem, a kome stiže hladan tuš?
Bilo je to ljeto koje nikada, nikada neću zaboraviti. Bilo je to ljeto kad je sve počelo. Bilo je to ljeto kad sam postala lijepa. Jer prvi put sam se osjećala tako.
Jenny Han donosi jednu prekrasnu, opuštajuću, laganu priču. I obećavam vam, nećete se odvojiti od nje dok ne dođete do samoga kraja. Ovi likovi ugrijati će i najhladnija srca. Što da kažem, osim da jedva čekam nastavak uz kraj koji obećava nove zavrzlame, puno ljubavi i nova priznanja. Jedva čekam.
Ljeto kada sam postala lijepa prvi je dio trilogije, a Koncept nam je već pripremio drugi dio, dok posljednji nastavak stiže za par tjedana. To je ono što me posebno veseli. Ovakav angažman oko prijevoda ovoliko dobre trilogije, samo dodatno pojačava oduševljenje pričom. Poseban je osjećaj kada svega pet dana nakon čitanja u rukama imate nastavak i još znate da i treći dio dolazi uskoro, doslovno nećemo zaboraviti niti jednu rečenicu iz ove knjige, a imati ćemo u rukama i sam kraj trilogije. Savršeno.
Imate moju najveću preporuku. Bilo da tražite idealan poklon za mrzovoljnu tinejdžericu ili ste vi sami u duši veliki romantičar i ljubitelj teen priča, ovo su knjige za vas. Jenny uistinu zna kako ugrijati naša srca i kako izmamiti osmijeh na lice pomoću pisane riječi.
Razmišljala sam da se objesim, ili skočim pod vlak, ili naglo skrenem na autoputu i počnem voziti u suprotnom smjeru. Ili da jednostavno sletim s ceste. Ali nisam imala hrabrosti. Umjesto toga, dopustila sam im da dođu po mene i u dogovoreno vrijeme pokupe me ispred moje kuće.
Roman koji počinje ovako, ne može biti ništa drugo osim čistoga dragulja. Bolan, realan, upozoravajući, snažan i nezaboravan.
Dorrit Weger ušla je u pedesete, nema supruga, nema dijete, a nema ni roditelje, posao… nepotrebna je. Za ljude poput nje postoji jedno mjesto. Raskošan stan smješten u jednu sigurnu zonu, okružen vrtovima, drugim ženama njenih godina i nešto starijim muškarcima. Mjesto koje pruža delikatese, skupa pića, masaže, saune, treninge, bazene, čista idila. Ali, postoji kvaka… tamo su smješteni svi koje društvo smatra nepotrebnima i sigurni su do određenog vremena. Do trenutka kada netko od vanjskih, potrebnih, ne zatreba neki od organa. Jer to je svrha stanovnika Ustanove. Služiti kao rezerva, kao donator za one koji imaju svrhu; obitelj, supružnika, dijete.
Zatreba li netko od potrebnih pluća, bubreg, jetru, rožnicu, ukoliko se pojavi neki novi lijek kojeg treba testirati, tu su stanovnici Ustanove.
Da, toliko je surov ovaj distopijski roman.
Vrijeme je prolazilo. Vrijeme je letjelo. Svaki mjesec iz ustanove bi nestao određen broj stanara i nikada ih više ne bismo vidjeli.
Dorrit u Ustanovi upoznaje mnoge druge žene i veže se za neke od njih kao da su joj vlastite sestre. A poseban susret s muškarcem koji je prešao šezdesetu, mijenja sve. Dorrit konačno, u tom crnilu upoznaje ljubav. Njih dvoje jedno su drugom gorivo, podrška, motivacija. Jedino što žele je svaki dan ugledati lice ovog drugoga. Tako skromne, a tako velike želje za mjesto u kojem se nalaze.
U tom trenu već krenete s tugom, doslovnim vrištanjem na sav glas na ovu nepravdu! Na sudbinu koja ih je gurnula u tu skupinu nepotrebnih i život koji ih nije spojio ranije. Njihova ljubav već je sada u rukama drugih, sve je određeno, odavno, iako se mi kao čitatelji cijelo vrijeme potajno nadamo, navijamo za drugačiji završetak. Jer njihova priča to zaslužuje. Oni zaslužuju biti sretni.
No, je li to moguće kada ste već dobili etiketu? Kada su vas već obilježili i zatvorili u tu zajednicu…
Ustanova nam pruža uvid u ono kako bi svijet mogao izgledati. Daje nam do znanja koliko smo mi ljudi opasni. I koliko, nažalost, čovjek kao on sam ne vrijedi. Vrijedi samo njegov položaj na poslu, bračni status, potomci, a ne on sam. Zato je na nama da reagiramo, da promijenimo i sebe i ljude oko sebe. Vrijeme je da damo do znanja cijelom svijetu koliko svako ljudsko biće vrijedi i koliko je potrebno. Apsolutno niti jedan život nije iznad tuđega. Svi smo jednaki. I sve dok to ne shvatimo, prijeti nam opasnost da ovaj, a i svaki iole sličan distopijski roman ne ispuni svoju priču i u stvarnom životu. Alarm, upozorenje, kako god. Na nama je da reagiramo i promijenimo svoje stavove.
Imate moju iskrenu preporuku. Ni sanjati nisam mogla da će se na samom početku godine pojaviti roman koji će me rastaviti na dijelove. Ova knjiga zasigurno ide na moju listu deset najdražih. Ove godine, teško koja će ju skinuti s trona. Kapa dolje V.B.Z-u na prijevodu kojeg potpisuje Željka Černok.
Ponekad se pitam vrište li i sami zidovi tih kuća zbog strahota koje se zbivaju u snovima njihovih stanara.
Salem krije brojne tajne. Njegovi mještani nisu niti svjesni tame koja se skriva u pojedinim kućama. Stvorova koji vrebaju iz mraka, opasnosti koja izlazi kada noć padne…
Ben Mears se vraća u rodni grad sa željom da napiše još jednu dobru priču i riješi se nekih starih demona, ali nije ni svjestan da dolazak u Salem zapravo donosi nove, još strašnije demone. One kojih se nikada neće moći riješiti i koji će ostaviti vječne ožiljke na njemu. U tom gradu upoznaje neke nove ljude i zajedno s njima baca se u lov. U nadi da će zaustaviti zlo koje je poharalo ulice Salema. Jednostavno ne može okrenuti glavu i zanemariti tolike smrti, odnosno, napade, ubojstva.
Zlo, tama, jeza, tajne, napadi, sve to čini ovu knjigu kraljicom svoga žanra. King je samo dokazao svoju titulu i uspio dobiti dodatne riječi hvale s ovom knjigom. A ovo, novo izdanje donosi sa sobom i izbrisane prizore te dvije kratke priče. Nešto što se u prijašnjim izdanjima nije nalazilo, tako da se ovaj primjerak mora smjestiti na policu svakog obožavatelja!
Nakon dugo vremena u rukama sam držala jednu čistu, iskrenu i jednostavnu ljubavnu priču.
Često su romanse koje viđamo popraćene dramama, lažima, spletkama i rastancima. Kućica novih početaka servira nam jednu baš zrelu ljubavnu priču.
Ženu koja je krenula ispočetka i muškarca koji iskreno traga za pravom ljubavi. Maleno selo Thorndale samo će pojačati taj dojam iskrene i prave ljubavi. Sve je nekako toplo, puno srdačnih ljudi, duhovitih razgovora i prijateljskih sajmova…
A samo je žudjela da u ovom novom, a opet poznatom mjestu nađe mir.
Ovo je knjiga koja se čita u danu. Štivo koje će vam ugrijati srce i ispuniti vas samo pozitivnim emocijama, razbiti čitalačku blokadu i navesti vas da se zaljubite u pisanje ove autorice. Jer nešto ovako šarmantno, neodoljivo lijepo može napisati samo izuzetno draga osoba. Nadam se da ćemo imati prilike čitati još nešto iz njenog pera.
Hladnoća joj se stegla oko srca kad se počela pitati što je to učinila otjeravši ga.
Postoje ti neki autori koji vam slome srce iznova nakon svakog čitanja, ali kojima trčite s veseljem. Nicola Yoon majstorica je u stvaranju posebnih, snažnih i nezaboravnih tinejdžerskih romana. Ali onih teških zbog kojih se rastužite, naježite, prigrlite koljena dok vam suze klizu niz obraze. Da, Plesni koraci upravo to su učinili i meni.
Problem sa slomljenim srcem nije u tome što te to ubije. Problem je u tome što te ne ubije.
Evie je djevojka koja je pročitala brdo ljubavnih romana. Netko tko je takvu literaturu gutao u danu, skladištio na police i ponosno pričao o pročitanom. Ali Evie više ne vjeruje u ljubav. Nakon što su joj se roditelji razveli pod uistinu teškim okolnostima, ona gubi svaku nadu u iskrenu ljubav.
Nemam više osjećaj da mi knjige pripadaju. Ljubavne su priče poput bajki: ne treba u njih vječno vjerovati.
I onda jednoga dana, mala knjiga i predskazanje mijenjaju sve. Evie se pruža uvid u budućnost nekoliko parova iz njenog života. Neke su blistave, a neke tužne, tmurne, a ona ni sama nije svjesna zašto joj se to dešava i tako ju put nosi u plesni studio gdje i sama upoznaje svoju ljubav… onu u koju više ne vjeruje.
X je sve ono što ona nije. Odvažan, pustolovan, optimističan, spreman za novu ljubav, siguran, odlučan, strastven… Ples koji oni plešu nije vođen samo pokretima stopala nego i srcima. Kada jednom zaiskri među njima, teško će se ugasiti taj plamen.
Šarmantno, duhovito, srčano i strastveno. Baš poput plesova koji X i Evie plešu, snažne emocije izviru iz svake stranice ove knjige.
Pripremite se na to da vas srce malo zaboli, ali i da se vaš knjiški život obogati za jednu nezaboravnu priču.
Slučajnosti ne postoje. Ne u istragama ubojstava, a pogotovo ne u ovoj paklenoj noćnoj mori.
Kada supruga poznatog autora bestselera bude pronađena mrtva u u svečanoj crnoj haljini, na čelu stola s jezivom grimasom, gotovo zamrznutim izrazom, policijski istražitelji bacaju se u akciju.
Ono što dodatno plijeni pozornost je raspored i način ubojstava. Sve pokazuje na to da ubojica slijedi zločine iz trilogije gospodina Koponena. Doslovno svako ubojstvo djeluje kao čin rituala, jezivo, upečatljivo i neočekivano… Jessica Niemi ne može se ne zapitati, prati li ubojica nju? Je li ona razlog svih tih ubojstava? Zar je moguće da ju je dostigla prošlost koju se tako trudila skrivati od svih ljudi iz svoga “novog” života…
Tajne, kontinuirana akcija, napeta atmosfera, zanimljivi likovi i nekoliko ubojstava čine ovu knjigu fantastičnim krimićem. Misterioznu atmosferu dodatno pojačava povratak u prošlost i upoznavanje tajni iz života istražiteljice Jessice.
I na kraju, tko stoji iza svega? Hoćete li uspjeti pogoditi ili će vas sablasniti spoznaja koja se krije u rješenju ovih zločina?
Od mene imate veliku preporuku.
Čekamo nastavke i bacamo se u napad na Fokus da stignu što prije! 🙂
Kao što ju je jedna žena davno podsjetila, zajednički nazivnik svih tih groznih stvari koje su ti se dogodile si ti. Kamo god pošla, ondje si ti.
Knjiga započinje jednim uhićenjem, krvavom ženom, Paris koja u ruci drži oružje od kojega je žrtva stradala. Čovjek koji je mrtav dobro je poznat javnosti, a Paris je njegova više nego duplo mlađa supruga i naravno da je svaki reflektor usmjeren prema njoj.
A to je ono od čega ova žena godinama bježi. Povećalo, pažnja, primjećenost. Od trenutka kada je obrisala svoj stari život dobro se skrivala, ali sve se promijenilo kada je njen suprug pronađen mrtav.
Sada ju napadaju tajne stare dvadeset pet godina… Ruby je izašla iz zatvora i ne kani ostaviti Paris na miru tako lako. A kako su njih dvije povezane? Ostaje vam da otkrijete iza ovih korica…
Disocijacija je način na koji se njezin um štiti od trauma kojima je izloženo njezino tijelo. Iako se to trenutno ne događa, osjećaj razdvojenosti između njezina mozga i tijela javljao se kad god se osjećala ranjivo, kad god je bila u opasnosti.
Prvo što treba natuknuti da ovo nije baš klasičan triler niti ima sve karakteristike istoga. U ovom romanu se autorica više fokusirala na likove i drame iz njihovih života te prošlosti dok je ružne, crne događaje i pokoje ubojstvo provukla samo kao pozadinski događaj. Bar sam ih ja tako doživjela, ne kao primarnu radnju nego nešto što samo vreba iza ugla. Koliko mi se to sviđa? Nisam sigurna…
Možda bi sve bilo drugačije da nisam apsolutno svaki ishod predvidjela. Doslovno sam na svako otkriće koje nam je autorica servirala, pomislila “znala sam”. I ne, nisam imala dvije opcije nego baš tu koja se i odvila. Malo mi je to snizilo krajnju ocjenu i splasnulo mi je oduševljenje radnjom.
Nije me šokirala, iznenadila, nisam ostala budna kasno u noć razmišljajući o njoj iako me je prikovala za fotelju dok nisam stigla do kraja. Svidio mi se stil pisanja i sam početak romana to ubojstvo, ali onda je sve nekako otišlo u drugom pravcu… i ovo je za mene ostao samo dobar roman. Onaj za jedno čitanje, da ti popuni vrijeme. 🙂
Možda vas uspije iznenaditi! Nikad ne znaš… Svakako mi javite dojmove nakon čitanja.
Tragate li za štivom koje će vam ugrijati srce, napuniti vas pozitivom i pružito bajkovitu priču i likove, posegnite za ovim romanom.
Carl je razumio ljude koji su skupljali knjige kao što drugi skupljaju poštanske marke. Koji su voljeli prelaziti pogledom po hrptovima jer su u knjigama živjeli ljudi s kojima su se osjećali povezano, jer su se ondje odvijale sudbine koje su i sami dijelili. Ili bi voljeli dijeliti. Koji su oko sebe okupljali knjige kao da je riječ o stambenoj zajednici dobrih prijatelja.
Emocije, citati, topla ljudska riječ sve to pršti iza ovih korica. Šetač knjiga osvojiti će svakog knjigoljupca.
S veseljem će se o njoj govoriti mjesecima nakon čitanja i jednoga dana vidim ju kao klasik, kao primjerak koji ide u svaku malu, kućnu knjižnicu.
Carl Kollhoff bio je knjižar kojeg svaka mušterija voli. Bio je onaj tip osobe koji svoj posao voli više od života. Netko tko odvaja slobodno vrijeme za povezivanje s tim istim mušterijama. Carl je veliki knjiški moljac. Jednoga dana neočekivano gubi posao, a u njegov (sada) prazan život upada djevojčica s neobičnim imenom i veoma mlada, ali i mudra glava.
Uz pomoć te devetogodišnjakinje i knjiga, njegov će život ipak dobiti neki smisao. Moć koja se stvara između redova u knjigama i razgovora među ova dva posebna bića, liječi sve.
Čovjek je pri kupnji knjiga slobodan. To je ono čarobno u tome. Sve nam se u životu nameće, ali barem još možemo odlučiti što ćemo čitati.
Jedan od najnovijih romana, a i samom tematikom neki novi King, izuo me iz cipela. Billy je lik koji mi službeno skače na tron kada su u pitanju najdraži likovi Stephena Kinga. Ovo je roman koji neću tako lako zaboraviti. S ovim djelom King nam je pružio neki novi komadić sebe. BillySummers jedna je od njegovih rijetkih knjiga gdje nema više sile, moći, pa i onog “paranormalnog”. Mislim da sam prije nje čitala samo dvije knjige iz pera Stephena Kinga, a da imaju ovako stvarne, realne likove i radnju.
Jednostavno me razoružao i osvojio do kraja.
Prije ili kasnije zli ljudi rade zle stvari.
I tu nastupa Billy. Plaćeni ubojica, veteran rata u Iraku, a ja bih ga još nazvala izvršiteljem pravde. Jer to je ono što radi za novac. Njegov jedini uvjet je da “žrtva” mora biti zla. Odnosno da je ta osoba iza sebe ostavila neke žrtve i prljavštinu u svijetu. BillySummers zapravo uzima pravdu u svoje ruke i s ovoga svijeta otpravlja one najgore. I to mu ide vraški dobro. A sada, je li on svetac ili grešnik i sam, to ćete otkriti iza ovih korica.
Sve je savršeno do posljednjeg posla kada se neke stvari izjalove i kada u njega budu usmjereni reflektori. Do trenutka kada i sam postane meta.
Loši ljudi moraju platiti. A cijena mora biti visoka.
A u tom ludom trenutku u njegov život uskače djevojka koju treba spasiti. Netko kome je život srušen, netko kome su naudili i Billy to jednostavno ne može ignorirati. Mora ju zaštititi, osvetiti i spasiti ono što se da iz ruševina koje su zavladale njenim mladim životom.
Tako paralelno pratimo njihovu priču, njegovu potragu za zarađenim novcem i ljudima koji su ga htjeli smaknuti i čitamo njegovu priču, životnu, koju piše ni više ni manje nego on sam, Billy. Billy koji je obilježen, onaj koji je propatio, Billy koji se pravi glup i hladan. Upravo on.
Upijati ćete ovu priču jednako snažno kao što spužva upija vodu kada jednom klizne kroz nju. Nisu to tek usputni likovi i radnja koja je samo bačena, ovo su pomno razrađeni karakteri, priča koja ima tešku, šarenu pozadinu uz završetak koji ste predosjećali i kojega se bojite.
Tragate li još uvijek za najboljom knjigom u 2022. uzmite u ruke Billy Summers. Ako i ne osvoji prvo mjesto, na drugo će se zasigurno pozicionirati. 🙂
S police 