#recenzija · Fraktura

Gospodari vremena – Eva García Sáenz de Urturi

Fraktura

Kraken se vraća. S novim slučajem, možda najvećim ikada. Najzamršenijim i najznačajnijim u njegovoj karijeri.

Kad sam vidio kuću, pomislio sam na jedan od smrtnih grijeha: pohlepa. Žudimo za onime što vidimo. Ali sad više nisam siguran. Bojim se, Esti. Veoma se bojim da je to nasumična žrtva.

Ovoga puta naš Unai čita knjigu, bestseler koji je napisan pod pseudonimom, a detalji iz nje morbidno podsjećaju na ono što se trenutno događa u Vitoriji.

Vraćamo se tako u 1192. i život grofa Diaga Vele. Pratimo ružne, teške događaje koji su oblikovali život njega i njegova brata. Svi su oduševljeni tim romanom, a mi kao čitatelji jednako tako nestrpljivo čekamo svako drugo poglavlje koje nosi upravo tu priču. Kraken, kakav je, nema mira. Proučava, secira, razmišlja i povezuje konce. Shvaća da ubojica mora biti netko tko je rukopis vidio prije same objave. Ali tko? I zašto?

No, ovo donosi buru u život njegove obitelji. Nikada nije bilo ovako, balansiraju između želje za pravdom i ljubavi prema obitelji, sigurnosti, toplom domu. Žarko žele ispuniti svoju svrhu na oba područja. Ma koliko teško bilo.

Platili smo cestarinu za nekoliko života. I pokušavali smo, kad bi završio radni dan, razgovarati o poslu najmanje što smo mogli. Ali je li radni dan uopće završavao ili su naši životi bili continuum sve dok sucu ne podastremo dokaze i osumnjičenoga?

Inteligentno, opsežno i očaravajuće. Rijetko čiji stil pisanja je upravo takav. I rijetko koja triloga ima jednaku kvalitetu s novim nastavcima. Ovdje je to slučaj. Svaka knjiga sve je bolja. Detalji koji se isprepliću, zločini koje je autorica zamislila su sve teži, genijalniji, a muke koje prolaze glavni junaci samo se gomilaju. Jako mi se sviđa što se kroz tri nastavka dogodila velika promjena za omiljenog mi Krakena. Totalno se vidi kako je odrastao, shvatio što je obitelj, spoznao svoju istinsku bit. Obožavam kad u knjigama osjetite taj napredak, promjenu, nekakav prirodan slijed događaja.

Nismo ostali uskraćeni ni privatnog života ovog simpatičnog detektiva. Sve što smo htjeli saznati – dobili smo.

I ja sam, na svoj način bio serijski ubojica. Laž koju sam si govorio, ona ‘da moram štititi grad’ ubila je i u pogibelj dovela toliko dragih mi ljudi da sam zaslužio doživotnu kaznu. Bez mogućnosti pomilovanja.

Imate moje iskrene preporuke. Trilogija koju ću još dugo spominjati, zasigurno. 🙂

Prijevod potpisuje: SILVANA ROGLIĆ

#recenzija · Mozaik knjiga

Tiha vatra – Paula Hawkins

Mozaik knjiga

Ono što započinje kao napeta, intrigantna priča o jednom ubojstvu, pretvara se u dugu, opsežnu dramu. Priču o tri žene i njihovim životima.

Na nama je da otkrijemo krivca ili da pak pričekamo sam kraj. 🙂

Zapaliti stvari. Zapaliti. Zapaliti zapaliti zapaliti.

Carla, ožalošćena teta i posljednji član njegove obitelji. Laura, nestabilna, mlada djevojka s kojom je proveo noć ili Miriam, susjeda koja skriva razne tajne? Tko je ubio Daniela?

Autorica se pobrinula da se dobro upoznamo sa životima glavnih junakinja. Na pomalo dosadan način, opisuje svaku i spominje nepotrebne detalje koji vas samo odvlače od glavne priče i raspleta u ovom romanu.

Jedino Miriam pruža tu neku napetost i njen život je posebno zanimljiv, upečatljiv i u tim stranicama ćete pronaći toliko potrebnu radnju i kvalitetne opise kojima se nadate kada krenete čitati Tihu vatru.

Život ne može stalno biti zabavan, Janine. Katkada čovjek jednostavno mora biti odrastao.

Nedostatak konkretnih događaja izuzev ubojstva s prvih stranica, doprinosi nezadovoljstvu. Budući da sam od Paule očekivala savršeno uvrnutu priču (kao Djevojka u vlaku) ova baš i nije ispunila moja očekivanja. Ne mogu reći da me razočarala jer ipak ima taj jedan element napetice s određenim stranicama koje nam pričaju jednu drugu priču, ali to otkrijte sami… no, nije mi pružila sate razmišljanja niti grickanja noktiju, spajanja komadića u cjelinu, traganja. Nekako je sve bilo dosta mlako. Nažalost, puno problema je utrpano u knjigu, ali ništa nije razrađeno potpuno. Ostali smo gladni informacija.

Ne mora značiti da se knjiga vama neće svidjeti, znam da je kod mene dojmove pokvarilo preveliko očekivanje koje sam u sebi nosila zbog omiljene mi Djevojke u vlaku.

Pročitajte i javite mi svoje dojmove. Želim čuti kako se vama svidio taj mali dio napete priče koji se krije unutra i tko je poput mene s veseljem čekao baš te stranice? Možda nekome i to popravi dojmove. Paula svakako ima dara za pisanje i neću odustati od njezinih romana niti išta slično. Ova jednostavno nije ispunila sve ono što sam željela, ali je bila dobar predah od teških tema u kojima sam plovila zadnjih par čitanja.

Prijevod potpisuje: VESNA VALENČIĆ

#recenzija · Hena com

Pogled – Elif Shafak

Hena com

Pokazat će im to što žele vidjeti. U šatoru boje trešnje neće izlagati ružne žene, ni najružnije žene, nego ružnoću samu.

Pogled je knjiga koja pokazuje kako percepcija uistinu jest subjektivna. Pruža nam razne scenarije na pladnju, na našim očima je da biraju što i kako žele vidjeti. Hoćemo li odabrati jedno ili drugo, je li važno? Što je uopće prava slika nečega?

B-C je muškarac niska rasta, a njegova partnerica je izrazito pretila žena. U svoja četiri zida žive neobičnim, ali skladnim životom dok je vani, na ulici sve samo ne skladno. Njih dvoje si uistinu ne pristaju. Utjehu pronalaze u drugim stvarima, umjesto jedno u drugome. Ona u hrani, a B-C u traganju za natuknicama za Rječnik pogleda.

Njih dvoje tu i tamo mijenjaju uloge. Izlaze van prerušeni i morbidno, čudno koliko god da jest, njima to pruža užitak.

Paralelno s tim vraćamo se daleko, daleko u prošlost gdje leže nezapisane legende, bajke koje tek trebaju živjeti, pjesme koje se spremaju biti puštene van. Bacamo Pogled u taj šator i iskreno, nisam sigurna da će se svima svidjeti ono što tamo čeka. Ali kao što rekoh na početku, sve je u našim očima. Mi biramo što želimo vidjeti.

Prošlost ne prolazi i ne odlazi. Nikamo ne ode. Uvijek se ulije u danas. Zato je važno moći zaboraviti. Zaboraviti znači očistiti oči. A njih je svako proljeće potrebno očistiti. Ako ne zaboravimo, ne možemo živjeti! Ako ne zaboravimo, ničem ne možemo udahnuti život.

Mistično, bizarno, čudno, neobično i pomalo uvrnuto. Ova knjiga uvući će vam se u glavu, a da to nećete ni primijetiti. Kasnije ćete se pronaći u razmišljanju.

Srce je dijamantno oko. Ako se samo jednom ogrebe, svijet će uvijek gledati kroz sedefastu naprslinu.

Stoga je na vama, koliko ćete dopustiti vašim očima i srcu da vidi, osjeti, čuje ovu priču – toliko će vam se svidjeti.

Jer to je ono što Elif radi, kreira priče koje traže vaše ”odobrenje” uvlačeći se u najmanje pore otpora kojeg možda na početku pružate, a do samoga kraja vaše simpatije su osvojene. I gledate oduševljeno, očarano, zadovoljno.

Imate moje preporuke. 🙂

Prijevod potpisuje: MIRNA ČUBRANIĆ

#recenzija · Znanje

O ženama i soli – Gabriela Garcia

Znanje

Ukoliko tragate za jednom snažnom, potresnom ženskom pričom, za sudbinama koje će vas duboko prodrmati, O ženama i soli roman je za vas.

Slabost. Ne, mi smo snaga.

Nekoliko žena, povezano sitnicama, djelima, osobama iz prošlosti, svaka u traganju za vlastitim mjestom u ovom svijetu. Svaka sa svojim ranama, ožiljcima i teškom sudbinom.

Autorica je splela mrežu svega najtežeg, stvari o kojima se rijetko priča, onih događaja na koje pognemo glavu, iz straha, srama? Navike?

Teško je ovo djelo, potresno i nezaboravno iako nema puno stranica niti previše opisa, poanta je jasna. Žena ženi treba kao prijateljica, ne kao vuk. Žena treba svoj glas, svoje ja. Mjesto u ovom okrutnom svijetu.

Ako dopusti boli da počne sipiti, trebat će joj nešto ili netko da zaustavi to puštanje krvi. Samo je jedan način da se ubije bol. A onda i težina toga: svakodnevni trud, trezvenost. Kako je vuče za noge, drži je okovanom.

Pružite podršku ženama oko sebe jer nikada ne znate što kriju njihova četiri zida. Često živimo nesvjesni tuge koju proživljavaju naši najbliži, trebamo se ponekad osvrnuti i malo više brinuti za drage nam ljude.

Suosjećajte, slušajte, volite i branite. Svim srcem.

Prijevod potpisuje: MIRJANA VALENT

#recenzija · Školska knjiga

Harry Potter – Mapa za haranje – Vodič za Hogwarts

Školska knjiga

Prvo što sam primijetila ulaskom u knjižaru ŠK u Požegi je ova krasna Mapa za haranje. Izložena na samom ulazu, rastvorenih stranica, spremna da ju prvi puta prelistate. Dok mi je djelatnica objašnjavala kako se “koristi” štapić oduševljenje je samo raslo. Od čarobnog lasera do nevidljivog markera. Wow!

Ova knjiga je zbilja pravi Vodič za Hogwarts. Za sve prave fanove, ali i one najmlađe koji tek trebaju postati obožavatelji. Sve je tako lijepo prezentirano, upakirano da ćete ju poželjeti listati satima. Ali prvo morate prisegnuti 😉

Zatim krene čarolija…

U knjizi se kriju i posebne mape čiji sadržaj možete vidjeti samo uz pomoć vašeg čarobnog štapića. Pritisnete tipku (radi boljeg doživljaja radite to u mraku ili manje osvjetljenim prostorijama) i pred vama je dobro poznati Harry Potter svijet. Nešto uistinu novo na našem tržištu.

Knjiga krije i brojne zanimljivosti o filmovima i knjigama. Detalje koje možda čak i najveći obožavatelji nisu dosad znali. Ili su propustili negdje, udubljeni u samu priču 🙂

Nema tih riječi kojima bih uspjela prenijeti ovo oduševljenje. Ukoliko volite ovoga čarobnjaka ili imate nekoga tko je obožavatelj, posegnite za ovom Mapom. Maleni je to dragulj u moru knjiga koji će vaše police učiniti posebnijima. Zauvijek.

I za sam kraj…

Zahvaljujem se Školskoj na poslanom primjerku i njhovoj prekrasnoj Lini na dobrodošlici ❤️ u Požegu ću se rado vratiti.

Prijevod potpisuje: ANA BRIŠKI ĐURĐEVAC

#recenzija · Sonatina

Knjižnica na obali mora – Roisin Meaney

Sonatina

Dopustite si ljubav ovoga ljeta. Ludo, iskreno i nesebično se zaljubite u likove ove priče, neka vas Fairweather uvuče u svoju bajku.

Ovo je priča o tragediji; Lil je ostala bez obitelji i od tada nije progovorila niti riječi. Priča o usamljenima; baka Beth ostala je bez kćeri jedinice, udovica je već godinama, a dane krati u svojoj maloj knjižnici uz klub ljubitelja knjiga. No, možda je vrijeme da u svoj život doda još nešto ili nekoga. I priča o ranjenima; tajanstveni, simpatični Tom. Strana osoba u tom malom gradu. Predstavlja se kao majstor, netko tko bi mogao vršiti sitne popravke, ali i izrađivati unikatne predmete za malenu trgovinicu brbljave Olive Purcell. No, koja je njegova tajna?

Nije tražio ljubav. Nije mislio da će ikada više biti sposoban za takvu vrstu povjerenja.

Kako vrijeme prolazi, članovi kluba polako krenu vjerovati u onu da vrijeme liječi sve rane. Tko će kome pomoći i čije će rane konačno dobiti debeli sloj melema koji će ih zacijeliti?

Otvorite ove korice i saznajte i sami. Neće vam biti žao. 🙂

Knjižnica je postigla uspjeh i svi su bili sretni što postoji, ali ponekad čovjek poželi nešto više od knjiga. Poželi nešto više od izmaštanih likova koji vode izmišljene živote. Poželi da se stvari događaju u stvarnosti.

Upravo ovo vam nude likovi iz ove priče. Daju osjećaj stvarnosti. Sva ta priča, poštapalice, odnosi u malom mjestu gdje svi sve znaju, teške emocije, sve to vam zvuči poznato. Svi smo se u tom jednom pronašli. Neki i žive tako. Knjižnica na obali mora uistinu je kvalitetna životna drama koja pruža nadu u bolje sutra. Ljepši, šareniji pogled na ono što tek treba doći. Vjetar u leđa.

Ovo je štivo pravi izbor za ljeto i to ne u smislu da vas kratko zabavi nego da vas okrijepi, pruži vam zaokruženu priču i lijepu pouku koju ćete pamtiti zauvijek. Neka vam ljeto bude obilježeno posebnim knjigama. Čitajte Roisin Meaney. Imate moju iskrenu preporuku.

Prijevod potpisuje: ANA KNEŽEVIĆ

#recenzija · VBZ

Prijatelj iz sjena – Alex North

V.B.Z.

Autor je i ovoga puta uspio stvoriti jezivu atmosferu, nesumnjivo! Uz likove koji vam izazivaju trnce u tijelu.

Brojila je mrlje najbolje što je mogla, ali bilo ih je teško pratiti. Bilo ih je cijelo mnoštvo na tlu.

Stotine krvavocrvenih otisaka dlanova pažljivo položenih na kamenu.

Tajna iz prošlosti, Sjene u šumi, lucidni snovi i neiskreni susjedi… ovaj krimi-triler pruža dobru dozu napetosti, iščekivanja i želje za istinom. Tko se krije iza svega? Čije ime je godinama traženo? I što se dogodilo s Charliejem?

Gritten Wood krije mračnu prošlost. Ritualno ubojstvo koje seže preko dvadeset godina u prošlost, počinitelji: tinejdžeri. Jedan uhićen, a drugi nestaje, zauvijek.

Siroti Paul Adams nikada nije zaboravio taj događaj. Čak iako je kao dijete otišao iz tog mjesta, na njegov život bačena je vječna mrlja, sjena koja ga je pratila svuda. A sada se vraća. Na to grozno mjesto! Majka mu je bolesna, umire, no, čak i takav tužan događaj dovodi Sjene u život. Budi ono što je davno zakopano i njegov život stavlja u veliku opasnost. Netko je u kući, nešto je na tavanu, majka mu iz bolničkog kreveta u polusvijesti govori te stvari i Paul ne zna što činiti. Na kraju, kome može vjerovati?

Tek tako. To su samo snovi. Nemaju nikakva utjecaja.

Povijest se ponovila, novo ubojstvo je inspirirano davnim zločinom, a istragu vodi Amanda Beck. Ispituje svakoga iole sumnjivog, a samim tim se nesvjesno približila glavnom junaku. Hoće li skupa uspjeti saznati što se zbilo?

Napeto, neizvjesno, jezivo!

I baš kao što se maloprije Charliejevo ime pojavilo naizgled niotkuda, sad me obuzela misao koja je bila jednako nepozvana. Da ono što sam vidio uopće nije bio čovjek. Da je to bilo nešto što se izvuklo iz dubina Sjena kako bi me posjetilo i da se sad vraćalo kući među drveće.

Šaptača sam obožavala i priznajem da ga nije uspio skinuti s trona, ali bilo je ovo poprilično napeto putovanje. Sitni detalji su samo dodatno začinili priču. Nema nepotrebne drame “sa strane” i sav fokus je tamo gdje treba biti. To samo po sebi olakšava čitanje i daje nam šansu da se brže povežemo s likovima. I na kraju, možda se malo uplašite sjena kada padne mrak 😉

Nadam se još nekom prijevodu ovog autora. Imate moju preporuku za ovaj roman.

Prijevod potpisuje: ANDREA ŠIMUNIĆ

#recenzija · Egmont Hrvatska

Na kraju obojica umiru – Adam Silvera

PULS

Prsa mi se stisnu. Danas umirem.

Činjenica je da se nisam rasplakala i da sam možda očekivala malo više, ali tu je i druga nepobitna činjenica: ova bi me priča slomila da ponovno imam šesnaest. Ta bezbrižna mladost u kojoj nismo svjesni problema, života koji je pred nama i mogućnosti da ga izgubimo. Na kraju obojica umiru genijalna je priča za tinejdžere. Priča koja pomaže shvatiti, cijeniti, uloviti svaki trenutak i uživati.

Rufus i Mateo upoznaju se preko aplikacije Posljednji prijatelj. Obojica su primila poziv i znaju da danas umiru. Potreseni, svaki sa svojom teškom životnom pričom, otvaraju se jedan drugome i pronalaze utjehu i sreću kakvu niti sanjati nisu mogli. Možda je njihov posljednji dan ipak sudbina.

Kreirana za te dvije mlade duše koje će se vječno tražiti.

Tuga, strah, odlazak po posljednji pozdrav s najboljim prijateljima, kajanja, priznanja, udisanje zraka punim plućima. I ljubav.

Zašto ne možemo pokucati na vrata Smrti i preklinjati, ili se cjenkati, ili obarati ruku, ili imati natjecanje u zurenju za priliku da nastavimo živjeti?

Ne koristim se TikTokom, ali ukoliko mlađa ekipa boravi na toj platforimi, sada mi je jasno zašto je ova knjiga “TiKtok senzacija”. Uistinu prekrasna, snažna priča za sve mlađe, nesvjesne činjenice da je život dar. Povlastice koju uživaju svakoga dana otvarajući oči. Adam Silvera uči čitatelje koliko je važno cijeniti vlastiti život.

Prolaznost i završetak putovanja glavnih likova na ovom tlu, nama pokazuje koliko trebamo iskoristiti svaki svoj dan.

“Ustati znači otići”, kažem.

“Otići znači umrijeti”, kažem.

“Ma ne. Otići znači prije smrti živjeti. Bježimo odavde.”

Prijevod potpisuje: VALENTINA MARKASOVIĆ

#recenzija · Alfa

Sluškinja – Stephanie Land

ALFA | Biblioteka Čitaj knjigu

Ova knjiga nije roman nego svjedočanstvo o hrabrosti, patnji jedne mlade majke, neimašitni, borbi za osnovnim ljudskim pravima. Sluškinja je ispovijest u punom smislu te riječi.

Stephanie je samohrana majka. Izgubila je svaki svoj san o fakultetu, a uz to je prepuštena samoj sebi. S malenom kćerkom, jedva spaja kraj s krajem. Traži od države svaku moguću pomoć dok uz to radi kao spremačica. Odlazak na radno mjesto nudi joj i svojevrsni bijeg. Zamišlja obitelji koje žive u tim kućama. Daje im nadimke, mašta o njihovim večerama, odlascima na godišnje odmore… na trenutak si dopušta zamisliti sebe kao člana tog staleža. Zaboravlja na siromaštvo u kojem se guši. I u tim minutama nakratko uživa u životu.

Biti siromašan, živjeti u oskudici, izgledalo je poput uvjetne kazne – zločin je bio nemati sredstva za život.

Kroz cijelu knjigu čitamo samo o njoj. Zapravo, dobrim dijelom o onome što joj je u glavi, o njezinim mislima. Nema tu neke posebne, napete radnje iako je priča veoma posebna i bitna, kao i sama pouka. Važno je čuti njen glas. Stephanie kroz ovu priču čini nekoliko grešaka koje se daju primijetiti, ali kako suditi ženi koja je prepuštena sebi i državi?

Njezina volja, upornost uz majčinstvo koje izvlači zadnji atom snage iz nje; ostati će zapamćeni.

Naš prostor bio je naš dom jer smo se mi u njemu voljele.

Priča je ovo koja je oduševila svijet.

Od mene imate veliku preporuku za seriju koja se snimala po ovoj ispovijesti. Osobno mi se čak više svidjela i uz neke izmjene. 🙂

PRIJEVOD POTPISUJE: Petra Petrač

#recenzija · Stilus Knjiga

Teški osjećaji – Liz Fosslien & Mollie West Duffy

Stilus

Usred vlastitih problema, pandemije, iskustava, dvije autorice odlučile su napisati iskren i iznimno duhovit vodič koji pomaže lakšem pristupu složenim emocijama te pruža vjetar u leđa kada se nađemo pred velikim životnim nedaćama. Zapamtite da je katkad sasvim okej ne osjećati se okej.

Ovaj self-help priručnik govori o nekoliko bitnih stvari, uči nas i prikazuje koliko smo često u krivu. Radi to na nenametljiv način, popraćen ilustracijama u kojima se može pronaći svatko od nas. A posebnu notu dodale su autorice sa svojim “ispovijestima” i tako se kroz sve isprepliću njihova iskustva. Prava, životna.

P.s. knjiga je podijeljena u nekoliko poglavlja koja se bave određenim problemima: neizvjesnost, uspoređivanje, ljutnja, izgaranje, perfekcionizam, beznađe, žaljenje.

Za mene je ovo jedna od onih koja se brzo čita, ali ne zaboravlja. I redovno ću posegnuti u citate/natuknice koje sam si obilježila.

Imate moje preporuke. 🙂

Prijevod: VJEKOSLAV ČULO