#recenzija · Znanje

Izgubljeno cvijeće Alice Hart – Holly Ringland

R E C E N Z I J A

Znanje

Ima li išta bolje na svijetu nego kad se susretneš sa knjigom čija je unutrašnjost ljepša nego same korice? Teško. Sigurna sam da će Izgubljeno cvijeće godinama nakon izdavanja mamiti uzdahe svojim krasnim, šarenim koricama. Ali ono u što sam sigurnija jest da će ju svaki čitatelj preporučiti, spomenuti kao jednu od najdražih i godinama nakon čitanja… da, toliko mi se svidjela. 🙂

Izgubljeno cvijeće priča je o sudbini jedne djevojčice po imenu Alice. Devetogodišnjakinja koja žudi da spozna samu sebe. Djevojčica koju život nije mazio, vječito skrivena pod majčinim krilima pod strepnjom da je njen otac i danas imao loš dan. Teško, destruktivno djetinjstvo najčešće se odrazi loše na ljude, ali u ovom slučaju nije bilo tako. Tragedija koja je pogodila Alice i njenu malu obitelj, otvorila je vrata jednom novom svijetu za Alice, ta tragedija uhvatila je Alice Hart za ruku i povela ju putem cvijeća.

Nije ni znala što ju je snašlo, no sve se promijenilo. Svijet kakav je poznavala, mučan, taman, obojan Suncem samo radi njene majke i njihovog malog vrta, a prošaran suzama svakog dana kada bi otac bio neraspoložen, nestao je. Sada se budila okružena bojama. Šarenilom, cvijećem. Alice je sada živjela sa bakom. Na jednoj krasnoj farmi, na mjestu gdje je cvijeće lijek. Mjestu koje ju je naučilo jezik cvijeća.

June je bila žena koja je pomagala drugima. Žena koja vuče teški teret prošlosti, ali unatoč tom živi, gradi, stvara lijepe uspomene, kako sebi tako ženama oko sebe. Odlučna u namjeri da Alice pruži sve što nikad nije imala i sama čini par pogrešaka koje će joj se kasnije obiti o glavu. Jer ponekad stvati koje napravimo misleći da su najpametnije, budu stvari koje guraju naše najbliže od nas. Daleko od nas.

Kako Alice odrasta, tako June sve više u njoj prepoznaje milu, snažnu notu njene majke, ali i vatru u očima što ju je posjedovao njezin sin, a Alicin otac.

Priča nam dopušta da upoznamo Cvjetove. Žene koje su spletom ružnih životnih okolnosti pronašle utočište na toj farmi, a sada su jedna drugoj najveća podrška. I Alice uistinu uživa s njima, no i to će se promijeniti jednog dana. U onim danima kada mislimo da smo najpametniji i kada nas ljubav zanese, kada smo spremni učiniti sve za voljenu osobu… pa i onda kada ne razmišljamo najpametnije nego nas buntovna odluka odvede daleko od svega što smo imali…

I tako se Izgubljeno cvijeće iz priče o djevojčici, pretvara u priču o ženi koja je pomalo zalutala. Ženi koja još uvijek nije spoznala samu sebe. Autorica nam kroz opise raznih cvjetova, njihovih mirisa, značenja, svrhe približava misli svakog od likova iz ove knjige. To je ono što mi se posebno svidjelo. Likova ima puno, ali svaki je smišljeno tu, svaki nešto predstavlja u tom putovanju koje je pred Alice. Svako poglavlje imalo je kao mali uvod te ilustraciju različitog cvijeta. Saznali smo tako da je vanilijin ljiljan izaslanik ljubavi, a pustinjsko oko nam govori imaj hrabrosti dok je koraljno drvo lijek za bolno srce.

I svako nam je poglavlje pružilo šansu da uistinu spoznamo te karakteristike.

Ne želim vam puno otkrivati o samoj radnji nakon što Alice odraste i načini neke nove poteze, želim da se iznenadite kao ja. Želim da ovo i za vas bude jedna bolna, životna priča o teškoj sudbini, ljubavi, drami, pronalasku samih sebe, lijeku za sve ono loše. Želim da sami pronađete svoje Izgubljeno cvijeće. Baš kao što se to dogodilo Alice.

Moram natuknuti kako mi je ova knjiga, nakon Eleanor Oliphant, najbolja ikad u izdanju Znanje. Mislim da ju nikada neću zaboraviti i jedva čekam da ju jednog dana pročita i moja kćer.

Ni sama ne znam kojim riječima bi vam opisala kako sam se osjećala dok sam čitala ovaj dragulj. Srce mi je tuklo snažno, oči su me pekle od izdajničkih suza, osjetila sam one trnce duž kralježnice kada je autorica opisala razne teške događaje, ali ono najvažnije, nisam ju htjela ispustiti dok nisam okrenula i posljednju stranicu. A danas? Danas bih plakala jer sam ovu knjigu već pročitala. Danas bi si izbrisala pamćenje i priuštila si gušt da ju čitam opet, po prvi put. Toliko me obuzela, kupila, osvojila.

Iskrene preporuke od mene. Toplog, punog i (sada) smirenog srca, govorim vam da ljepšu knjigu niste pročitali nikada. Posegnite za Alice Hart, nećete se pokajati ni sekunde. Naučiti će vas brojne stvari, a pružiti će vam jedan sasvim novi pogled na svijet.

Hvala na čitanju recenzije. 10.7.2019.

Izdavač je gore spomenut, Znanje.

S engleskog prevela: Lidija Toman

#recenzija · Znanje

Voli nju divlju – Atticus

R E C E N Z I J A

Znanje

Atticus je anoniman autor, zasad dviju pjesničkih zbirki; Love Her Wild i The Dark Between Stars. Svoje je tekstove prvo pisao na vlastitom Instagram profilu osvojivši preko pola milijuna pratitelja, a tek potom i u tiskanom izdanju, stekavši ubrzo i titulu najprodavanijeg pisca New York Timesa i jednog od najprodavanijih pjesnika 2017.

Mnogi ga uspoređuju s Rupi Kaur, ali meni je ovo potpuno drugačiji svijet. Po meni, totalno različit pogled i smjer pisanja imaju Atticus i Rupi. Naravno, oboje su se dotaknuli tema koje su nam bliske, događaja koje smo svi proživjeli, osjećaja, emocija, ali nekako su mi oboje jedinstveni u tom što rade. Da se razumijemo, obožavam ih oboje, samo što ih ne svrstavam pod ”isti koš”. Meni su oboje unikatni.

U zbirci Voli nju divlju, ovaj talentirani autor se dotaknuo srži današnjice. Prošao je kroz sve teme, osjećaje, misli koje se skrivaju duboko u svima nama. Bilo je tu tekstova koji motiviraju, daju vjetar u leđa, guraju naprijed, pomažu u depresivnim mislima, ali bilo je i dubokoumnih tekstova koji nas navode na razmišljanje. Mislimo o tom koliko ”ispravno” živimo? Koliko kvalitetno udišemo zrak, koliko smo iskoristili ovu priliku življenja, priliku koja je samo jedna…

Kroz jedan simpatičan način, popraćen lijepim fotografijama, Atticus nam se uvlači u srce. Daje nam nadu u bolje sutra. Budi u nama nekakvu hrabrost, prkos, u nama se rađa ono nešto novo ili zapravo samo budimo ono divlje u sebi. Kroz žile nam teče hrabrost, želja da budemo svoji. Da ne živimo po kalupu; da imamo svoje ja, da volimo cijelim srcem, dišemo najjače što možemo, da se kupamo goli na mjesečini, da živimo svoje snove…

Voli nju divlju je zbirka koja će svakoj ženi olakšati put posut trnjem. Zbirka koja će i muškarce i žene voditi naprijed, odagnati negativne misli, usudila bih se čak i reći, izvući iz depresije, i kolotečine.

Toliko je osvježavajuća ova zbirka, u moru napornih, dosadnih komentara, tekstova koji pokazuju samo ono negativno, Atticus je u ovoj knjizi preventivno ukazao na određene greške, mane koje mi ljudi imamo. Dao nam je šansu da to pročitamo, da se osvijestimo… ali je isto tako pokazao i ono najljepše na nama, u nama… i moram priznati da sam oduševljena. Osobno, obožavam ovakve tekstove i zbirke. Ova mi je postala jedna od miljenica. Toliko da planiram kupiti i drugu zbirku na engleskom, točnije naručiti, a i potajno se nadam da će nam Znanje prevesti i nju 😉

Imate moje iskrene preporuke. Bilo da već pratite Atticusa na Instagramu, bilo da ste tek čuli za njega, a volite poučne tekstove, poeziju, ova knjiga se mora naći na vašoj polici. Ispunit će vam srce toplinom, a dušu će vam nahraniti iskrenim, pozitivnim emocijama.

I za kraj, budite uvijek svoji. Ne mijenjajte svoju osobnost, samo ju brusite, održavajte. Nemojte uvenuti, nikada. Ni zbog koga. Jer prava će vas ljubav voljeti zbog vas samih, zbog vašeg prkosa, vaše ludosti, hrabrosti, zbog vaših pjegica, sramežljivosti, okruglog trbuha, grbavog nosa, čupave kose, načina na koji se smijete, dodira vaših ruku… zbog toga, a ne zbog materijalnog. To vam obećavam. A i Atticus će vam otkriti pokoju na tu temu. Zato, trk u knjižare po ovu ljepoticu!

Hvala na čitanju recenzije! 15.4.2019.

Izdavač je gore spomenut, Znanje.

Knjigu s engleskog prevela: Maja Klarić

#recenzija · Znanje

I Sunce je zvijezda – Nicola Yoon

R E C E N Z I J A

Znanje

Natasha je neregistrirana doseljenica. Ona, njena majka i njen otac te brat moraju napustiti Ameriku za 24 sata. Nalog za deportaciju je stigao. Iako se borila nekoliko mjeseci da se to odgodi, da i dalje ostane u Americi u kojoj je i odrasla, izgleda da nije uspjelo.

I sve što ima je taj dan. No, ona odluči i ovoga puta krenuti u bitku, u još jedan pokušaj da se deportacija izbjegne. Opet, po stoti put odlazi u Službu za državljanstvo i doseljeništvo Sjedinjenih Država i opet prolazi pored čuvarice Irene koja joj izgleda pomalo čudno. A kojoj spletom oklonosti, kasnije kroz knjigu, Natasha biva spas. Kako, saznat ćete i sami 😉

Natasha živi skromno sa mlađim bratom s kojim dijeli i sobu. Majkom, koja se raskida od posla kako bi svojoj obitelji pružila krov nad glavom i hranu za stolom te ocem koji je, po Tashinoj teoriji, propali umjetnik. Ne zbog toga što nema potencijala nego zbog toga što je sam sebe uništio na određen način. Nije koračao dobrom stazom i izgubio je šansu da se ostvari kao ono o čemu oduvijek sanja, kao glumac. No, o tom će vam više pričati Natasha u ovoj knjizi…

Kako je sve što ima, taj dan, ona odluči da ga želi provesti sa svojim ružičastim slušalicama na ušima, vani, u gradu dok čeka još jedan jedini razgovor koji predstavlja slamku spasa. Možda. Ali kako Natasha uživa u znanosti, teorijama, činjenicama, ne dopusti si luksuz da se zavara. Ne dopušta si to da se zanese da će se ta mogućnost uistinu ostvariti… no, sudbina ima druge planove za nju.

Jedna vožnja vlakom, propovijed o Bogu, vjeri, znakovima, u sanjaru kakav je Daniel, budi želju da se tog dana u njegovom životu neke stvari promjene. I tako, sasvim slučajno, zbog jednog natpisa na jakni on primjećuje Natashu. I odluči im dati šansu.

Smatra da je to nekakav znak, sudbina…

Daniel je Korejac. Odgajan u sjeni starijeg brata, po imenu Charlie. Odnosno Charles Jae Won Bae. Brata koji je zbog ponašanja te ocjena izbačen sa faksa. A onda se sva očekivanja njihovih roditelja usmjere prema Danielu koji danas ima sastanak sa bivšim studentom Sveučilišta Yale. Njegovi roditelji žele da postane doktor. A on? On smatra da je premlad da bi znao što želi postati, ali unatoč tome, Daniel je divan, uzoran sin koji nema srca odbiti svoje roditelje i srušiti im snove te tog dana oblači najljepše odijelo, košulju i crvenu kravatu te se uputi na razgovor koji će mu promijeniti budućnost. A na putu do tamo nije ni sanjao da će ona koja će mu zapravo prodrmati svijet, promijeniti planove biti Natasha.

I tako tu imamo simpatičan tinejdžerski par. Natashu kao djevojku koja ne vjeruje u ljubav, koja se drži činjenica, znanosti i koja zna da tog dana napušta državu te Daniela kao dečka koji piše pjesme (poezija je njegova ljubav), gaji iznimno jake osjećaje prema Natashi, ima namjeru s njom imati nešto više od prijateljstva, a i ne zna da Natasha tog dana odlazi iz Amerike.

Slatke muke, prepirke, sitni dodiri, zanimljiva pitanja za osvojiti nečije simpatije, velika količina humora, koja predivna pjesma, sve je to ono čime je Nicola Yoon obogatila njihovu priču.

Strpljenje s njegove strane, upornost kako Daniel kaže, i odbijanje od strane Natashe kojoj su zapravo uništeni snovi i sanjarenje iz dva razloga: 1.) njen otac ju je jako razočarao riječima koje je izgovorio jednog dana i pod 2.) večeras napušta državu

Ali Daniel ne odustaje. I polako, mišjim koracima, oklop koji je Natasha čvrsto postavila oko sebe polako puca…

Jedna predivna ljubavna priča. Drugačija, posebna i sa vrlo zanimljivom pozadinom. Likovima. Načinom pisanja; autorica miješa njegovu i njenu perspektivu, a uz to dodaje zanimljive činjenice o par pojmova/teorija + dodaje kratke priče o nekoliko likova iz knjige. Tako su nam svi likovi dočarani na najbolji mogući način kao i njihova budućnost.

I Sunce je zvijezda nije klasična tinejdžerska ljubavna priča. Ova je knjiga puno više od toga. Ovo je knjiga koja vodi kroz odrastanje, sazrijevanje likova, kako fizički tako i psihički, emocionalno. Pokazuje nam odnos, razmišljanja i stavove dvije različite kulture te nam daje na uvid kako se sudbina može pogirati s našim životima. Nekoliko puta. I čak i kad nas srce zaboli, suza u oku zaigra, sudbina još nije gotova. I par sekundi može promijeniti sve, opet i opet. Svjetlost se uvijek vrati u naš život. I mislim da je to glavna poanta ove priče.

Te je tako 2016. proglašena najboljom knjigom za mlade. Ali jednako je dobra i za nas starije, zbog svega gore navedenog. A i zbog toga kako bi predahnuli od teških tema i kako bi se izgubili u priči dva iznimno simpatična i bistra lika. Knjiga koja ima sve elemente da nosi titulu koja joj je i dodijeljena.

Imate moje iskrene preporuke. A ja strpljivo čekam film koji nam izlazi u 5. mjesecu. Tako da, požurite s čitanjem 😉

Hvala na čitanju recenzije. 26.3.2019.

Izdavač je gore spomenut, Znanje.

Knjigu s engleskog prevela: Zrinka Pavlić

#recenzija · Znanje

Čovjek od krede – C. J. Tudor

R E C E N Z I J A

Znanje

Sve je počelo davne 1986. onoga dana kada se dogodila nesreća. Tada je Eddie upoznao gospodina Hallorana – Čovjeka od krede. On je Eddieju dao ideju o crtanju kredom i ostavljanju tajnih poruka za njegove prijatelje… i bilo je zabavno, sve dok ih jedan čovjek od krede nije odveo do trupla. Trideset godina poslije, Ed vjeruje da je prošlost iza njega, sve dok ne dobije pismo u kojem se nalaze komadić krede i crtež čovječuljka.

U romanu imamo uvid u godinu kada su naši glavni likovi bili samo djeca, 1986. te u 2016. godinu gdje je Ed muškarac u četrdesetima. Predaje engleski jezik u školi, živi na istom mjestu gdje je i živio od malena, a između ostaloga vodi borbu sa halucinacijama i lucidnim snovima. Spletom okolnosti njegova se ekipa raspala. Otac mu je preminuo, a majka živi sa drugim muškarcem, jedino što je zanimljivo u njegovom životu je nova cimerica, mlađahna, zgodna Chloe. Njihov odnos je jasno prikazan sa iskricama, ali i određenom distancom te smo konstantno napeti dok iščekujemo krajnji ishod… a jednoga dana sve se mijenja, bude se stari demoni kada Ed dobije pismo u kojem se nalaze kreda te crtež čovječuljka. Čini se kako se prošlost ponavlja, kako ništa nije gotovo. Kao da je i dalje zapetljan u istoj mreži.

A stvar dodatno začini povratak muškarca koji tvrdi da zna tko je ubojica. A za tu informaciju od Eda traži malu uslugu. No, Ed sumnja u njegovu iskrenost jer vrlo dobro zna kakva je osoba budući da su nekad davno bili jako dobri prijatelji, te se tako bude slike i događaji iz prošlosti. Tu se radnja ispreplete sa onom iz 1986. godine. Autorica nam daje jasan uvid u zle, tmurne događaje koji su obilježili živote te male ekipe.

Priča nas tako vraća na sam početak upoznavanja gospodina Hallorana kojega su djeca pogrdno nazivala zbog njegove svijetle kože. Glasine o njemu samo su kolale… Imamo jasan uvid u trenutke koji su zbližili malog Eddieja i njega. A kroz to njihovo druženje, gospodin Halloran je pokazao Edu zanimljivu igru crtanja i ostavljanja poruka kredom, a tako je sve počelo, tako je sve i završilo…

Eddie, Hoppo, Debeli Gav, Mickey i Nicky ostali su obilježeni zauvijek. I ne samo oni, nego i njihove obitelji, ljudi oko njih, svi su imali veze sa tragedijom. Svaki lik u knjizi, uključen je neki bitan dio. A kako? I zašto? Autorica će vam vrlo rado otkriti u ovom romanu koji donosi spletke, bolne obiteljske veze, slomljena srca, bolesna uvjerenja i tamu.

Kroz način na koji je obradila lik Eda, imamo priliku gristi nokte mozgajući o tom tko je krivac, o tom koliko duboko sežu lucidni snovi tog muškarca, a također postavlja i pitanje koliko toga se zapravo Ed sjeća?

I na kraju, kome možemo vjerovati?

Ne brinite se, nećete ostati zakinuti, autorica ovog briljantnog romana pobrinula se da vam odgovori na sva pitanja.

Moram priznati da nisam čitala ništa ovakvo. Već sam na Instagramu izjavila kako mi je žao što se nisam ranije uhvatila ove knjige, ali sada mi je čak i drago. Sada je postavila visoka očekivanja svim trilerima koji stižu u 2019. Iskreno, strahujem koji će Čovjeka od krede skinuti s trona. Jer ovo je štivo koje vam grči želudac, budi mučninu dok vas istovremeno fascinira. Gutat ćete stranice duboko u noći, biti u stanju da se ne možete zaustaviti jer svaki novi list donosi novi nemir, novo uzbuđenje, novi strah… što će biti dalje?

Imate moje iskrene preporuke. Knjiga je ovo vrijedna neprospavanih noći, a takvih će, vjerujte mi, biti. Ne samo dok budete čitali, nego i kasnije kada vam se Čovjek od krede uvuče u psihu i bude vas pratio svaku večer pred spavanje. Pripremite se…

Željno iščekujem sljedeću knjigu iz perca ove autorice. Moje simpatije je osvojila.

Hvala na čitanju recenzije! 25.1.2019.

Izdavač je gore spomenut, Znanje!

Knjigu s engleskog prevela: Ana Silić

#recenzija · Znanje

(Ne)zrelost – Gabbie Hanna

R E C E N Z I J A

Znanje

Zbirka poezije

Gabbie Hanna je komičarka i poznata blogerica koja ima svoj kanal na Youtube-u.

U poeziji koja varira od dječjih pjesmica do profesionalnog, ispovjednog stila, (Ne)zrelost je uistinu zanimljiva zbirka.

(Ne)zrelost je zbirka koju sam poželjela čim se pojavila u najavi kod Znanja. Jer osobno jako volim ovakve tekstove, a neću lagati da me i ove jednostavne, a tako ”duboke” ilustracije nisu samo dodatno namamile. Jednostavno ih obožavam.

46712312_754283534934974_2631504549336055808_n

Ukoliko ste ljubitelj Rupi Kaur, Gabbie ćete obožavati. Kod Gabbie imamo taj neki malo jednostavniji pristup, čak i teškim temama pristupa sa nekakvim humorom. A to vjerujem odgovara ljudima koji su se susreli sa nečim sličnim u životu. Nekako je sve okrenuto na tu pozitivnu stranu. Nema onog teškog grča u želucu. Gabbie je pokazala kako se sve može podnijeti i preživjeti. Kako je svaki dan novi izazov i kako se trebamo boriti za sebe i ne odustajati od svojih ciljeva tako lako.

Pokazala nam je da je dobro biti i samostalna žena. Da se ne trebamo potcjenjivati zbog nekoga ili nečega. Da same sebi možemo biti oslonac. I da vjerujemo u sebe.

46752671_2197581196970733_5128333260870385664_n

 

Uistinu, Gabbie je za mene otkriće. Nadam se da će nastaviti u ovom pravcu i da će nam kroz iduću godinu napisati možda još neku zbirku, koju će naše Znanje (sigurna sam) prevesti.

Imate moje iskrene preporuke. Ovo je zbirka koju svatko treba imati na svojoj polici ili na ormariću pored kreveta. Kako bi se svakodnevno podsjetili koliko vrijedimo i kako ne bi pokleknuli pred nedaćama koje život prostire pred nas. Nećete se pokajati ukoliko i vi nabavite svoj primjerak. Gabbie je uistinu – inspiracija.

46970549_2026992980926808_8274462994931384320_n.jpg

Hvala na čitanju recenzije. 

26.11.2018.

S engleskog prevela : Maja Klarić

Izdavač je gore spomenut, Znanje.

#recenzija · Znanje

Gail Honeyman – S Eleanor Oliphant je sve u najboljem redu

R E C E N Z I J A

Znanje

Tridesetogodišnjakinja u raskoraku s društvenim normama, uredska čudakinja, usamljenica, sklona izgovoriti upravo ono što misli, idealna meta ogovaranja među kolegama. Jedno obično dobro djelo srušit će zidove koje je Eleanor podignula oko sebe. Morat će naučiti kako navigirati svijetom koji svi ostali, čini se, uzimaju zdravo za gotovo – dok traži hrabrost da se suoči s mračnim zakucima koje je cijeli život zaobilazila.

Imalo je smisla. Vrijeme samo otupljuje bol zbog gubitka . Ne briše ga.

Eleanor Oliphant na prvu je obična, možda čak i dosadna žena. Ima svoje navike. Svakoga dana, sve je isto. Svake srijede prima poziv svoje mamice. Sve je u njenom životu isplanirano. Ali kada krenete čitati dalje, shvatite da je Eleanor sve samo ne dosadna. Ona je obilježena. Kako fizički tako i emocionalno. Sa sobom nosi veliki teret. Nesvjesna toga i pod utjecajem majke, korača putem koji ju polako, ali sigurno vodi do uništenja.
Na poslu je neprimjetna, ljubavni život je za nju nepoznanica jer ono što je ona doživjela nema veze s ljubavlju. Društvenog života nema. Sve dok ne upozna simpatičnog, otkačenog i vrlo neuglednoga Raymonda. Početak njihova druženja urnebesno je smiješan, uvjerit ćete se i sami kada budete čitali ovu knjigu. No, kako vrijeme odmiče, njih dvoje se druže intenzivnije, nesvjesni koliko su zapravo ogoljeni jedno pored drugoga…

43692010_565181467245317_1011390370719727616_n

A kada dođe trenutak gdje izgubimo sami sebe, gdje nam živci popuste, kada ona zadnja nit oslabi, što onda?
Eleanor se susrela i s tim. Dodirnula je ”dno”.
Imala je dva izbora… početi živjeti ili potpuno nestati.
Što mislite da je odlučila? Koliko utjecaja će na nju imati ljudi koji su joj ušli u život, koji su ju naveli da se osjeća konačno, voljeno? Hoće li se oduprijeti mamici? Saznat ćete u ovom romanu prepunom miješanih osjećaja.
OCJENA : 5/5
Mene je knjiga opustošila, iskreno. Takva zloba bila mi je nezamisliva sve dosad, lik ”mamice” mrzila sam od samog početka. Toliko sam suosjećala s Eleanor da me boljelo srce zbog nje i emocija koje proživljava, riječi koje joj žena koja je njena majka upućuje… Baš je ostavila traga na mene. Dok sam ju čitala, na trenutke je u meni budila jad, ljutnju, toliko da mi se svaka dlačica na tijelu podignula. Naježila sam se i dok ovo pišem. A opet, na trenutke mi je mamila široki osmijeh na lice jer je Eleanor savršeno, neobično obična. Jer ima u sebi ono što svi mi imamo. Njena pojava, lik u ovoj knjizi, meni će ostati zauvijek u sjećanju. Jer ovakvo nešto nisam čitala. Zasigurno jedna od najdražih knjiga ove godine. Obećavam vam da ćete ju i vi voljeti. Sada, trk na čitanje!

Hvala na čitanju recenzije.

35114635_794967227363961_8142608379412480000_o