Primirje – Mario Benedetti

R E C E N Z I J A

Iris Illyrica

Najznačajniji roman Maria Benedettia, pisan u obliku dnevnika. Iz perspektive glavnog junaka, udovca Martína Santoméa, čovjeka u kasnim četrdesetima. Čiji je život kolotečina. Ne baš prisan odnos s troje djece, odlazak na posao uz ”borbu’‘ za mirovinu koja samo što nije stigla… Martín je venuo iz dana u dan. Sve se svodilo na isto. Sve dok nije upoznao nju. Lauru Avellanadu, kojoj je sada i nadređeni. Isprva mu se činila kao obična djevojka. Nitko poseban. Ali svakodnevni kontakt na poslu u njegovim je mislima promijenio sve. Avellanada više nije obična za njega. Počinje primjećivati svaki njen pokret, osmijeh, rumeno lice. Martín se krene zapitkivati ”što bi bilo kada bi bilo”… i tako se upusti u nekakav drugačiji oblik veze s Avellanadom. Polako, ona unosi sklad u njegov život.

Uz sve nedaće, otupljenost kroz godine, lošu komunikaciju s djecom,
Martín je svjestan da ima nešto posebno s Avellanadom. I to je ono što ga vrati u život.

Kroz knjigu imamo priliku pratiti i njegov, koliko toliko, prijateljski odnos s osobom koju poznaje još od mlađih dana. Nekim tko je potpuno drugačiji od Martína, i moram priznati da je bilo prilično zanimljivo čitati kako je doživio te dane, kada se sastajao sa prijateljem.

Uz prilično napetu situaciju u vlastitoj kući, otuđenost sinova te bitnu spoznaju koju čita u obliku pisma, Martína sreća vodi u drugom pravcu. Onom koji putuje prema Avellanadi. I kroz par stranica njihov se odnos razvija, postaje intimniji, dublji, realniji… zaljubljujete se u te stranice baš kao što se i njih dvoje zaljubljuju jedno u drugo.

Knjiga koja će vas uvući duboko u sebe. Toliko da nećete moći prestati čitati dok ne dođete do kraja. Molit’ ćete za lijep kraj. Da, upravo toliko će vas osvojiti.

Ono što bi posebno istaknula, da iako je pisana u obliku dnevnika, nemate taj dojam. Što je kod mene pozitivna stvar. Tako je dobro sročeno, pisano, da jednom kada uplovite u ovu knjigu, izgubite predstavu i u kakvom je obliku pisana, koliko je duga, koliko ju već čitate, sve to nije vam ni na kraju pameti. Ono o čemu razmišljate je samo kako će se sudbina poigrati sa Martínom i Avellanadom… i sve što ćete uspjeti reći je baš to, o moj Bože, o moj Bože.

Knjiga je ovo koja je za mene bila otkriće. Autor koji ide na moju listu omiljenih. Čak i sada kada pišem ovu recenziju, par sati nakon što sam knjigu pročitala, ruke mi se tresu jer me strah koliko ću uspjeti prenijeti na vas emocije koje su me svladale dok sam čitala, imam knedlu u grlu zbog toga jer je autor Primirja preminuo 2009. Zašto? Sjetila sam se scene iz Greške u našim zvijezdama gdje se Hazel javlja autoru knjige koja ju je izbacila iz ravnoteže, knjige o kojoj je htjela saznati više… iskreno? U ovom trenutku bih natipkala mail Mariu. Ne zato što je knjiga nedorečena ili jer je išta nejasno. Sve je dovršeno. Ali emocije u meni, tolika simpatija prema likovima, tolika želja da saznam još o Martínu Santoméu, navode me na tu misao gdje bi natipkala svoje misli, pitanja i proslijedila ih genijalcu koji je pisao ovo štivo.

Eto, ljudi moji, toliko me dotaknula ova knjiga. Bolje vam ne znam reći. Imate moje iskrene preporuke. Kada budete tražili nešto da pobjegnete od svakodnevice, za one koji vole posebne priče, one koji su u potrazi za romanom koji će im obilježiti mjesec, koji će ih baciti u razmišljanje i za one koji žele probuditi emocije – posegnite za Primirjem.

Oborit će vas s nogu.

Hvala na čitanju recenzije. 1.2.2019.

Izdavač je gore spomenut, Iris Illyrica.

Knjigu sa španjolskog prevela: Željka Lovrenčić. Kojoj isto skidam kapu. Knjiga je dočarana maksimalno. Svaka čast!

Blackwood Manor – M. T. Reynard

R E C E N Z I J A

Print House

Osim intrigantne priče koja se krije iza ovih korica, vrijedi naglasiti da se za predivnu naslovnicu pobrinula Cella Anita Celić, a par krasnih ilustracija koje se kriju unutra, djelo su Helene Nemeš.

M. T. Reynard naša je autorica, rođena 1982. u Zagrebu, dok se vješto skriva iza toga pseudonima. Itekako poštujem tu želju, ali moram priznati da sam veoma znatiželjna, budući da nisam među šakom sretnika kojima se autorica osobno javila i otkrila svoj identitet. Među onom grupom sam koja je i dalje u neizvjesnosti o kome se točno radi. Moram priznati da je to uistinu intrigantno. 😉

Blackwood Manor prvi je dio trilogije te nas lagano upoznaje sa glavnim likovima ove priče. A pravi zaplet događa se čitanjem oporuke Arthura Blackwooda, nakon čega nastaje prava pomutnja. Za neke osobe to nije očekivani ishod. Betje Blackwood nije očekivala da će njen svekar tako raspodijeliti svoju imovinu i ne uspije dugo skrivati svoje razočaranje. Dok je Vivianne u šoku, koji je za razliku od Betje, pozitivan.

Nakon čitanja te oporuke imamo priliku upoznati naše glavne likove, potpuno. Autorica nam daje uvid u to što se dogodi sa jednom obitelji kada tajne isplivaju. Svaka nova stranica donosi konstantnu napetost, baca nas u iščekivanje… no, mislim da smo se kroz ovaj, prvi dio, najviše približili Vivianne, zajedno s njom smo koračali kroz sve događaje. Čak i one koji se nisu nužno vrtili oko nje, no, uvijek mi je ona bila u glavi.

Razdoblje žalovanja težak je suputnik.

Nisam sigurna u koji žanr bih svrstala ovu knjigu. Ima tu ljubavi, drame, dašak fantazije, mnogo povijesti, a sve je upakirano u cjelinu. Usudim se reći da je ovo knjiga koja će se jednoga dana naći na nečijem popisu lektira. Mene je neopisivo podsjetila na pojedine klasike koji su nam obilježili prošlost. Mislim da je to i bio plan autorice. Uz takvu unikatnu naslovnicu, par ilustracija, sve je to dalo dašak nostalgije. Za nečim otprije, starijim… u pozitivnom smislu.

Nisam izgubila dodir stvarnosti u ova dva dana, nisu nestali moji strahovi, moja potreba za majčinom ljubavi, moj strah da ću sve izgubiti pa i sebe nastavim li ići za snovima. Nisam uspjela to ugušiti. Zapravo, sve je to u meni. Kako i ne bi bilo, kada je ovaj put u mojim rukama naše stablo, povijest koju treba upoznati.

Buđenje uspomena, prikaz jedne ”nesavršene” obitelji, razrađeni odnosi među likovima, velik broj detalja te prelazak iz trećega u prvo lice, ovoj knjizi daju poseban pečat.

Svakako ju dodajte na svoju listu. Ono što preostaje je strpljivo čekati drugi dio trilogije i iskreno nadanje da će i druga knjiga dobiti ovakav krasan, sada već prepoznatljivi dizajn.

Hvala na čitanju recenzije! 27.1.2019.

Čovjek od krede – C. J. Tudor

R E C E N Z I J A

Znanje

Sve je počelo davne 1986. onoga dana kada se dogodila nesreća. Tada je Eddie upoznao gospodina Hallorana – Čovjeka od krede. On je Eddieju dao ideju o crtanju kredom i ostavljanju tajnih poruka za njegove prijatelje… i bilo je zabavno, sve dok ih jedan čovjek od krede nije odveo do trupla. Trideset godina poslije, Ed vjeruje da je prošlost iza njega, sve dok ne dobije pismo u kojem se nalaze komadić krede i crtež čovječuljka.

U romanu imamo uvid u godinu kada su naši glavni likovi bili samo djeca, 1986. te u 2016. godinu gdje je Ed muškarac u četrdesetima. Predaje engleski jezik u školi, živi na istom mjestu gdje je i živio od malena, a između ostaloga vodi borbu sa halucinacijama i lucidnim snovima. Spletom okolnosti njegova se ekipa raspala. Otac mu je preminuo, a majka živi sa drugim muškarcem, jedino što je zanimljivo u njegovom životu je nova cimerica, mlađahna, zgodna Chloe. Njihov odnos je jasno prikazan sa iskricama, ali i određenom distancom te smo konstantno napeti dok iščekujemo krajnji ishod… a jednoga dana sve se mijenja, bude se stari demoni kada Ed dobije pismo u kojem se nalaze kreda te crtež čovječuljka. Čini se kako se prošlost ponavlja, kako ništa nije gotovo. Kao da je i dalje zapetljan u istoj mreži.

A stvar dodatno začini povratak muškarca koji tvrdi da zna tko je ubojica. A za tu informaciju od Eda traži malu uslugu. No, Ed sumnja u njegovu iskrenost jer vrlo dobro zna kakva je osoba budući da su nekad davno bili jako dobri prijatelji, te se tako bude slike i događaji iz prošlosti. Tu se radnja ispreplete sa onom iz 1986. godine. Autorica nam daje jasan uvid u zle, tmurne događaje koji su obilježili živote te male ekipe.

Priča nas tako vraća na sam početak upoznavanja gospodina Hallorana kojega su djeca pogrdno nazivala zbog njegove svijetle kože. Glasine o njemu samo su kolale… Imamo jasan uvid u trenutke koji su zbližili malog Eddieja i njega. A kroz to njihovo druženje, gospodin Halloran je pokazao Edu zanimljivu igru crtanja i ostavljanja poruka kredom, a tako je sve počelo, tako je sve i završilo…

Eddie, Hoppo, Debeli Gav, Mickey i Nicky ostali su obilježeni zauvijek. I ne samo oni, nego i njihove obitelji, ljudi oko njih, svi su imali veze sa tragedijom. Svaki lik u knjizi, uključen je neki bitan dio. A kako? I zašto? Autorica će vam vrlo rado otkriti u ovom romanu koji donosi spletke, bolne obiteljske veze, slomljena srca, bolesna uvjerenja i tamu.

Kroz način na koji je obradila lik Eda, imamo priliku gristi nokte mozgajući o tom tko je krivac, o tom koliko duboko sežu lucidni snovi tog muškarca, a također postavlja i pitanje koliko toga se zapravo Ed sjeća?

I na kraju, kome možemo vjerovati?

Ne brinite se, nećete ostati zakinuti, autorica ovog briljantnog romana pobrinula se da vam odgovori na sva pitanja.

Moram priznati da nisam čitala ništa ovakvo. Već sam na Instagramu izjavila kako mi je žao što se nisam ranije uhvatila ove knjige, ali sada mi je čak i drago. Sada je postavila visoka očekivanja svim trilerima koji stižu u 2019. Iskreno, strahujem koji će Čovjeka od krede skinuti s trona. Jer ovo je štivo koje vam grči želudac, budi mučninu dok vas istovremeno fascinira. Gutat ćete stranice duboko u noći, biti u stanju da se ne možete zaustaviti jer svaki novi list donosi novi nemir, novo uzbuđenje, novi strah… što će biti dalje?

Imate moje iskrene preporuke. Knjiga je ovo vrijedna neprospavanih noći, a takvih će, vjerujte mi, biti. Ne samo dok budete čitali, nego i kasnije kada vam se Čovjek od krede uvuče u psihu i bude vas pratio svaku večer pred spavanje. Pripremite se…

Željno iščekujem sljedeću knjigu iz perca ove autorice. Moje simpatije je osvojila.

Hvala na čitanju recenzije! 25.1.2019.

Izdavač je gore spomenut, Znanje!

Knjigu s engleskog prevela: Ana Silić

Pjevaj dušo nespokojna – Jesmyn Ward

R E C E N Z I J A

24 sata knjige

Epska priča o nadi i životnoj borbi. Pjevaj dušo nespokojna bavi se ružnim istinama što se kriju u srcu Amerike i snagom – kao i ograničenjima – obiteljskih veza.

Knjiga je ovo koja se bavi raznim pitanjima, problemima u kojima se nalazi jedna obitelj. Pjevaj dušo nespokojna teška je priča o životu. Priča koja će vas natjerati da se naježite od glave do pete!

Radnja prati Leonie, njene roditelje, njenog dečka te njihovo dvoje djece.

Obitelj koja koja je opisana u ovoj knjizi teško je zamisliva ljudima koji danas žive, bezbrižnim životom. Ljudima koji žive u normalnom okruženju. Ali onima koji znaju da se ispod svih maski i iza onih ”uglađenih’‘ kriju i ljudi koji žive teškim životom, ova je priča bliska. Leonie je crnkinja, a otac njene djece, Michael je bijelac. U tragediji koja se dogodila ranije te tako povezala njihove obitelji, na jedan ružan način te uz probleme rasističkog nasilja, već i sam početak njihove veze vodi prema katastrofi.

Jojo je dječak koji ima samo trinaest godina. A na njegovim leđima nalazi se veliki teret. Otac koji leži u zatvoru, majka koja se ne brine o njemu te mlađa sestra Kayla koja je pala njemu na skrb. Njegov spas su Mam i Pop. Njegovi baka i djed. Ljudi koji se brinu o njemu kao da im je vlastito dijete. Iako bolesna, slomljena od zle bolesti, Mam je tu za njega. Uvijek. A Pop mu je poput oca. Uči ga raznim stvarima te mu priča o svojoj prošlosti, teškoj prošlosti i stvarima koje je tamo vidio.

Jednoga dana Leonie dobije poziv – Michael izlazi van. Za nju je to najljepša vijest unatoč svemu jer ga voli više od sebe same. Uz pratnju najbolje prijateljice te Joje i Kayle, kreće po svog muškarca prema državnom zatvoru Parchmanu.

Kroz njihovo putovanje imate priliku vidjeti koliko je kruta, nedovoljno dobra majka ona. Da, govorim to na sav glas. I imam svako pravo. Jer kroz to putovanje imamo uvid koliko loš odnos ona ima sa svojom djecom. Svaki plač, bol, glad malene Kayle, jedino Jojo može smiriti. Djevojčica leti samo u njegov zagrljaj. A on se ponaša ne samo kao stariji brat nego i očinski. Dok ćete neodobravati Leonie kao majku, imat ćete priliku zaljubiti se u to kako se Jojo ponaša prema svojoj sestri. Koliko ju voli i brine se za nju. I zadnju lizalicu koju ima, pružit će u ruke svojoj mlađoj sestri.

Izgubljen u svojim mislima i osjećajima te prisiljen skrbiti se za mlađu sestru dok njegova majka mašta samo o susretu sa Michaelom i o tom kako joj je kada je high, Jojo upoznaje dječaka. Dječaka koji je vrlo neobična pojava. Ne uklapa se u ovo vrijeme jer dolazi iz onoga doba o kojem mu je pričao njegov djed (Pop). Te i taj dječak kreće natrag s njima, jer želi saznati kraj priče. Svoje priče. Od Joje traži da pita Popa da mu ispriča do kraja što se dogodilo sa malim Richiem. Jer to je ono što on želi čuti, Richie mora saznati kraj svoje priče iz Popovih usta.

Autorica nas kroz cijelu knjigu nije štedila. Saznali smo svaki detalj.
Sve smo osjetili i sami. Na vlastitoj koži. Svaku suzu, svaki šamar, udarac, imamo priliku proživjeti sa likovima iza ovih korica…

Moram priznati da nisam imala niti predstavu kakvo se štivo krije iza ovog naslova. Ono na što sam pomislila je skroz drugačije od ovog što sam dobila, sada kada sam knjigu pročitala. I moram vam priznati da je to u skroz pozitivnom smislu. Ova knjiga me opustošila.

Majka koja je skrenula s puta, bol zbog gubitka bliske osobe, osude zbog boje kože, obitelj o kakvoj nemamo često priliku gledati film ili slušati priču, Pjevaj dušo nespokojna druga je strana priče. Života. Svega.

• 

Dugo, stvarno dugo nisam uz neku knjigu imala knedlu u grlu, na trenutke osjetila kako me žare oči od nakupljenih suza što se skrivaju u njihovim kutovima. Jesmyn Ward uspjela je kod mene probuditi svaku emociju. Dočarala mi je sve trenutke koji su bili bitni u krojenju ove priče.

Autorica nam je potpuno dopustila da zavolimo Joju. Dopustila nam je da u tom mladom dečku vidimo snagu, hrabrost, ljubav i brigu prema sestri, navela nas je da povjerujemo u sve nadnaravno što se odvijalo u ovoj knjizi. Brutalno, bez imalo uljepšavanja, tužno i bolno štivo koje će vam prouzrokovati trnce u tijelu. Kada se zasitite lijepih priči o sretnoj obitelji, kada poželite saznati nešto mračnije, kada poželite knjigu koja će vas fascinirati, uzmite baš ovu u ruke. Nećete se pokajati.

Imate moje iskrene preporuke.

Hvala na čitanju recenzije! 16.1.2019.

Izdavač je gore spomenut, 24 sata knjige / Trend

Knjigu s engleskog prevela: Ira Martinović

Kako zaustaviti vrijeme – Matt Haig

R E C E N Z I J A

Vorto Palabra

Tom krije opasnu tajnu. Naizgled nalikuje na prosječnog četrdesetogodišnjaka, no živi već stoljećima. Od elizabetinske Engleske, preko Pariza ispunjenog jazzom i New Yorka, do Južnih mora, Tom je vidio mnoge stvari, družio se sa Shakespeareom, kapetanom Cookom i Francisom Scottom Fitzgeraldom i sad cijelim svojim bićem žudi za običnim životom. Neprestano mijenjajući identitet, Tom je sada našao savršenu krinku. Djecu može podučavati o ratovima i lovu na vještice kao da ih sam nije iskusio iz prve ruke. Može pokušati ukrotiti prošlost koja ga sustiže. Jedinu stvar koju ne smije učiniti jest: zaljubiti se.

Autorska prava na objavljivanje prodana su u čak 34 zemlje, a stiže nam i ekranizacija, u kojoj će Toma Hazarda utjeloviti nitko drugo do – Benedict Cumberbatch!

Prošla su stoljeća otkako je njegova voljena Rose preminula. Stoljeća otkako je Tom usamljen čovjek. Čovjek koji hoda svijetom tražeći i najmanji trag koji bi ga odveo do osobe koja je zadnja koja njegovom životu može dati smisao.

Tom nije vampir niti išta slično. Ima 437 godina. Je li tajna tog dugotrajnog života u njegovom organizmu ili u obećanju koje nastoji ispuniti? U potrazi za osobom koja mu je najvažnija na svijetu? Saznat ćete čitajući ovu briljantnu knjigu.

Tom u svojoj ”pustolovini” nije sam. Ima ih još. Zajedno, čine nekakav krug – Društvo te imaju dogovor. Svakih osam godina, novo mjesto, novi identitet, sva sredstva za početak su osigurana, a koja je cijena toga? Čovjek koji je bio na čelu zvao se Hendrich Pietersen, duplo stariji od Toma, bogat još od pomame za tulipanima 1637. godine. On je zauzvrat tražio samo ”mali” zadatak. Obaviš ga i Hendrich sredi sve za tvoj novi život, novi početak. I tako svakih osam godina. Čini se prilično jednostavno, zar ne?

Hendrich živi u uvjerenju da su za obične ljude, ljudi poput onih iz Društva, pokusni kunići. Tvrdi da je Institut saznao za njih i da ih love kako bi proučavali njihove organizme. U to uvjerava sve članove Društva koji se rado poklone njegovom prijedlogu da se pridruže tom krugu i žive bezbrižnim životom osam godina, obave zadatak za njega i onda opet ponovno.

Na posljednjem životu koji je Tom odabrao za sebe, našla se prepreka kojoj se nije nadao. Nije niti sanjao da će kao nastavnik povijesti u jednoj školi, pronaći ženu koja će ga očarati. Camille predaje francuski i na prvu se zainteresira za svog novog radnog kolegu. U njemu vidi zagonetku koju si je obećala riješiti. Ali i konstantno ima osjećaj da je to već proživjela. Da ga je već negdje vidjela i da je već odavno zaljubljena u njega. Gdje ga je već vidjela? To je jedna od vrlo zanimljivih tajni koju ćete htjeti otkriti čitajući Kako zaustaviti vrijeme.

Toma će prilično pokolebati osjećaji prema Camille. Zanesen emocijama, a pod komandom Hendricha i pored njegovog strogog pravila da nema ljubavi, nema ostanka na jednom mjestu, čini neke poteze koji ga razotkrivaju, ali sve to pobije tako da se udalji od Camille. Tu imamo jasan prikaz drame uz povratak u prošlost koji je savršeno isprepleten sa sadašnjosti. Sve su karte otvorene, a koliko je Tom spreman uhvatiti se u koštac sa stvarnim životom? Sa tim da živi život…

Kroz cijelu priču nismo uskraćeni niti za najsitniji detalj, jer se pisac vješto snašao vraćanjem u prošlost, nekoliko stotina godina unazad gdje imamo priliku pratiti Toma kao dječaka koji ostaje bez majke, Toma koji luta i izgubljen je sve dok ne pronađe Rose, a zatim pokušaj normalnog života s njom te na kraju traganje za onim što je ostalo od njihovog braka, to je jedino što ga drži na životu. Neće stati sve dok ju ne pronađe. Hendrich je obećao pomoći, ali koliko je usitinu pomoć koju mu on pruža, dobrodošla?

Ali što kada se u zadatak uplete netko tko je Tomu blizak? Kada je sve što želi vidjeti se i pričati o dobrim starim vremenima s Omaiom, ali to nije dio zadatka. Kako se boriti sa vlastitim emocijama? I je li to moguće? Matt Haig u ovu nam je knjigu uveo priču o borbi sa vlastitim demonima, jasan prikaz padanja u stanje depresije i kako funkcionira čovjekov um kada ga svladaju sjećanja i emocije, a to sve je začinio daškom ljubavne priče. Zato ne bih rekla da je ovo isključivo ljubavni roman. Za mene je ovo knjiga koja je jasan prikaz svega što sam red iznad navela. Mješavina drame, fantastike, povijesti, začinjena s ljubavi.

Knjiga koja je vrijedna čitanja. Pokazat će vam koliko je potrebno uhvatiti se u koštac sa životom, ne živjeti ni pod čijom komandom, boriti se za sebe i svoje bližnje. Živjeti u sadašnjosti, a ne tonuti u prošlosti te veseliti se budućnosti. Recept je za miran, sretan život.

Imate moje iskrene preporuke.

Ocjena: ★★★★★/5

Hvala na čitanju recenzije! 3.1.2019.

Prijevod knjige: Marta Kovač

Izdavač je gore spomenut, Vorto Palabra.

Ono – Stephen King

R E C E N Z I J A

Stilus Knjiga

Zastrašujući klasik iz pera Stephena Kinga. Knjiga koja je na svjetskoj sceni dostigla kultni status.

Baš je tako kako kaže i sam opis… Kinga nije potrebno posebno predstavljati jer ga svi znamo. Znamo da je ”majstor svog zanata”.  Čak i osoba koja nije čitala njegove knjige, kojoj će ovo možda biti prva, jasno će vidjeti taj njegov posebni stil. Nakon ove knjige, mislim da bih ga uvijek prepoznala. U mojoj je glavi sagrađena jasna slika o Stephenu Kingu i usudim se reći da je takav samo jedan! U njegovom stilu, postavlja visoka očekivanja za svaku narednu knjigu jer Ono je fantastično!

Bilo ih je sedmero i bili su djeca kad su prvi put spoznali što je strava. Sada su uspješni, odrasli ljudi, oni koji su ostvarili svoje planove i snove, svojim talentom, svatko na svoj način. Zbog obećanja, ponovno se okupljaju na starom mjestu gdje su se davno borili protiv strašnog stvora koji je lovio djecu grada Derryja i hranio se njima. Djeca su opet žrtve. A ova ekipa se uz ponovno proživljavanje strave i užasa, prisjeća terora koji su doživjeli kada su bili mali u tom jezivom gradu, Derryju.

Ono što mi se posebno svidjelo je što imamo taj prikaz, od samog početka njihovog susreta sa tim stvorom, pa do trenutka kada su odrasli i pokušavaju zaustaviti to zlo… imamo jasan uvid u cijelu priču. Što nije bila situacija sa filmom (novom verzijom). Iako mi se film svidio i nestrpljivo čekam drugi dio, nije to ni polovica strave koja se krije iza ovih korica.

Svaki, pa i najmanji detalj ima svoju priču. Kada čitate ovaj moderni klasik, izgubite predstavu o tome koliko je zapravo dugačka sama knjiga. Jer je sve upakirano baš kako treba biti. Doza intrige, straha, terora pa čak i humora, sve se savršeno uklapa. Stephen King u ovoj je knjizi obuhvatio velike strahove, ali i prijateljski odnos, slogu. Svaka nova stranica polako nam daje uvid u ono što će se dogoditi, svaki lik u knjizi ima ono nešto svoje… a činjenica da postoji osoba koja je nakon toliko godina vidjela Ono, dovodi do niza pitanja, a glavno je koliko je stara družina spremna suočiti se sa tim stvorom, opet?

Fokusirani na strahove djece koja su zapravo jedina u stanju vidjeti Pennywise-a, bačeni smo pred činjenicu da i mi odrasli ponekad teško kontroliramo svoje strahove. Vrlo veliku snagu psihe takav zadatak traži. Ova je knjiga idealan prikaz o tom kako je susresti se sa najdubljim strahovima, kako je osjećati se nemoćno, a opet u određenim trenutcima znati da smo sami sebi najveći spas i da smo mi, zapravo oni koji kontroliraju svoju psihu uz veliki trud i napor.

I uvidjeti koliko je svaka emocija, svaki strah kod djece drugačiji nego kod odrasle osobe, zapanjujuće je… zapitat ćete se jesu li u stanju ukloniti toliko zlo? Napetost će isijavati iz svake stranice sve do samog kraja ove knjige. Pripremite se.

Stephen King će se vrlo lako poigrati sa vašim živcima i otkucajima srca. Neće vam biti svejedno proći pored klauna u trgovačkom centru niti vidjeti onu malu plišanu igračku, klauna, koju ste nasljedili od brata/sestre položenu na vrhu ormara…

Ukoliko ste ljubitelj trilera, horor filmova, ukoliko mislite kako se ničega ne bojite – varate se.

Ono je knjiga zbog koje ćete voljeti noćnu lampu pored kreveta, točnije to što je imate kraj sebe kada mrak padne… ukoliko dosad niste upoznali svoje strahove, King će vam ih pokazati. Knjiga je ovo koja ”udara” posebno na psihu.

Imate moje iskrene preporuke. I upozorenje – nemojte ju čitati kada padne mrak. 😉

Hvala na čitanju recenzije! 28.12.2018.

Knjigu prevela : Božica Jakovlev

Izdavač je gore spomenut, Stilus, čijoj se ekipi posebno zahvaljujem na ovoj poslastici!

Nikad kraja kornjačama – John Green

R E C E N Z I J A

FOKUS na hit

Aza nije imala namjeru baviti se nestankom milijunaša Russella Picketta čijeg je sina još iz djetinjstva poznavala. No, kada se za bjeguncem raspiše nagrada od 100 000 dolara, dovoljan je razlog da se Azina najbolja prijateljica Daisy zainteresira za pronalazak bilo kakvih dokaza oko te večeri kada je milijunaš nestao. A kada odlučna Daisy nešto naumi, to se obično uvijek i ostvari…

Nikad kraja kornjačama knjiga je s kojom se John Green, nakon pet godina stanke, vratio na ”tron”. Obrađene su teške teme, poput anksioznosti, prve ljubavi, pravog prijateljstva…

Aza nije obična šesnaestogodišnjakinja. Boluje od teške bolesti. Bolesti koja ju malo pomalo uništava. Uskraćuje joj trenutke koji su normalni za djevojke njenih godina. Ograničava ju u 50% aktivnosti… Aza pati od anksioznosti.

Aza se boji bakterija. Konkretno, najveći strah joj je C.diff. Iako je svjesna činjenice da nije bila hospitalizirana, nije imala vrućicu niti bolove u trbuhu. Ali probajte to objasniti njenom mozgu. On jednostavno ne funkcionira tako. Analizira sve, čak i najmanje sitnice. Ono što je nama poznato kao apsurdno, njenom umu, veliki je strah. A ono čega se mi bojimo, ona ne smatra prijetnjom. Prilično teško, zar ne? Činjenica da se mi možemo suočiti sa svojim strahom, nadjačati ga, a da osoba koja se bori s anksioznošću, to nije u stanju učiniti. Nije u stanju gledati na sitnice istim očima poput nas. Nije u stanju odbaciti prijetnju, strah će se uvijek razviti u najdubljem dijelu njenoga uma. Koliko god se trudila otjerati, odbaciti ga, uvijek je prisutan. Da, tako je funkcionirala Aza. Njene misli su je izjedale. Misija njene doktorice bila je da ju uvjeri u to da su misli samo to, misli.

Aza ustvari nije imala puno prijatelja. Otac joj je preminuo kada je bila vrlo mala. Njen odnos s majkom je bio ponekad zategnut, isprepleten slabom komunikacijom, kao i kod svih kod nas kada smo bili tih godina. Ali opet, nekako su tu jedna za drugu.

Jedinu koju ima na svojoj strani je Daisy. Njih dvije su prijateljice, pa, skoro oduvijek. Daisy je nekako sve što Aza nije. Bezbrižna, opuštena, neustrašiva, ne pati od nikakve bolesti, normalna djevojka tih godina. Koliko god su bliske, ipak i taje neke stvari jedna od druge koje će kroz knjigu i pokazati.

Kada Daisy sazna da postoji mogućnost za osvajanjem nagrade od 100 000$, a da Aza vrlo dobro zna tko je Davis mlađi, vidi to kao priliku. Uvući se na posjed Picketta i saznati što god se može o misterioznom bijegu Russella Picketta. Ono što se na početku činila kao bezazlena istraga, preraslo je u nešto puno više od toga. Aza i Davis ponovno grade svoje prijateljstvo koje je neodoljivo. Njihovi dubokoumni razgovori, gledanje filmova, razgovori o Tui kojoj ostaje cijelo bogatstvo u slučaju smrti njegova oca.

Svakom stranicom jasno vidite koliko su sve jače i jače povezani. Tu imamo priliku upoznati i Davisovog mlađeg brata koji je klonuo psihički radi nestanka njihovog oca. Aza mu obećava da će istražiti što se dogodilo sa Russellom, a mali dječak polaže sve svoje nade u nju. Azi to postane težak zadatak jer je gotovo nemoguće pronaći ikakve tragove o njegovom bijegu. Duboko uvučena u svoju bolest, druži se na jedan posve čudan i uvrnut način sa Davisom dok istražuje bijeg njegovog oca. Sve im ide tako bolje preko poruka ili dok ne dođe do nekog fizičkog kontakta jer se tu budi ”zla” strana Azinog uma.

Zato vam kažem da ćete obožavati njihove razgovore i porukice. Neodoljivi su. Koliko će vas rastužiti trenuci kada se druže uživo, toliko će vas oduševiti njihovo komuniciranje preko poruka. Jer Aza i Davis su upravo preko poruka najbliži jedno drugom.

Kada se svijet u kojem Aza živi krene rušiti, dogoditi će se razne tragedije, ali neke će nesreće otkriti tajne koje su davno trebale biti otkrivene.

Dolazi trenutak kada Aza mora uzeti konce u svoje ruke. Nije to više pitanje. Jednostavno se našla pred zidom.

Trenutak u kojem je morala shvatiti što zapravo znači njena bolest. I koliko je potrebno da u sebi smogne snage oduprijeti se. Uspije li makar i malo, život će joj biti lakši. Neće više morati lagati svojoj doktorici kako redovno uzima tablete, možda će s vremenom prestati otvarati ranu na svom prstu, Daisy će uzvratiti istom mjerom, dat će njoj i svojoj majci, iskrenu, otvorenu Azu. Djevojku koja je spremna pokazati im, objema, koliko ih voli.

Ali ne možemo imati sve, zar ne?

Kada Azu i Daisy jedan događaj odvede na mjesto na kojem se nisu nadale da će ikada biti, imat će priliku saznati istinu. Istinu o tome gdje se možda krije Russell Pickett. A što ako ta spoznaja donese mnogo boli Davisu i njegovom malom bratu? Što ako ta spoznaja bude točka na i kada se radi o nasljedstvu koje je ostavljeno tuatari. Točka na i ljubavi koja zapravo nije ni dobila svoju priliku iako se istinski razvila?

Koliko će teško biti izgovoriti te riječi?

John Green otkrit će vam u ovoj divnoj knjizi odgovore na sva ta pitanja. Odgovori vas neće ostaviti ravnodušnima. Ljutit ćete se, a i smijati te suosjećati sa svakim likom kojeg je autor stvorio. Nikad kraja kornjačama uistinu je drugačija od Greške u našim zvijezdama, ali je opet jednako divna! Moram vam priznati da sam konačno pročitala nešto gdje smatram da je John Green dao sve od sebe, opet. Nešto što me oduševilo.

Nikad kraja kornjačama prelijepa je priča o životu, potrazi, prvoj ljubavi i odrastanju. Priča je sa kojom se lako susresti u današnjem svijetu. Bolest koju Aza ima, teška je. Oduvijek sam htjela saznati više o tome, a sada sam imala priliku ”živjeti” u mislima osobe koja boluje od iste. Puna sam razumijevanja od trenutka otkako sam pročitala ovu knjigu. Uistinu dobro dočarana, sa svim detaljima, Green nam je prilično začinio cijelu stvar, dao nam je početak i kraj. Imate moje iskrene preporuke.

OCJENA : 5/5

Hvala na čitanju recenzije! 23.12.2018.

Knjigu prevela: Iva Ušćumlić

Izdavač je gore spomenut, Fokus.

Pravila magije – Alice Hoffman

R E C E N Z I J A

Profil

Žene koje su željele začeti trebale su nanizati imelu iznad kreveta. Ako to ne bi pomoglo, vezivale su devet čvorova na čvrstom konopcu i jele pepeo, pa bi uskoro zanijele. Plava odjeća nosi se radi zaštite. Mjesečev kamen koristan je za razgovore sa živima, topaz za one s mrtvima. Osnovni i najpouzdaniji ljubavni napitak spravljao se od anisa, ružmarina, meda i klinčića, devet sati kuhanih na stražnjoj ploči starog štednjaka. Njegova je cijena uvijek bila 9,99 dolara, zbog čega su ga nazivali Ljubavni napitak broj devet, a najbolje je djelovao u devetom satu devetog dana devetog mjeseca.

U takvom svijetu živjela je obitelj Owens. Još od 1680. za tu je obitelj, ljubav prokletstvo. Stotinama godina kasnije Susanna Owens je svjesna koliko su njena djeca posebna, unikatna. Odlučila ih je pod svaku cijenu zaštititi od prokletstva svoje obitelji. Postavila je niz pravila, kojih se sestre i brat moraju pridržavati. A ono najvažnije je bilo : nikada se ne smiju zaljubiti…

Kad se u živote Franny, Jet i Vincenta pojavi teta Isabelle, sve se mijenja. Otkrivaju se razne obiteljske tajne, a njih troje saznaju sve o prošlosti svoje majke uz to upoznaju i sami sebe. Na način koji je Susanna izbjegavala…

Teta Isabelle će vas zasigurno osvojiti. Ljeto koje će naši glavni likovi provesti kod nje, biti će prekretnica. Naučiti će tamo puno o magiji, ali i o svojoj hrabrosti i svojim darovima… Isabelle će im pokazati svijet u kojem su njihovi predci odrastali, svijet u kojem su i oni rođeni. Svijet koji se toliko razlikuje od onog na koji smo navikli.

A kada napokon prigrle taj svijet, dogodit će se mnoge stvari. Ogromne tragedije, padovi, tuga, ali doći će i uspon.

Kroz čitavu knjigu imat ćete priliku sudjelovati i u ružnim trenutcima, a i u onim lijepim. Svaki član obitelji, imat će svoju priču. Mene je osvojilo što je knjiga napisana na tako magičan način, da sam svaku sudbinu, od te tri, zavoljela.

Ali, ipak imam miljenicu. To je Franny! Zbog Haylina, njenu sam priču obožavala. Svaka nova stranica, za mene je bila sve napetija, veselila sam se kao malo dijete njihovim trenutcima, ali sam i oplakala…

Franny je najstarija sestra, ona koja je bila druga majka Vincentu i Jet. Uvijek je bila tu za njih, pružala im je ogromnu podršku. Ali njeno srce žudjelo je za onim što je bilo zabranjeno. Opirala se i odbacivala ljubav, uvijek je stavljala druge ispred sebe, kao i njihovu dobrobit, a sama, u svoja četiri zida, tugovala. Haylin je njena prva ljubav. On je muškarac koji je iznimno zanimljivo zamišljen. Njegova djela su snažni dokaz njegovih osjećaja, njegova ljubav prema Franny, neodoljiva je. Autorica će vas vrlo lako navesti da se zaljubite u tog simpatičnog čovjeka. Nestrpljivo ćete željeti saznati što će se dogoditi s njim, hoće li njihova ljubav pobijediti prokletstvo? Sam kraj priče, dat će vam odgovore na ta pitanja…

Neću vam puno pisati o Jet, da ne otkrijem nešto, ali znajte da je njena priča uistinu snažna. Od mirne, povučene djevojke, na kraju smo dobili zrelu ženu koja je naučila živjeti sa svojim ožiljcima. Ženu koja je patila, ali se digla na noge i nastavila koračati putem koji je stavljen pred nju. Alice Hoffman se pobrinula da svaku emociju koju Jet doživi, mi isto tako osjetimo. Njoj sam, iskreno, najviše priželjkivala sretan, lijep kraj jer je to zaslužila. I znate zbog čega još ćete ju voljeti? Jet je pravi knjiški moljac! Kao i svima nama, knjige su joj bile utočište. Meni je zbog toga, dodatno prirasla srcu.

Za kraj sam ostavila priču o karizmatičnom Vincentu. U mladosti je činio mnoge greške. Bio je mladić koji je nagrađen iznimnom ljepotom, očaravajućom ljubavi ka glazbi, gitari, lomio je srca. Osvojio bi baš svaku djevojku, ali ni jedna nije osvojila njegovo srce. Odlazak kod Isabelle donosi nešto bitno u njegov život… nešto za što ni sam nije znao… kasnije ćete vidjeti kako se nosio s tim. Kada prođe par godina, imamo i jednu tragediju u njegovom životu, jedan događaj koji je 1969. promijenio njegov svijet. Morao se odreći nečega, da bi njegov život nastavio u novom, trajnom pravcu. A kakve će to posljedice imati na njegov odnos sa sestrama? Koliko smo spremni učiniti da bi preživjeli? I kakva tajna prati Vincenta još od tog ljeta kada je otišao kod tete Isabelle? Hoće li Vincent ipak povjerovati u ljubav? Saznat ćete u ovoj divnoj knjizi.

OCJENA : 5/5

Mene je ova knjiga oduševila. Čitala sam ju sa takvim užitkom, da ću ju sigurno dugo pamtiti. Osvojila me jednostavnost kojom je pisana. Taj lijepi prikaz koliko su povezani bili Franny, Jet i Vincent. Sigurno ću pročitati i knjigu Čarolije za svakodnevnu upotrebu, kojoj su Pravila magije prethodnica. Film ću pogledati već ovaj vikend. Imate moje iskrene preporuke. Ovo nije knjiga samo o magiji, ovo je knjiga koja će vam pokazati što je ljubav, kako sudbina ima utjecaj na sve i koliko je snažna ljubav prema bratu/sestri. Ovo štivo bi svi trebali imati na svojoj polici.

Hvala na čitanju recenzije! 19.12.2018.

Knjigu preveo : Dražen Čulić

Izdavač je gore spomenut, Profil, kojem se zahvaljujem na ovom recenzentskom primjerku!

Besmrtnici – Chloe Benjamin

R E C E N Z I J A

Profil Knjiga

Besmrtnici su knjiga koja zaslužuje glasan pljesak. Knjiga je to koja prati život dva brata i dvije sestre, nakon gorkog proročanstva gatare. Sigurno smo se svi nekada zapitali kada ćemo umrijeti? Onaj tko kaže da nije – laže. Svima nam je to bar jednom prošlo kroz glavu, popraćeno pitanjima; hoću li se uspjeti ostvariti kao osoba, hoću li imati divnu karijeru, kakav će mi biti bračni status, gdje ću na kraju završiti? Sve su to pitanja s kojima smo se susreli. Ali prava stvar je, bismo li se usudili saznati odgovor kada bi nam se pružila prilika? E, pa, djeca obitelji Gold, jesu, i to ih je koštalo svega.

Knjiga je podijeljena na četiri dijela. Imamo priliku ”živjeti život” svakog od njih. Ali nemojmo zanemariti ni njihovu majku, kroz sva ta četiri dijela, imamo jasan pogled i na to kako svi ti događaji utječu na nju. Jednako je ovo potresna priča i za njihovu majku, zapamtite to.

Prvi dio, nakon proročanstva, daje nam uvid u Simonove misli, postupke, doživljaje…

Kroz cijelu tu priču, Simon je onaj koji je najviše zaglibio. Ima svoje tajne, koje nitko u to vrijeme i u njegovom okruženju ne bi razumio. Jedina osoba kojoj se otvara i koja ga donekle razumije jest Klara. S njom nalazi isti jezik te se zajedno upuste u avanturu života.

Ono što mi se jako svidjelo je što nam autorica nije uskratila baš ništa. Pokazala nam je, dočarala svaki detalj njegovog iskustva, sve do samog kraja. Mislim da neke njegove postupke nećete odobravati, ali kasnije ćete duboko u sebi pronaći razumijevanje za tog mladog dečka.

Drugi dio knjige prati život Klare. Djevojke koja je imala fantaziju postati kao jedan od svojih predaka. Netko u kome je vidjela sebe, netko koga je kroz sebe htjela oživjeti.

Za Klaru vam moram reći da ćete ju ili voljeti ili nećete imati razumijevanja za njeno shvaćanje života. Ona je zapravo na neki način postigla sve što je htjela. Postala je relativno uspješna u svom poslu. Magija joj je išla od ruke. Upoznala je osobu koja ju je slušala, koja je osjećala njene želje i snove, zaljubila se i prepustila. Radila je ono što voli. Osnovala obitelj. Ali ono što je nju ugušilo, u čemu je izgubila sebe je velika patnja, tuga za umrlima i usudim se reći da se nije znala nositi sa onim što je probudila u sebi. Nekako ju je život snašao na prilično snažan način, način u kojem je teško opstati. Što se točno odigralo u njenom slučaju, morat ćete saznati sami…

Treći dio knjige prati Daniela. Moram priznati da mi je njegov život bio nekako najmirniji. Imao je tu povlasticu da od njih četvero, nekako ima normalan dom. Koliko toliko. Činjenica je da ga je nagrizalo to proročanstvo, loš odnos sa bratom i sestrama i kasnije problemi u njegovoj karijeri. Ali je i dalje imao nekakvu toplinu doma, lijep odnos sa ženom te pristojnu komunikaciju sa majkom. Ono što je njega prilično uzdrmalo je sudbina koja je snašla Simona, to što se nije povezao s njim, što nije prešao preko nekih stvari, svoga ponosa, tvrdoglavosti. A i što nije ranije osjetio povezanost sa obitelji svoje sestre Klare, to je druga stvar koja ga je deprimirala.

Znate kako to biva u životu, svi žalimo za nečim, a pitanje je stignemo li to ispraviti? Koliko je toga Daniel postigao i koliko nas koštaju impulzivne odluke, saznat ćete čitajući njegovu ”priču”.

Zadnji, četvrti dio knjige fokusiran je na život Varye. Sestra je to koja je ostvarila svoj fakultetski san. Živi životom kakvim je htjela. Proučava teorije, istražuje nove mogućnosti, sve je savršeno organizirano i isplanirano, kako u njenom životu tako i u frižideru. Ali tajne koje isplivaju na površinu kako čitate o njoj, zaprepastit će vas. Nećete imati blagu predstavu što se krije tamo, o dijagnozi s kojom ona živi od tridesete i o tom koliko je Varya prazna zapravo. Sama je svjesna toga da je svojim hladnim zidom, izgubila topli, normalan odnos sa braćom i sestrama. Kasnije će shvatiti koliko ju to boli.

Baš tako je živjela Varya, kao te životinjice. Usamljeno. Kasnije ćete, čitajući, saznati zašto sam kod nje izabrala baš ovaj citat. Bitan je zbog događaja iz njene prošlosti, a i zbog toga što ćemo nakon jednog bitnog novijeg, događaja dobiti uvid u skroz drugačiju osobnost Varye. Snažniju i borbeniju. Vidjet ćete i sami, kako će se nakon određenih događaja stvari posložiti.

Imate moju iskrenu preporuku za Besmrtnike. Ja osobno nisam ništa slično čitala, a moram priznati da me ova knjiga uistinu pozitivno iznenadila. Kada sam došla do kraja, shvatila sam kako je svaki dio slagalice sjeo na svoje mjesto. Autorica nam nije ostala dužna ništa, apsolutno nam je objasnila sve. Svako pitanje dobilo je odgovor. Knjiga je ovo koja će vas navesti da se zapitate o puno stvari. Uvjerena sam da ćete drugačije gledati na svoje svakodnevne probleme, prepirke sa bližnjima, mislim da ćete shvatiti koliko je lakše nositi se sa životom dan po dan nego biti prisiljen znati kako će se stvari na kraju odviti za tebe. Besmtrnici će vam dati jedan sasvim novi pogled na obitelj, odnose sa bližnjima i sudbinu koju ne možemo izbjeći.

Ocjena : 5/5

Hvala na čitanju recenzije! 11.12.2018.

Knjigu prevela : Patricija Horvat

Izdavač je gore spomenut, Profil

 

 

 

BLACKOUT – Marc Elsberg

R E C E N Z I J A

Egmont Hrvatska

Hladna je noć u Milanu i Piero Manzano samo želi stići kući. Iznenada, taj plan se poremeti jer se semafori ugase. Manzano strada u automobilskoj nesreći. Na svu sreću, izvlači se lakše ozlijeđen. No, spoznaja da se nisu ugasili samo semafori u toj ulici, nego da u cijelom gradu ne radi ni jedan semafor i niti jedno svjetlo, zastrašujuća je. Diljem Europe kontrolori u nevjerici gledaju kako elektroenergetske mreže padaju jedna za drugom.

A što znači nestanak struje zapravo? Bez struje za grijanje ljudi se počinju smrzavati. Zalihe hrane i vode brzo presušuju. Broj mrtvih vrtoglavo raste. Ljudi uzimaju stvar u svoje ruke, pobune, krađe…

Piero Manzano, kao bivši haker i aktivist postaje jedan od glavnih osumnjičenih. Ali on je zapravo jedini koji može ”spasiti svijet”. Pronaći prave napadače. Može li on to?

„Prošla su tek četiri dana, pomislio je, a živci nam već popuštaju. Zatvorio je oči i prvi put otkad je bio dijete počeo se moliti.“

Jezivo zar ne?

Mislim da prije čitanja ove knjige nismo ni shvaćali koliko je struja bitna. Točnije, shvaćamo da je bitna zbog mobitela, laptopa, interneta, žarulje u lusteru itd… ali ne shvaćamo da je nestanak iste, na više od 24 sata, koban. Nema frižidera – nema mlijeka, mesa. Nema tople vode, kupanja u pjenušavoj kupci. Nema podizanja lijekova koji nam trebaju za srce, tlak. Nema odlaska na liječenje u bolnicu koje nam je prijeko potrebno da bi preživjeli. Nema odlaska u banku gdje bi podigli iznos koliki nam treba. Sve zalihe su ograničene. Tek kada pročitate dio ove knjige, koji govori o nedostatku hrane, potrebi za tušem, doktorom i lijekovima, shvatite da su to nekakve osnovne potrebe i prava čovjeka te da bi bez toga doživjeli potpuni kolaps. Nađete se u situaciji da cijenite one minute struje koje nepotrebno iskoristite kada ostavite svjetlo u hodniku, a već ste legli u krevet i ne da vam se ustati ugasiti ga. E, pa nakon ove knjige ćete uvijek ustati i ugasiti svjetlo. Vjerujte mi.

Piero Manzano je glavni lik ove priče. Mada se radnja knjige vrti kroz nekoliko država i gradova, gdje bi se vjerojatno izgubili, da nam autor nije tako dobro predočio i opisao sve. Meni osobno je uvijek najdraži dio kada se vratimo na mjesto gdje je zadnje spomenut Piero. Jako mi se sviđa što je njemu cijela ta situacija u biti nametnuta, a on se bez pobune snašao sa svim tim. Čak i kada su mu prišili optužbu da je glavni krivac, da ga vode na ispitivanje na mjesto gdje ni neprijatelju ne biste poželjeli da ide, Piero se nije pokolebao. Uspio se izvući iz toga, ozlijeđen ali i dalje tragajući za počiniteljima. Uz, naravno, moram naglasiti pomoć jedne simpatične novinarke. Ne biste ni slutjeli koliko će njena pojava u knjizi imati bitan učinak na sam razvoj cjelokupne situacije. Koliko će ona pomoći.

Sve prepreke i iznenadne situacije koje budu bačene pred nju i Piera, njih dvoje će savladati. I tu imamo taj nekakav poseban odnos koji se gradi među njima. Nije ljubavni, više je obiteljski. Nekako su se povezali u svim tim promrzlim noćima koje su proveli skupa, skrivajući se od vlasti i tražeći krivce za katastrofu koja je snašla svijet. To mi se jako svidjelo, to što su od dalekih stranaca, postali bliski prijatelji. Njih dvoje će, kasnije uz pomoć Sophie, polako složiti sve dijelove slagalice.

I opet, dok pratimo njihove avanture, autor nam daje i komadiće uvida u planove glavnih negativaca. Paralelno prateći i život Bollarda, jednog od ljudi na ”visokoj poziciji” koji traga za počiniteljima, te život njegove obitelji, supruge, djece, roditelja i punca i punice. I njih same snađe tragedija zbog tog nestanka struje, kakva, saznat ćete u knjizi.

Knjiga je stvarno dobro smišljena. Vidi se kako je autor detaljno informiran o svemu o čemu nam piše u Blackoutu. Mislim da će se jako, uz ljubitelje trilera, dopasti i ljubiteljima informatike, raznim, sitnim hakerima i slično. I baš mi je nekako univerzalna. Knjiga koja će osvojiti svakoga tko voli ovaj žanr, neovisno o tom je li muškarac ili žena.

Svakako čitajte. Meni se svidjela, iako mi fale još određene sitnice da bi bila baš ono što sam ja očekivala. No, definitivno me navela da se zapitam o mnogim stvarima oko sebe, neke i da više cijenim i ne shvaćam olako. Ali da vas upozorim da je jako jeziva. A kraj? E, tih zadnjih par rečenica će vas pogotovo navesti da se zapitate. Kako? Pozitivno ili negativno? To ćete odlučiti sami nakon što pročitate Blackout… i požurite jer Sutra će biti prekasno.

Hvala na čitanju recenzije!

Knjigu prevela : Marija Perišić

Izdavač je gore spomenut, Egmont/Puls.

29.11.2018.