Vrt leptira – Dot Hutchison

R E C E N Z I J A

Stilus knjiga

Maya je netko koga život nije mazio. Nikada. Od ranog djetinjstva njezini roditelji su ju prepustili baki na brigu. Nestali, otišli su svojim putem. Okružena zločestim ljudima, susjedom pedofilom, Maya je naučila boriti se za sebe i jako dobro čitati ljude. Bila je prisiljena na to.

Kada je mislila da se njen život konačno malo ustabilio, sve je krenulo naopako. Rad u relativno dobrom restoranu, super djevojke i cimerice, ma što jedna, tada još tinejdžerica može poželjeti? Ali na red je došla tematska večer, naređeno im je da na sebe stave krila, velika, baš poput leptira. A tamo je bio on. Neznajući, Maya je radila upravo tu večer i tada se njen život promijenio. Iz korijena.

Maya se budi na nepoznatom mjestu. Okružena čudnim djevojkama. Jedna od njih koja je zadužena za nove joj objašnjava da je oteta i da mora ostati mirna. Da je Vrt njen novi dom i da nema baš puno izbora.

Tada je po nju došao on. Vrtlar. Odveo ju je u sobu za tetoviranje. Mjesto gdje svakoj djevojci ostavlja pečat, u vidu tetovaže leptirovih krila, preko cijelih leđa. Te im daje novo ime. Ime koje se njemu sviđa, koje će ih obilježiti kao njegove.

Maya nije netko tko će plakati, uzalud se boriti ili pokušati samoubojstvo, ona je netko tko se odlučio prepustiti. Isključiti. Jednostavno je željela proživjeti još koju godinu, nije bila spremna umrijeti, a u tom Vrtu nemaju baš puno izbora. Ili će biti poslušne i živjeti dokad Vrtlar smatra da trebaju, ili će biti kažnjene. Umrijeti. Odvedene u hodnik kojeg se svi boje, zgražaju. Hodnik kojeg djevojke nisu htjele pokazati Mayi na samom početku. Jer je bolesno jezivo ono što se tamo nalazi…

FBI je otkrio što se dešava. Agenti Victor i Brandon suočavaju se sa najružnijim slučajem u svojim karijerama. Maya im daje informacije na kapaljku te tako sumnjaju u njenu iskrenost. Hodaju linijom između vjerovati joj, misliti da je samo ranjena i slomljena zbog tih događaja ili ne vjerovati joj, i posumnjati kako je umiješana i kako zna još koješta.

Kako vrijeme odmiče, otkrivaju se identiteti djevojaka koje su preživjele i neke od njih su uistinu imućne, poznate po svom nestanku što privlači masu novinara pred bolnicu. Agenti tako odugovlače i daju Mayi više vremena da se otvori i da im svojim tempom, preskakanjem i okolišanjem otkrije sve o Vrtu. A kako priča teče, želudac ih sve više boli, no djevojka tvrdi da to nije sve, da najgore tek dolazi…

Otmice, silovanja, tetovaže, ograničeni vijek ”trajanja”. Bolesna izopačena ideja kako je to za nekog spas, kako im Vrt pruža sigurnost, utočište. Vrtlar sve to misli. Smatra kako im pruža ljubav. No, to je uvijek tako sa psihopatima. Uvijek imaju opravdanje za svoju zlobu, smatraju kako su dobri i kako nikoga ne ugrožavaju, izgrade taj neki svoj svijet i misle da im nitko nema pravo oduzeti to.

Ali ovog puta stvari su drugačije. Na kraju se ispostavilo da nije bilo pametno upetljati obitelj u svoje mračne, bolesne igre. Istina je ipak isplivala na površinu. Nenadano.

Vrt leptira je knjiga koja je doslovno izgradila vlastiti žanr. Ne mogu reći da je klasični triler, kada nije. Priča je toliko teška, za želudac, psihu, a opet, pisana je jednostavno, isprepliće prošlost i sve nemile događaje koji su okružili djevojke te sadašnjost gdje FBI-evi agenti ispituju Mayu. Otkrivamo istinu mic po mic.

Autorica je spojila sve u jedno, sve one teške, brutalne događaje o kojima ste slušali na TV-u, koje ste gledali u horor filmovima, ono na što se zgražamo, ono kada osjetimo kako nam se diže kosa s tjemena, sve je u Vrtu.

Ne mogu vjerovati da me jedna ovako bolesna priča obuzela u tolikoj mjeri. Ovo je bilo čitanje do kasno u noć. Trnci u tijelu, jeza, šaka u trbuhu, ali osjećaj da moraš saznati što se sve dogodilo. Toliko je zanimljivo i napeto.

Iskreno se nadam i veselim narednim knjigama iz ovog serijala. Nadam se da će nam ekipa iz Stilusa donijeti prijevod. Jer ako je prva ovako dobra, mogu misliti tek na kakve slučajeve će naići u narednim knjigama. Samo se pribojavam hoće li autorica uspjeti izgraditi još jednog lika poput Maye jer ona je uistinu bila nevjerojatna. Toliko mlada, napaćena, a opet toliko inteligentna, željna života i promišljena. Netko tko je rano odrastao, prisiljen životnim okolnostima i netko tko je na kraju držao konce u svojim rukama. Bila nam je predočena upotpunosti, autorica je njen lik ogoljela do maksimalnog.

Ukoliko tragate za mračnim pričama, onom o čemu se ne priča, jezivim otkrićima i boleštinama koje se kriju u ljudskoj mašti, posegnite za ovom knjigom. Imate moje preporuke. Ali ne čitajte pred spavanje jer može uzrokovati prilično nemiran san, ili čak i nesanicu. Razmišljanje u trajanju nekoliko sati… 😉

Hvala na čitanju recenzije! 10.12.2019.

Izdavač je gore spomenut, Stilus.

S engleskog prevela: Ira Martinović

Gledam te – Teresa Driscoll

R E C E N Z I J A

Mozaik knjiga

Gledam te je novi, napeti triler koji priča o mnogim ”uništenim životima” nakon jedne tragedije…

Anna Ballard je nestala. Ali uz prilično čudne okolnosti. U noćnom provodu, zagušljivom klubu, znojnim tijelima, Sarah je posljednja koja ju je vidjela. Ispričala je policiji sve što je znala… ili bar mislimo da je tako?

Dok je s druge strane žena koja ih je vidjela u vlaku neposredno prije nestanka, sama u svom paklu. Ne može si oprostiti što nije reagirala. Što ju nije spasila.

Ali je li sve onako kako nam se čini? Koliko smo zapravo daleko od istine?

Priča nam je tako ispričana kroz razne uglove. Imamo priliku spoznati misli oca koji je izgubio kćer. Vidjeti kako se nosi sa posljedicama vlastitih grešaka, kao glava kuće uz preostalu stariju kćer i svoju suprugu. Dok svi tuguju za Annom predbacuju jedno drugom razne stvari. Krivnja, tuga, jad, sve je prisutno…

Autorica nam je prikazala i kako se Sarah nosi sa vlastitom mrežom laži. Koliko se grize jer je lagala. Izgubila se u onom što je rekla toliko da ni sama ne zna što je istina. Koliko će dugo moći lagati? I je li bilo vrijedno toga?

Također, Ella – svjedokinja, žena koja proživljava pakao. Zbog toga što nije reagirala, zbog hrpe novinara koja su ju pratila u stopu, a i zbog odvratnih, prijetećih poruka koje redovno pristižu na njenu adresu. Unatoč tome što je pokušala razgovarati sa roditeljima nestale, dobila po nosu, unatoč tome što je udana i ima sina, ona ne može samo tako zaboraviti na tu krasnu, mladu djevojku. Unajmljuje privatnog istražitelja kako bi saznala nešto više o porukama koje joj stižu, ali i kako bi ga ispitivala o pojedinostima vezanim za slučaj nestale djevojke.

Svatko u svom paklu, nesvjestan da ga je promatran… da ga se Gleda.

Nekoliko stranica je prikazalo i misli glavnog negativca. Promatranje, opsesija, zloba…

Moram priznati da me ova knjiga uistinu ugodno iznenadila. Toliko se brzo čita, da je to očaravajuće. Radnju je iznimno lako pratiti jer iako priča prati nekoliko likova, uredno je posložena i svaki put autorica nastavlja gdje je stala. Svaki put otkriva malo više o određenom liku kroz novo poglavlje.

Iako sam neke stvari predvidjela, budući da sam u trilerima neko vrijeme – nije ni čudno. Gledam te je svejedno imao faktor iznenađenja pred sami kraj. Neke stvari se nisu odvile kako sam mislila, a također su se dogodile i nepredviđene komplikacije, nova otkrića.

Kroz cijelu knjigu imate onaj osjećaj nervoze i iščekivanja; nije ovo neki krvavi triler gdje su na sve strane zločini, ovo je uredno složena priča. Osmišljena kvalitetno uz bogatu obiteljsku dramu, probleme, posljedice zlostavljanja i laži, afera.

Knjiga koja će vam pružiti sve u jednom. Zanimljivu radnju, napetu atmosferu, neočekivani rasplet. Sve do posljednjih par poglavlja imat ćete na umu nekoliko sumnjivaca, ali koliko je ijedan od njih pravi? Neću vam otkriti. Samo ću vam reći da dobro pratite, upijate i spajate kockice. Sitni detalji će vam u ruke baciti pravog krivca… 😉

Imate moje preporuke.

Hvala na čitanju recenzije! 18.7.2019.

Izdavač je gore spomenut, Mozaik.

S engleskog prevela: Dragana Grozdanić

Krvava naranča – Harriet Tyce

R E C E N Z I J A

24 sata knjige

Krvava naranča novi je, zanimljiv triler koji prati živote nekoliko osoba.

U samom središtu priče je Alison. Žena koja izvana ima sve, savršenog supruga, predivnu kćer, karijera joj nikada nije bila bolja – upravo je dobila svoj prvi slučaj ubojstva. Sve je to upakirano u najsjajniji omot. Ali što ako nije tako?

Što ako vam kažem da Alison pije. Puno pije. Često ne dolazi kući na večeru, a zna se dogoditi i da prespava u uredu. Ne samo da zbog pića zapostavlja obitelj nego i zbog afere koju ima sa kolegom.

Dok s druge strane, Alisonina klijentica želi se izjasniti krivom. Priznaje da da je izbola svog muža. A na Alison je da pronikne dublje u tu priču, da poveže konce i shvati što u njenoj priči ne štima.

A kada se uz to sve poklope poruke koje prijete da će otkriti Alisoninu tajnu, netko zna… netko ju gleda. Netko želi da plati za sve.

Ali tko?

Krvava naranča slojevito je napisan obiteljski triler. Autorica nije štedila sa detaljima. Jasno se vidi da je i sama imala određene kvalifikacije u pravnoj struci. Imali smo puno opisa oko slučaja žene kojoj Alison pomaže, puno odvjetničkog posla, izražavanja te opisa međuljudskih odnosa u uredima. Dok smo s druge strane imali uvid u sve ono što Alison radi pogrešno dok ju doma čeka njena savršena obitelj.

I ovoga se puta, naravno, pokazalo da to nije potpuno točno. I već nakon pet, šest poglavlja možete skinuti ružičaste naočale i polako uroniti u istinitu priču. I, ne, to nije ništa čudno jer ako ste strastveni ljubitelj trilera (poput mene) nije vam potrebno dugo da pokopčate sve konce. Vrlo brzo ćete shvatiti tko šalje poruke, tko također krije tajne, a tko se našao u vrtlogu.

Knjiga je napisana tako da se na samom kraju zapitate tko je uopće bio pozitivac? To je taj šok. Ima sve elemente trilera, kao i onaj faktor iznenađenja na samom kraju iako je autorica dobar dio knjige okolišala, navodila nas sporednim putem.

Krvava naranča bila je nešto drugačija od onog što sam ja imala zamišljeno kada sam krenula čitati. Puno se više bavila analizom likova te njihovim postupcima, nemoralnim pogreškama, raznim vrstama zlostavljanja… Nije ovo knjiga za plažu i kakvo ljetno opuštanje. Ovo je knjiga koja traži poptpunu pažnju, koja želi da ste fokusirani na nju kroz svaku stranicu, sve do samog kraja.

Također, autorica me podsjetila na to da je čovjek sebi sam najgori neprijatelj. Zašto? Saznat ćete i sami ako ju pročitate.

Imate moje preporuke da ju čitate negdje u hladu, sami, uz puno slobodnog vremena. Jer kako će vas navoditi na razmišljanje dok budete čitali, tako će vas navesti na razmišljanje i satima nakon čitanja. 😉

Hvala na čitanju recenzije! 6.7.2019.

Izdavač je gore spomenut, 24 sata knjige. Hvala još jednom na poslanom primjerku.

S engleskog prevela: Andrea Marić

Poslušna žena – Kerry Fisher

R E C E N Z I J A

Mozaik knjiga

Poslušna žena je prva prevedena (kod nas) knjiga ove autorice. I moram vam odmah reći kako je odlična. Bolja ne može biti. Knjiga je ovo koja progovara o užasu koji se odvija iza četiri zida. O onom što se krije u silnom glamuru, bogatstvu, statusu u društvu… onom o čemu ne pričamo u javnosti!

Maggie je konačno ostvarila ono što je mislila da nikada neće – udala se. Sada ona i njen sin imaju pravu obitelj. Nico je divan, brižan čovjek. Ali njegova obitelj nije onakva kakvom se predstavlja. Njegov brat Massimo daleko je od onog šarmantnog muškarca na kog su svi naviknuli.

A Lara je jedina koja to zna. Svakodnevni strahovi, napadaji panike, borba da očuva vlastitog sina od bijesa svog supruga.

A tu je i prvi brak Nicoa. Te njegova kći koja se trudi zagorčati život svojoj maćehi.

Ali jednog dana, nakon istraživanja po tavanu, pregledavanja starih stvari, Maggie sazna užasnu istinu. Nešto što ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju, nešto što bi srušilo iluziju savršenog braka. Ali kako se nositi s tim? Treba li reći ikome ili će za sve njih biti najbolje da se ta tajna sačuva, održi zakopanom, duboko u prošlosti…

Poslušna žena je priča koja nam otvara oči. Priča koja je dala savršen uvod, zaplet i krajnji rasplet. Ja bi ju okarakterizirala kao dramu, ali to ne umanjuje moju očaranost ovim štivom. Kao što sam spomenula nekidan, ovo je uistinu jedna od boljih knjiga koje sam čitala kroz ovu godinu, zasad. Jako kvalitetno napisana, svaka, ali svaka stranica donosi nekakvu radnju, zaplet, događaje, emocije. Iako ima skoro 400 stranica, pažnja na samom kraju nije ništa manja kao sa samog početka. Potpuno će vas obuzeti.

Ono što bi još istaknula jest da ovo nije samo priča o uvrnutoj obitelji, o stvarnosti iza četiri zida, nego je ovo priča i o pronalasku samih sebe, onoj snazi koja se probudi u nama kada kap prelije čašu, a na kraju i prijateljstvu, ljudskim odnosima. Autorica je vješto upakirala, obradila razne aspekte života i imate moje najiskrenije preporuke.

Do samoga kraja nećete htjeti prestati čitati, nećete se moći odlučiti kome vjerovati i nećete moći prestati navijati za neke likove. Vidjet ćete. 😉

Hvala na čitanju recenzije! 17.6.2019.

Izdavač je gore spomenut, Mozaik.

Knjigu s engleskog prevela: Nada Mirković

Kruna ponoći – Sarah J. Maas

R E C E N Z I J A

Fokus na hit

Avantura neustrašive Celaene se nastavlja. Sada, kao kraljev borac, nastavlja živjeti u tom dvrocu, služeći njemu. Obavlja prljave zadatke koje joj sam kralj naredi i polako odrađuje rok koji je određen.

No, je li sve baš tako? Koliko je neukrotiva, pravedna Celaena spremna vjerno služiti kralju? Tom zlobnom čovjeku… i je li u mogućnosti kontrolirati emocije koje su se rodile prema Chaolu? A što se događa sa Dorianom, kakvu tajnu krije?

Sarah J. Maas nam nije ostala dužna te odgovore.

Kruna ponoći donosi jedan novi svijet. Otvara nova vrata. Bogata, misteriozna, čarobna! Imamo priliku uvidjeti kakvi su glavni likovi ove priče, kakve tajne kriju i što se nalazi u tunelima pod dvorcem.

I jedna noć koja će u Celaeni probuditi sve ono skriveno, ono što ne smije pokazati. Ono što je njena prošlost, njena krv.

Spremite se na eksploziju.

Dakle, ovo je drugi nastavak popularnog serijala Prijestolje od stakla. Vjerujem da vas je velika većina davno pročitala Krunu ponoći, ja malo kasnim, ali to nije umanjilo oduševljenje. Nekako sam se zaštitila od spojlera pa sam gutala svaku stranicu gladno, bila oduševljena i iznenađena raspletom događaja.

Obožavam to što smo u ovom dijelu dobili puno više o samoj magiji. Od zle vještice koja gleda budućnost, do nadnaravnih znakova koja otvaraju brojna vrata, spoznaje tko ima magiju u sebi… puno pitanja iz prethodnog dijela će se razriješiti. I ono što me još oduševilo je prikaz odnosa između Celaene i Chaola. Znam da mnogima to nije interesantno u ovoj priči, ali meni je to dalo još jedan poseban dašak magije. Nekako me dodatno uvuklo u priču i povezalo s likovima. Čak su mi i oči zasuzile na pojedinim stranicama. Da, fantasy knjiga itekako može probuditi razan spektar emocija u vama.

Autorica nije štedila na detaljima, od opisa prostora, situacija, Celaeninog služenja kralju, pronalaska izdajica, emotivnih trenutaka, proučavanja magije, povijesti… dobli smo sve. Složila bih se sa kolegama blogerima, kako je ovaj nastavak nešto bogatiji od prvog, vidi se da je baš slojevit. Ako uz to dodamo prilično napet završetak koji te navede da jedva čekaš pročitati sljedeću knjigu – ovo je idealan serijal koji prijeti postati tvoja nova ovisnost. U pozitivnom smislu, naravno. Jer fantasy svijeta nikad dosta! 😉

Imate moje iskrene preporuke. Bilo da niste čitali ovaj serijal ili da ste pročitali prvu knjigu (onda svakako morate i ovu), ovo se ne propušta. Odvest će vaše misli u jedan sasvim novi svijet, probuditi vam maštu i sve to će pridonijeti činjenici da će vam inteligentna Celaena Sardothien biti pod kožom dok si rekao keks.

A ja se bacam na Nasljednicu vatre. Sarah J. Maas mi duguje još neke odgovore i jedva ih čekam saznati!

Hvala na čitanju recenzije. 21.5.2019.

Izdavač je gore spomenut, Fokus.

S engleskog prevela: Maja Vrbanc

Mračna svitanja – Aly Martinez

R E C E N Z I J A

24 sata knjige

Charlotte Mills je pulmologinja. Poznata kao radoholičarka, radeći od jutra od sutra zapostavila je svoj život. Potpuno. Svaku mogućnost da pronađe onu zraku svjetlosti, sreće, ona je srezala… namjerno.

Posljedica je to traume zbog gubitka sina koji je imao samo šest mjeseci. Otet je i već godinama mu nema ni traga.

I upravo takav je njen život sve dok ne upozna Portera Reesea.

Porter je samohrani otac. Ima prekasnu malu kćer te sina koji vodi borbu sa bolesti. Porter im se trudi biti posvećen maksimalno uz vođenje restorana sa svojim mlađim bratom.

Kada u njegov život uđe žena tamnih očiju, sve staje. Mijenja se. Porter više ne može zamisliti ni trenutak bez nje. Njih dvoje se momentalno povežu, prepoznaju jedno u drugom tu prazninu, bol, tugu… imaju nekakav svoj mjehurić kada su skupa i tad im je savršeno. Nema osude. Nema pitanja. Samo njih dvoje. Bez straha, srama…

A što kada je prošlost previše bolna? Kada nove spoznaje prijete da će isplivati? Kada se sve ljulja i postane ugroženo?

Možda će neki od vas pomisliti kako je ovo klišej priča, ali daleko je od toga. Moram vam priznati kako je mene prilično obuzela. U jednom sjedenju sam doslovno progutala sve stranice ove knjige. I zahvalna sam nebesima, a i divnom izdavaču 24 sata knjige što su mi odmah poslali i drugi dio ove savršene priče (koji ću čitati već večeras) 😉

Mračna svitanja uopće nije priča o klasičnoj slomljenoj ženi i oštećenom muškarcu koji se sretnu i tu se desi kemija, uz povremeni prekid bez razloga i brzu miridbu, zatim bajkovito stanje i to je to.

Ne, Mračna svitanja je knjiga sa vrlo kompleksnim likovima. Charlotte je žena koju svakoga dana nagriza krivnja, žena koja se svako jutro budi sa dobro poznatom boli, traga za novim informacijama, nečim što bi ju spasilo, odvuklo od tuge, samoće dok se istovremeno silno bori protiv toga… dok je Porter muškarac koji je propatio, iznimno pečatiran događajem iz prošlosti, željan ljubavi i novog početka.

Ono što je autorica dobro upakirala u ovu knjigu jest: misterija, ljubav, senzualnost, bolna prošlost. I tolika ”suprotnost” kod glavnih likova u smislu da ono što jednom treba kao lijek – drugom gotovo nanosi bol. Baš tako, za naježiti se!

Sve to je dalo ovu čarobnu kombinaciju koja te navodi da okreneš i pročitaš svaku stranicu, sad i odmah, sve dok ne dođeš do posljednje. Knjiga je tako lijepo napisana, prati obje perspektive, balansira između velikih doza humora, suosjećanja, depresivnih epizoda pa sve do vrućih scena. Dakle, ničega neće faliti.

Imate moje iskrene preporuke. Ovo je knjiga koja će vas oduševiti, osvojiti na svaki način, uvući vam se u podsvijest i navesti vas da odmah poželite saznati što se dogodilo dalje! Baš savršeno štivo kada vas uhvati čitalačka kriza i trebate nešto što će vas ponovno uvući u svijet knjiga, nešto što će u vama probuditi ljubav, ugrijati vaše srce i zapaliti vaše vijuge – Mračna svitanja su pun pogodak.

Veselim se vašim dojmovima! Hvala na čitanju recenzije, 14.5.2019.

Izdavač je gore spomenut, 24sata knjige.

Knjigu s engleskog preveo: Ivan Babačić

Mona Lisa, biografija – Dianne Hales

R E C E N Z I J A

Profil

Dianne Hales je američka autorica i novinarka. Plod njene znatiželje da istraži povijest te život žene zagonetnog osmijeha je upravo ova knjiga. Nekoliko puta je otišla u Firencu. Dok je istraživala i učila jezik za svoju knjigu La bella lingua. I tako su joj te posjete Firenci dočarale talijansku kulturu maksimalno. Tada je naletjela na ženu znamenitog osmijeha. I tada se probudio interes da otkrije što je više moguće. Da navede i nas da se zapitamo što se krije iza tog osmijeha. Tko je žena sa platna? Je li stvarna?

Moje zanimanje za ovu ženu sa platna traje već nekoliko godina. Oduvijek sam htjela saznati tko je ta osoba. Pročitati neke detalje o njoj, dopustiti si to da o Mona Lisi znam više nego da je to žena zagonetnog osmijeha. Na internetu sam davno pronašla neke podatke, samo okvirno, ništa predetaljno… i tada je Profil objavio najavu za ovu biografiju. Bila sam šokirana, sretna, uzbuđena, znatiželjna. Kao da su mi pročitali misli, a i hej, napokon ću moći saznati što se krije iza portreta. 😉

I moram vam reći da je Dianne obavila fantastičan posao. Uistinu je otkrila puno toga. Dala nam na uvid brojne detalje. Ne samo o Mona Lisi nego i tadašnjim običajima, kulturi, mjestima, odjeći, pravilima, zakonima i slično.

Ovo je uistinu jedna divna biografija. Jer pored gore navedenog, imali smo priliku osjetiti, proživjeti na neki način zgode i nezgode koje su snašle Lisinu obitelj (bližu i širu) te smo dobili uvid u život legendarnog slikara. Autorica nije škrtarila na informacijama pa je ova knjiga pravo malo blago za sve ljubitelje povijesti ili za one koje je samo zanimalo više o Mona Lisi i njenom misterioznom osmijehu. Te smo tako svjedočili nizu detalja što od njenih predaka pa do potomaka koji su još uvijek živi, da jesu! Raznih običaja, opisa odjeće, prostora u kojem su boravili, detalja o raznim bolestima, a i podataka o tome kako su se mlade žene rano udavale u to doba. Da, Dianne je odabrala baviti se Mona Lisom i kao majkom, suprugom, sestrom, ljudskim bićem.

Mona Lisa je imala čak četvero djece dok je njen suprug bio znantno stariji od nje. A Da Vinci ju je naslikao čak dva puta! Mlada Lisa to nikada nije mogla ni sanjati. Da će nadahnuti jedno besmrtno umjetničko djelo.

A Leonardo je još kao dječak trebao naučiti čitati i pisati latinski, proučavati osnove matematike i znanosti, pisati desnom rukom iako je ljevoruk…

”Kada si sam, potpuno si onakav kakav jesi. Ako si u društvu čak i samo jednog čovjeka, samo si napola onakav kakav si.” Pisalo je u njegovim bilježnicama…

Leonardov je stric pokazao crteže njegovom ocu. A zatim je 1460. Ser Piero odnio te skice vlasniku najzaposlenije radionice u Firenci. Maestro je odmah prepoznao njegov zapanjujući potencijal, nije bilo sumnje da je talentiran. Te je zatražio od njegovog oca da dovede tog dječaka na poduku. I tada se konačno promijenio život Leonarda. Tada je krenula bitka za budućnost.

Moram priznati da sam više nego sretna što je ova knjiga pronašla put do mene. Ne bih vam puno pisala, da ne pokvarim dojmove ili da ne otkrijem previše. Željela sam vam tek toliko privući pozornost, navesti vas da i sami zavirite u ovu biografiju… nadam se da sam uspjela. Isplatit će vam se, vjerujte mi. Predivan način za saznati i naučiti puno toga. Ja bi voljela da ima što više ovakvih knjiga koje nam na zanimljiv način približe nešto važno iz prošlosti. Puno je lakše učiti kada je štivo interesantno i lijepo sročeno, zar ne?

Imate moje iskrene preporuke. Smjestite ovu biografiju na svoju policu prvom prilikom. Ja sam prezahvalna što se Dianne upustila u ovu pustolovinu, išla na putovanja sa svojim suprugom na sva ta mjesta, kako bi nam otkrila što više. Kao što sam već rekla, savršeno obavljeno.

Hvala na čitanju recenzije. 9.5.2019.

Izdavač je gore spomenut, Profil.

Knjigu s engleskog prevela: Iva Karabaić

Zlatni kavez – Camilla Lackberg

R E C E N Z I J A

V.B.Z.

Camilla Lackberg je jedna od najčitanijih autorica na svijetu. Roman Zlatni kavez je novi korak u njenoj spisateljskoj karijeri, u kojem je glavni lik snažna žena, nezaboravna Faye. Knjiga koja nosi poruku o ženskoj snazi, sposobnosti i ravnopravnosti.

Faye je žena koju prošlost nije mazila. Iznimno teško djetinjstvo, zlostavljanje od strane oca, gubitak najmilijih, sve je to ostavilo posljedice. Želju, volju i potragu za boljim, pod svaku cijenu. Te je tako jednog dana upoznala Jacka. On je bio sve što je ikada sanjala. Imao je planove za budućnost, planove koji su uključivali nju i ogromni poslovni uspjeh.

Jack je danas, nakon mnogo godina njen suprug. Imaju prekrasnu kćer, luksuzan stan u najbogatijem, najljepšem dijelu Stockholma. Ali, Faye se osjeća poput ptice u kavezu. Ptice koju je samo lijepo za vidjeti. Doduše, godine su učinile svoje. Faye više nije ni ljepotica koja je nekad bila. Popunila se, na licu su se pojavile bore, vino joj je bilo najdraži prijatelj, čak i njena najbolja prijateljica Chris nije znala tko je Faye zapravo.

Dan za danom, nije mogla izdržati taj pritisak. Pritisak koji joj nameće krug bogatih, obveze koje ima kao domaćica i majka, a i usamljena žena. Razgovori s Jackom sveli su se na najnužnije, putovanja su bila gotovo nepostojeća, na obećane romantične večere je zaboravljao, ali kako je to moguće? Zar ju njen ljubljeni Jack više ne voli kao prije? Zar je ljubav nestala? Ugasila se…

A jednog dana, nepredviđena odgoda putovanja omogućila joj je da spozna istinu. Jack ju je varao.

Slomljena, ponižena, tužna i razočarana, Faye odlazi iz njihovog stana i utjehu pronalazi u zagrljaju svoje prijateljice Chris. Nakon nekog vremena staje na svoje noge, unajmljuje kuću za sebe i svoju kćer te se bori svim silama da ostvari ono što je naumila.

Faye je iznimno pametna žena. Ma koliko puta vas naživcirala kroz ovu knjigu svojim postupcima, njena inteligencija je neupitna. Skovala je plan koji će spojiti sve ”oštećene” žene. Sve one koje su patile, bile povrijeđene, prevarene. Postat će faca. Bogata, uspješna, glavna. A onda će zgaziti Jacka i tvrtku koju je izgradio po njenim idejama, a kasnije vodio na par prljavih načina i igrica. Faye je odlučila raskrinkati ga.

Ovoga puta on će plesati kako ona svira.

Ali koliko zapravo poznajemo jedni druge? Koliko se psihičkih bolesti krije iza zlatnog kaveza i tko smo mi zapravo?

Camilla Lackberg je sve to savršeno upakirala u ovu knjigu. Dala nam je uvid u bolesno, uvrnutu situaciju. Pokazala koliko jaka želja za osvetom može biti i koliko se nakon raspadanja u najsitnije komadiće možemo ponovno i sastaviti.

Meni je Zlatni kavez bio odličan. Nije za svakoga, napominjem. Ali za nas, najveće ljubitelje ovog žanra, nas koji volimo uvrnute stvari, koji volimo dobiti uvid u pravo stanje, ono iza četiri zida, nas koji volimo brutalnu realnost, opise koji ne uljepšavaju, knjige koje daju sve, a ne komadiće – to je to. Ova knjiga je pun pogodak.

Moram priznati da sam naslutila da će se kula u kojoj se Jack i Faye nalaze srušiti. Ali nisam imala predstavu kolika je prljavština zapravo unutar tog njihovog Zlatnog kaveza. Camilla je je fantastično osmislila i napisala ovaj roman. Pokazala je koliko snage u sebi smo spremni pronaći kada su u opasnosti osobe koje volimo. Koliko smo sami sebi u teškim situacijama najveći oslonac i koliko ćemo se uporno boriti za svoje snove, svoja prava i svoje mjesto u ovom svijetu.

Od mene blistavih: 5/5.

Imate moje iskrene preporuke.

Hvala na čitanju recenzije. 3.5.2019.

Izdavač je gore spomenut, VBZ.

Knjigu sa švedskog preveo: Luka Miličević

Izopačena palača – Erin Watt

R E C E N Z I J A

Stilus knjiga

Sigurna sam da ste svi upućeni u to koliko je napeto završila prethodna knjiga, Slomljeni princ. Pa ukoliko ga niste čitali, predlažem da preskočite ovu recenziju jer je namijenjena isključivo osobama koje prate ovaj serijal (zbog mogućih spojlera, naravno). Bolje na blogu pronađite recenziju za Princezu od papira te se bacite na čitanje po redu, a onda se vratite i ovoj, za Palaču.

U iščekivanju Elline reakcije na susret s ocem za kojeg je mislila da je mrtav te razvoja situacije oko ubojstva Brooke, bili smo na iglama.

Kako to da je Steve živ? Gdje je bio svih ovih mjeseci? Tko je ubio Brooke? Hoće li Reed u zatvor? I konačno, kako će se odviti situacija između Elle i njega?

Sva ta pitanja prate nas par mjeseci. Ali Stilus je bio tako brz i donio nam Palaču u tren oka, to moram istaknuti. Tako da, nije bilo dugo čekanje, nego ono slatko 😉

Knjiga je pisana iz dvije perspektive, Reedove i Elline. I to nam je dalo savršen uvid u situaciju.

Ellinu sa ocem koji se vratio iz mrtvih te dok se pokušava boriti za svoju vezu i za to da Reed ne završi iza rešetaka. A dio koji je pisan iz njegovog ugla nam daje uvid u činjenicu koliko voli Ellu. Koliko je spreman učiniti sve za nju, za svoju braću, koliko je to zajedništvo jako i ne može ga ništa uništiti. U tolikoj mjeri da se koleba između svoje slobode i žrtve kako bi spasio svoje najbliže tračeva, lošeg ugleda, ukaljane reputacije… da, takvi su Royalovi, svi za jednoga i jedan za sve.

Šalu na stranu, ova mi se knjiga posebno svidjela zbog toga što se Ella i Reed čvrsto drže skupa. Očekivala sam, iskreno, više drame oko njihove veze, ali ne, ovaj je nastavak dao dramu svima onima pored njih, a njihov je odnos očuvan. Vidi se ta nekakva doza zrelosti u pisanju, iako je radnja bazirana na tinejdžerima. Izopačena palača nije bio klasičan nastavak priče gdje se glavni likovi mire te prekidaju, upravo suprotno. Čvrsto su se držali skupa. Do samoga kraja… jer su se uzdignuli iznad svoje prošlosti, loših odluka, postupaka i borili su se. Jedno za drugo.

Fokus ove knjige, po meni, je na otkrivanju prljavih tajni iz prošlosti. Povratku Stevea, o tom što on skriva, koliko je zapravo iskren? Novim prijateljstvima u školi, borbom sa glasinama i naravno, misterijom oko ubojstva Brooke.

A uz to sve, knjiga nas je dobro pripremila za nekakav nastavak o Eastonu. To mi se možda čak i najviše svidjelo. East me kao lik potpuno osvojio. Zanimljiv, duhovit, otvoren, prilično buran i u stalnoj borbi sa vlastitim demonima. Tako da, ako je istina što kažu, iduća bi knjiga trebala biti njegova. I veselim se. A Stilus nam je već najavio da ove godine stiže i prijevod te, četvrte, knjige.

Kao što sam već napisala na samom početku; svi koji su čitali Princa, moraju, a sigurna sam i jedva čekaju, čitati Izopačenu palaču. Tajne se otkrivaju, Ella i Reed ne odustaju jedno od drugoga, imamo očit prikaz novopečene zrelosti tih mladih likova, saznajemo odgovore na sva pitanja koja su nas mučila kroz prethodna dva nastavka. I budi nam se zainteresiranost što muči našeg Easta, uz to i jedva čekanje novog nastavka.

Za sve koji vole odmoriti glavu od svakodnevnice, uploviti u simpatičnu, primamljivu sapunicu, razveseliti se i dati si oduška uz zanimljive tinejdžere – slobodno posegnite za Royalovima. Idealni su.

Hvala na čitanju recenzije. 26.4.2019.

Izdavač je gore spomenut, Stilus.

Knjigu s engleskog prevela: Marija Perišić

Posljednja gospođa Parrish – Liv Constantine

R E C E N Z I J A

Vorto Palabra

Amber je žena koja ne preza ni pred čim. Životne okolnosti učinile su od nje osobu kakva danas jest. A to je; danima se znoji u teretani, pored te predivne žene, čeka da ju uoči, da se priča napokon pokrene… ali to ne ide tako lako. No, podmuklost od strane Amber dovodi do toga da se ona i ta žena, gospođa Parrish, prilično zbliže.

Amber je obavila zadaću. Istražila je i saznala za zakladu koju Daphne Parrish vodi, u spomen na sestru Julie koja se borila sa cističnom fibrozom. Svoju je bitku izgubila te je tako Daphne Parrish osnovala zakladu i borila se da pomogne drugim ljudima koji su se susreli sa gore spomenutom bolesti.

Amber je to iskoristila i dobila ju je tako. Par laži, igranje na kartu suosjećanja i Daphne je pala.

Sjedile su na kavi, na skupocjenom mjestu. Amber poput miša, neugledna, tužna, povučena, a Daphne u punom sjaju, prekrasne kose, garderobe koja košta kao dvije Amberine plaće, prekrasnih oblina i ravnog trbuha. I s onim najvažnijim, ogromnim kamenom na prstenjaku.

A onaj koji joj je omogućio sve to je Jackson Parrish. Prilično stariji od nje, bogat, muževan, zgodan, bio je pravi zgoditak. U Amberinim očima. I planirala ga je osvojiti pod svaku cijenu.

Nije birala sredstva. Ni činjenica da ju je Daphne smatrala pravom prijateljicom te da joj je odlučila pomoći kako god zna i može, kao i to da Daphne i Jackson imaju dvije kćeri, Tallulah i Bellu, nisu Amber zaustavili u naumu da postane gospođa Parrish. Nije birala sredstva. Svakog je iskoristila kao pijuna samo kako bi se popela na tron.

Knjiga ne da mami na čitanje, nego ju žudite čitati i imati na svojoj polici. A kad jednom krenete, nema stajanja dok se ne okrene i posljednja stranica. Likovi su tako dobro zamišljeni, obrađeni, ovo je maestralno djelo. Iako sam, čitajući brojne trilere, a i gledanjem takvih filmova, već mogla naslutiti što se krije iza maske bogatstva, dojam na mene je ostavljen. Knjiga me oduševila. Pokazala je jednu iznimno zlu, nesretnu i slave željnu ženu koja nema morala, vuče užasne tajne iz prošlosti i želi osvojiti visoko mjesto u društvu pod svaku cijenu. Ali, sve u životu ima svoju cijenu, zar ne? 😉 Nemojte živjeti u uvjerenju da se iza sve te bogate fasade krije samo sreća, o ne, iza toga se krije prilična prljavština. Ali ne ona koju možete obrisati, od koje možete pobjeći, nego ona vrsta prljavštine od koje se gušite, na koju ste prisiljeni, ona koja vas prati cijeli život… vidjet ćete i sami što će se odviti i koliko će Amber platiti za svoje želje.

Imate moje iskrene preporuke. Ja obožavam ovakve knjige. Koje te obuzmu, uvuku u sebe toliko da imaš osjećaj kako gledaš film, i samo želiš još i još, a i kada dođu šokantna otkrića, kažeš ”znala sam” ali gladno čekaš dalje, želiš vidjeti krajnji ishod. I na kraju, shvatiš koliko si sretna sa onim što imaš. Koliko novac, kuća, automobil nisu mjerilo bogatstva. Življenje po pravilima društva i uklapanje u kalupe, savršena fasada izvana, ali unutra rasulo. Kada se sve sabere, bolje je imati i slabiju fasadu, a zlatnu nutrinu. Jer ono pravo bogatstvo ne leži oko nas, nego u nama. U našem miru, zadovoljstvu, moralnim vrijednostima. I niti jedan novac to ne može kupiti.

Ono što bih još posebno istaknula jest da je Liv Constantine pseudonim pod kojim pišu dvije sestre. Udaljene su kilometrima, ali ih to ne sprječava da se ujedine kada je riječ o pisanju briljantnog romana. Što je isto tako, hvale vrijedno. Posljednja gospođa Parrish je vrhunski napisana knjiga. Sa svim aspektima psihološkog trilera, dobre drame. Sa dokazom koliko ljudski um može biti izopačen i poukom da nas pohlepa uništava. Pazite što vam kažem. Jer Amber je uništila…

Hvala na čitanju recenzije. 24.4.2019.

Izdavač je gore spomenut, Vorto Plabra.

Knjigu s engleskog preveo: Nenad Šimunić