9. Studenoga – Colleen Hoover

R E C E N Z I J A

Naklada Neptun

Fallon je djevojka koja nosi ožiljke. Kako u duši tako i na sebi. Odluka da se preseli na drugi kraj države, konačna je. Jednostavno želi promjenu, želi krenuti ispočetka. Ne želi više misliti na požar koji ju je koštao svega.

Ben je talentirani mladi dečko koji želi postati pisac. Studira, i ima razne poroke jer želi zaboraviti… Smrt, pogrešne odluke, kajanje.

U pogrešnom trenutku njih dvoje se upoznaju i tik pred Fallonin odlazak. Privlačnost među njima opipljiva je. Kemija koja se osjeti i na par metara udaljenosti. Želja koju imaju, neopisiva je. A sve što imaju je jedan dan. Jedan 9. studeni… Odluče se posvetiti jedno drugom i taj dan provesti skupa. Lagana, neobična pitanja, o svemu, životu pršte među njima dok sat otkucava odlazak.

Taj njihov fatalni susret je toliko osvježavajuće iskustvo za oboje da se odluče na dogovor. Sljedećih pet godina, na taj datum, sastajat će se. U međuvremenu vode odvojene živote, svatko se bori za sebe i svatko ima zadatak. Od čitanja ljubavnih romana, pisanja do izlazaka, spojeva s drugim osobama, življenja punim plućima. Nemaju apsolutno nikakav kontakt, blokirali su se na društvenim mrežama, brojeve nisu razmijenili, ostaje im samo taj jedan dan u godini. A mi priču pratimo kroz oba ugla.

Fallon će se za to vrijeme okrenuti karijeri i pokušaju prihvaćanja same sebe. Svojih mana. Dok će Ben pisati roman o njihovoj vezi, upoznavanju, sastancima, dogovoru… Sve bi to bilo prilično lijepo da nema tajni i zle sudbine koja u svemu ima prste.

Kako vrijeme odmiče, neke stvari isplivaju na površinu i kako Fallon, tako i mi vidimo da nešto ne štima. Da su tu laži, tajne, da slijedi šokantan preokret.

Benov roman krije zastrašujuću priču, a Fallon nije sigurna može li mu vjerovati.

Koliko je zapravo jaka ljubav? Mogu li se dva slomljena srca ponovno spojiti? I na kraju krajeva, koliko smo spremni oprostiti? Drugima, ali i najvažnije, sami sebi?

Colleen je napisala jednu prekrasnu priču. Neću lagati i reći da je novo, drugačije jer nije. 9. Studenoga je pravi klišej. Ona slatka, mlada ljubav. Ali su likovi toliko dobro osmišljeni, toliko su zanimljivi, duhoviti, realni da vam se njihova priča uvuče pod kožu. Unatoč tome što predvidite preko pedeset posto radnje, ovo je knjiga koja će vam ugrijati srce.

Savršena je za čitanje pred ovo blagdansko vrijeme. Mislim da nam je svima s vremena na vrijeme potreban bijeg u ovakve knjige. Nešto što će nas razveseliti, navesti da maštamo, ali i nešto što će nas naučiti. Da volimo, prihvaćamo i praštamo.

To je ono što posebno cijenim kod ove autorice. Iaki su njene knjige ljubavne, pomalo klišej tematike, ima ono nešto. Onu neku poruku sa svakom knjigom. Nekakav poticaj da se pokrenemo, na bolje. I od mene imate sve preporuke.

Hvala na čitanju recenzije. 18.12.2019.

Izdavač je gore spomenut, Neptun.

S engleskog prevele: Zrinka Budak i Jelena Svilar

Izgubljeno cvijeće Alice Hart – Holly Ringland

R E C E N Z I J A

Znanje

Ima li išta bolje na svijetu nego kad se susretneš sa knjigom čija je unutrašnjost ljepša nego same korice? Teško. Sigurna sam da će Izgubljeno cvijeće godinama nakon izdavanja mamiti uzdahe svojim krasnim, šarenim koricama. Ali ono u što sam sigurnija jest da će ju svaki čitatelj preporučiti, spomenuti kao jednu od najdražih i godinama nakon čitanja… da, toliko mi se svidjela. 🙂

Izgubljeno cvijeće priča je o sudbini jedne djevojčice po imenu Alice. Devetogodišnjakinja koja žudi da spozna samu sebe. Djevojčica koju život nije mazio, vječito skrivena pod majčinim krilima pod strepnjom da je njen otac i danas imao loš dan. Teško, destruktivno djetinjstvo najčešće se odrazi loše na ljude, ali u ovom slučaju nije bilo tako. Tragedija koja je pogodila Alice i njenu malu obitelj, otvorila je vrata jednom novom svijetu za Alice, ta tragedija uhvatila je Alice Hart za ruku i povela ju putem cvijeća.

Nije ni znala što ju je snašlo, no sve se promijenilo. Svijet kakav je poznavala, mučan, taman, obojan Suncem samo radi njene majke i njihovog malog vrta, a prošaran suzama svakog dana kada bi otac bio neraspoložen, nestao je. Sada se budila okružena bojama. Šarenilom, cvijećem. Alice je sada živjela sa bakom. Na jednoj krasnoj farmi, na mjestu gdje je cvijeće lijek. Mjestu koje ju je naučilo jezik cvijeća.

June je bila žena koja je pomagala drugima. Žena koja vuče teški teret prošlosti, ali unatoč tom živi, gradi, stvara lijepe uspomene, kako sebi tako ženama oko sebe. Odlučna u namjeri da Alice pruži sve što nikad nije imala i sama čini par pogrešaka koje će joj se kasnije obiti o glavu. Jer ponekad stvati koje napravimo misleći da su najpametnije, budu stvari koje guraju naše najbliže od nas. Daleko od nas.

Kako Alice odrasta, tako June sve više u njoj prepoznaje milu, snažnu notu njene majke, ali i vatru u očima što ju je posjedovao njezin sin, a Alicin otac.

Priča nam dopušta da upoznamo Cvjetove. Žene koje su spletom ružnih životnih okolnosti pronašle utočište na toj farmi, a sada su jedna drugoj najveća podrška. I Alice uistinu uživa s njima, no i to će se promijeniti jednog dana. U onim danima kada mislimo da smo najpametniji i kada nas ljubav zanese, kada smo spremni učiniti sve za voljenu osobu… pa i onda kada ne razmišljamo najpametnije nego nas buntovna odluka odvede daleko od svega što smo imali…

I tako se Izgubljeno cvijeće iz priče o djevojčici, pretvara u priču o ženi koja je pomalo zalutala. Ženi koja još uvijek nije spoznala samu sebe. Autorica nam kroz opise raznih cvjetova, njihovih mirisa, značenja, svrhe približava misli svakog od likova iz ove knjige. To je ono što mi se posebno svidjelo. Likova ima puno, ali svaki je smišljeno tu, svaki nešto predstavlja u tom putovanju koje je pred Alice. Svako poglavlje imalo je kao mali uvod te ilustraciju različitog cvijeta. Saznali smo tako da je vanilijin ljiljan izaslanik ljubavi, a pustinjsko oko nam govori imaj hrabrosti dok je koraljno drvo lijek za bolno srce.

I svako nam je poglavlje pružilo šansu da uistinu spoznamo te karakteristike.

Ne želim vam puno otkrivati o samoj radnji nakon što Alice odraste i načini neke nove poteze, želim da se iznenadite kao ja. Želim da ovo i za vas bude jedna bolna, životna priča o teškoj sudbini, ljubavi, drami, pronalasku samih sebe, lijeku za sve ono loše. Želim da sami pronađete svoje Izgubljeno cvijeće. Baš kao što se to dogodilo Alice.

Moram natuknuti kako mi je ova knjiga, nakon Eleanor Oliphant, najbolja ikad u izdanju Znanje. Mislim da ju nikada neću zaboraviti i jedva čekam da ju jednog dana pročita i moja kćer.

Ni sama ne znam kojim riječima bi vam opisala kako sam se osjećala dok sam čitala ovaj dragulj. Srce mi je tuklo snažno, oči su me pekle od izdajničkih suza, osjetila sam one trnce duž kralježnice kada je autorica opisala razne teške događaje, ali ono najvažnije, nisam ju htjela ispustiti dok nisam okrenula i posljednju stranicu. A danas? Danas bih plakala jer sam ovu knjigu već pročitala. Danas bi si izbrisala pamćenje i priuštila si gušt da ju čitam opet, po prvi put. Toliko me obuzela, kupila, osvojila.

Iskrene preporuke od mene. Toplog, punog i (sada) smirenog srca, govorim vam da ljepšu knjigu niste pročitali nikada. Posegnite za Alice Hart, nećete se pokajati ni sekunde. Naučiti će vas brojne stvari, a pružiti će vam jedan sasvim novi pogled na svijet.

Hvala na čitanju recenzije. 10.7.2019.

Izdavač je gore spomenut, Znanje.

S engleskog prevela: Lidija Toman

Savršena majka – Aimee Molloy

R E C E N Z I J A

Stilus knjiga

Večernji izlazak. Nekoliko sati zabave. To je sve što se trebalo dogoditi.

Ali što ako stvari ne idu po planu? Ako te noći nestane jedno dijete?

Radnja knjige prati žene, majke koje se nazivaju Svibanjskim majkama. Svoje su bebe rodile istoga mjeseca, upoznale su se preko interneta, razmjenjivale savjete, iskustva, osjećaje, a sada se i sastaju dva puta tjedno u Parku, u hladu drveta. Pružaju jedna drugoj podršku, razumijevanje, prijateljice su. Ali naravno da neke od njih imaju i tajne…

U pokušaju da Winnie, jednu od glavnih likova ove knjige, izvuku iz ljušture, malo oslobode pritiska koje ti novopečeno majčinstvo donese, organiziraju izlazak. Samo one. Bez beba. Winnie je u početku vrlo skeptična povodom toga, ali na kraju ipak pristane. Midu ostavlja dadilji koju joj je jedna od Svibanjskih majki preporučila. I tako krene sve.

U noći punoj strepnje, alkohola, osoba sa zlim namjerama, glasne glazbe, znojnih tijela, svi gube kontrolu. A u tim satima nestaje Mida.

Očajna Winnie se nakon toga još više povlači u sebe. A njene prijateljice, Svibanjske majke osjećaju da je teret te otmice i na njima. Jer svaka smatra da je pogriješila na određeni način. Te se tako upuštaju u potragu, svaka od njih želi saznati što se dogodilo s tom bebom. I svaka od njih istražuje taj nestanak na svoj način, ali nešto svejedno ne štima. Tko krije tajne? Tko je lagao? Laži, ugroženi brakovi, kopanje po prošlosti, prljave tajne koje isplivaju kada ste u središtu pozornosti…

Francie, najosjetljivija među njima. Ona kojoj je stalo da je svi vole, prihvate, žena koja suosjeća sa svima. Colette, ljepotica kestenjaste kose, ležerna, opuštena, samostalna… I Nell, žena koja se ne drži pravila, ne mari što knjige kažu, vjeruje vlastitim mislima, uzda se u sebe. A uz to, ona je žena koja očito krije tajnu iz prošlosti, ali kakvu..? Autorica je također dodala i jednog tatu u priču o Svibanjskim majkama. Žene su ga prozvale Token i oduvijek ga zovu tim nadimkom. Mislim da mu čak i ne znaju pravo ime 😉 Naravno, oko njih je još koja sporedna članica; Yuko, Scarlett…

Dok stranicu za stranicom tragamo za krivcem, imamo pojedina poglavlja koja su pisana iz prvog lica, a ona nam daju kratki uvid u to što se zapravo dešava, ali pokopčati radnju; što i kako, bilo je gotovo nemoguće. Sve do samoga kraja. I to je ono što me posebno zaintrigiralo. Rekla bih čak, da zbog toga dajem veću ocjenu ovoj knjizi, zbog toga što sam bila u neizvjesnosti konstantno.

Autorica je razvukla debeli dio priče, kružeći oko glavnog događaja, dajući nam uvid u živote Svibanjskih majki, kako bi polako kopčali pojedinosti, a i kako bi izgorjeli od želje da saznamo tko je zapravo krivac!

Savršena majka je knjiga koja će nam pokazati sve nesavršenosti dok se trudimo biti savršene majke, supruge… knjiga je obradila i otmicu djeteta i probleme s kojima se susrećemo kada u ruke primimo svoje dijete, probleme u braku te one koje vučemo iz prošlosti. I dočarala nam je kako nije zdravo brinuti se u tolikoj mjeri. Kako trebamo ići korak po korak, biti svoji, opušteni, a na kraju krajeva čovjek se uči dok je živ. I nema šanse da sve knjige o bebama i majčinstvu pročitamo, nema šanse da nikada ne pogriješimo, apsolutno nema šanse da je itko savršen.

Smatram da je ova knjiga idealan prikaz novopečenim majkama da ne trebaju vjerovati svemu što vide na tv-u, pročitaju na Internetu i slično. Društvo nam je nametnulo pravila koja mi ne moramo slijediti. Možemo živjeti po svom, odgajati po svom, pristupiti bebi po svom. I samo naprijed. Pogriješite, ali učite na greškama. Vlastitim. Nemojte se bojati sebe, vjerujte si.

Ukoliko želite prilično napetu dramu, uvjerenje da ste sasvim dobra majka, prikaz strahova, misli drugih majki ili ste samo ljubitelj intrigantnih, napetih priči; imate moje preporuke. Savršena majka držat će vašu pažnju sve do posljednje stranice. A kažu da stiže i filmska adaptacija. Pa, što čekate? 😉

Hvala na čitanju recenzije. 19.4.2019.

Izdavač je gore spomenut, Stilus.

Knjigu s engleskog prevela: Andrea Marić

Prijestolje od stakla – Sarah J. Maas

R E C E N Z I J A

FOKUS na hit

Prva knjiga ovog magičnog serijala i uvjerena sam da su ju mnogi od vas već pročitali. Ja malo kasnim, ali to nema veze zar ne? Jer na kraju krajeva, nikad nije kasno da uploviš u ovako fantastičan svijet. Prijestolje od stakla nam predstavlja Celaenu Sardothien koja služi kaznu u okrutnim Endovierim rudnicima soli. Celaena je Ubojica koje se svi boje, ali takva izdana od strane nekog, namučena u rudnicima, ne liči više na tu strašnu, zlu Ubojicu. Sve dok se jednoga dana tamo ne pojavi prijestolonasljednik Dorian Havilliard. Dolazi sa primamljivom ponudom. Poziva Celaenu u kraljev dvor kako bi trenirala, prošla eliminacije i pobijedila u dvoboju te dobila povlasticu – slobodu. Nakon četiri godine služenja kralju, pod titulom njegovog Borca. Što može poći po zlu? Celaena prihvaća ponudu i kreće zajedno sa prijestolonasljednikom, i kapetanom straže Chaolom Westfallom u Rifthold. Na mjesto gdje se nalazi kraljev dvorac od stakla.

Naravno da Celaena i dalje gaji mržnju prema kralju i njegovim surovim postupcima, kroz glavu joj se vrte ideje o bijegu, ali zna da je to gotovo nemoguće. Ne pored velikog broja čuvara koji su spremni ubiti za kralja.

Nije ni sanjala što ju čeka u tvom dvorcu. Jednako snažni, istrenirani, vješti protivnici spremni su na sve kako bi i sami odnijeli titulu Borca. Chaol je htio da igraju na kartu iznenađenja te tako govore svima kako je Celaena samo kradljivac dragulja te ju predstave pod lažnim imenom. Na vježbama i natjecanju uvijek joj govori da se drži sredine, da ne odudara previše… ali naravno da nije sve tako lako. Jedan od njenih protivnika sazna tko je Celaena zapravo i jasno joj da do znanja da je spreman ići do kraja kako bi ju pregazio. Kako bi pobijedio.

Iako hrabra, snažna i jaka, Celaena postane nervozna i strah se smjesti pod njenu kožu kada nekoliko protivnika bude misteriozno ubijeno. I to ne bilo kako! Ta su ubojstva brutalna, koža im je oderana, organi pojedeni, a pored njih su krvlju nacrtani razni nadnaravni znakovi. Celaena se počne pitati imaju li neke veze sva ta ubojstva i je li to možda nekakav ritual?

Dok vješto proučava znakove i istražuje ubojstva, svjedočimo i ljubavnom trokutu koji se stvorio. Chaol Westfall je prilično krut prema njoj. Drži se distancirano i u glavu si svakodnevno stavlja činjenicu da je Celaena Ubojica i da joj ne može vjerovati. No, ipak tu i tamo poklekne. Popusti joj, mali osmijesi, sitni dodiri i zanimljive iskre osjećaju se kroz skoro svaki njihov trening. A s druge strane imamo prijestolonasljednika koji je već na glasu kao zavodnik. Dorianu tako ne promakne koliko je lijepa, zanosna i posebna Celaena Sardothien. Ispod sve te maske, hladnog Ubojice, on spozna koliko se nježno, iskreno biće krije u našoj glavnoj junakinji. A ni Celaena nije ravnodušna. Polako se probude razni osjećaji… i vrlo je teško odlučiti kako se nositi s njima.

Dok se finalni dvoboj približava, u knjizi imamo priliku upoznati još jednog zanimljivog ženskog lika. Princezu Nehemiju! Ženu koju kralj s vojvodom planira iskoristiti protiv njenog naroda. Naroda koji se buni protiv načina na koji kralj Adarlana vlada, a on ih nemilosrdno ubija, šalje na robovanje i sl. Nehemija i Celaena se zbliže što običnim, svakodnevnim razgovorima, što neodobravanjem kraljevih postupaka! A uz to je i očito da i jedna i druga kriju mnoge tajne. Ali kako su duboko zakopale te tajne u sebi, sumnje isplivaju na površinu. Celaena se zapita koliko uistinu može vjerovati Nehemiji?

Jer spletom oklonosi Celaena otkriva jedan drugi svijet. Ulazi nesvjesno u srž svega. Tamo gdje dobro i zlo kolaju jedno oko drugog. A ona ima šansu odvesti ono dobro ka tronu. Hoće li se uspjeti snaći? Je li spremna na takav korak? I koliko je daleko od toga da postane kraljev Borac, koliko je spremna ”služiti” tog čovjeka?

Prijestolje od stakla je samo ”uvod” u ono što se krije u ovom serijalu. Moram vam priznati da me knjiga oduševila! Aposlutno u svakom pogledu. Od same radnje, opisa, likova, magije koja se ispreplela sa hrabrom borbom Celaene… Nisam očekivala da ću pronaći ovako dobru priču, ovako temeljno razrađenu radnju i simpatične likove. Autorica je svakom od njih izgradila osobnost. Neće vam nedostajati ni napetosti ni misterioznosti ni duhovitih, kao i ljubavnih trenutaka.

Uopće se ne bih složila da je ova knjiga samo za one ”mlađe”. Knjiga je baš za sve koji vole fantastiku! A kažu da je svaka naredna iz serijala još bolja. Toga se bojim jer ako mi se Prijestolje od stakla već ovoliko svidjelo što će biti kada se uhvatim nastavaka Krune ponoći i Nasljednice vatre!

Ukoliko želite knjigu koja će vas uhvatiti pod ruku i otvoriti vam vrata jednog novog svijeta, knjigu kojom ćete ploviti burnim, neočekivanim događajima, a sve to uz primjesu magije i otkrivanje prošlosti te upoznavanje fantastičnih likova – Prijestolje od stakla je štivo za vas.

Imate moje iskrene preporuke. Ja se iskreno veselim saznati što će se događati dalje, kako će nadvladati zlo koje se probudilo! A i iskreno želim uploviti u još magičnije trenutke, a moje book frendice kažu da je svaka sljedeća knjiga još čarobnija. Jedva čekam!

Hvala na čitanju recenzije. 11.3.2019.

Izdavač je gore spomenut, Fokus kojem se zahvaljujem na ovom primjerku!

Knjigu s engleskog maestralno prevela: Maja Vrbanc

LAGOM – Linnea Dunne

R E C E N Z I J A

Mozaik knjiga

Sigurno ste svi već čuli za ovu krasnu knjigu u kojoj ćete pronaći sve informacije o tom revolucionarnom pristupu životu prema kojem Šveđani žive sretno, ugodno i zadovoljno.

Lagom je švedski životni trend koji se munjevito širi svijetom. Lagom – nešto što nije ni previše ni premalo. Već baš onako kako treba. Onako, taman. Možda bi mi rekli; zlatna sredina.

Knjiga je bogata zanimljivim ilustracijama te vrhunskim fotkama. Obuhvaća razne aspekte života. Te su tako spomenuti brojni pojmovi, od meditacije, prihvaćanja, recikliranja, hrane;poslastica, štednje pa sve do depresije, anksioznosti i poreza.

Ono što je mene na prvu vuklo ovoj knjizi je činjenica da sam već dva puta bila u Švedskoj. Imala sam priliku pobliže upoznati taj narod, vidjeti njihove običaje, osjetiti kako se odnose jedni prema drugima i slično. Zbog toga sam bila znatiželjna, htjela sam doznati postoje li još neke stvari koje nisam znala, a htjela sam se i uvjeriti koliko je autorica dočarala taj njihov način života.

I moram vam priznati da je Lagom uistinu vrlo sličan načinu života koji vode Šveđani.

Kako je u knjizi rečeno, to su vrlo organizirani ljudi. Ali baš onako taman. Umjereno. Ma baš Lagom.

Uvjerila sam se u to o čemu autorica piše: kako su štedljivi, kako misle na okoliš i više puta će otići pješke ili biciklom na posao nego automobilom i slično. Djeca su puno ”normalnija” a kada kažem to, mislim kako nemaju predrasude. Sada ćete pomisliti, logično, Švedska je moderna zemlja i prihvaća razne kulture, ali ne samo to, djeca su odgojena da budu normalna, kulturna. I tako te nitko neće diskriminirati ukoliko dođeš u kabanici kada kiša lije, nitko ti se neće smijati ako nemaš Nike ili Adidas tenisice, nitko te neće odbaciti jer ti je koža tamnija. Jednostavno, ljudi se druže, poštuju.

Na brojnim mjestima naići ćete na Second hand trgovine i razne buvljake. Ali i na mjesta koja zaradu daju siromašnima. A tamo ćete naći vrhunski očuvanu garderobu, umjetničke fotografije, namještaj, knjige po suludo niskoj cijeni, iz vlastitog iskustva; rabljene sam knjige (na engleskom jeziku) kupovala za svega 5 kruna. Za nepovjerovati, zar ne?

I o svemu tome nam autorica piše. Predstavlja nam taj nesebičan, štedljiv i organiziran način na koji Šveđani žive. Da ne zagađuju, da ne bacaju, da čuvaju. Da vole i da uživaju.

Govori nam o tome kako ništa ne uzimaju zdravo za gotovo. Kako će iskoristiti lijepi, sunčan dan te otići na piknik sa obitelji ili obući hlačice za jogu, uzeti knjigu i uputiti se u obližnji park. O tome koliko se više druže doma i u prirodi nego u kafićima što je također istina. I taj njihov način komunikacije koji je iskren, direktan, nema okolišanja. Ukoliko ih pitate za savjet/mišljenje dobit ćete odgovor. Pravi.

Isto tako, autorica spominje jedan od najbitnijih pojmova lagoma, a to je fika.

Fika je pauza za kavu. Uz redovnu pauzu za obrok, Šveđani imaju petnaest minuta fike. To je ono što njih čini izuzetno sretnim, kvalitetnim radnicima. Ta njihova mala ljudska prava. Činjenica da nisu samo roboti koji ”šljakaju” nego i ljudi koji zaslužuju popiti kavu te se zasladiti domaćim kolačima. Autorica nam u ovoj slatkoj, maloj knjizi donosi i recepte za neke slastice. A jedna od njih su i tradicionalni pužići s cimetom. A uz to sve fika nije samo uživanje u kavi nego i povezivanje, druženje s radnim kolegama. Dakle, to je i petnaestominutno psihičko rasterećenje.

I zbog toga Šveđani žive kvalitetnim životom. Jer su si priuštili ta mala zadovoljstva. Jer se sluša potreba, želja čovjeka.

Odlazak na posao ne mora biti muka kada znate da u 15 ili 16 sati idete pravo doma. Nema ostajanja duže. Rad vikendom stvar je vlastitog izbora, a ukoliko i radite plaćeni ste i više nego redovno. Godišnji odmor često je kolektivan pa ljeti imate i do 4 tjedna odmora. A kao roditelj imate mjesečna primanja za dijete, pravo na ”mama dane” i ”tata dane”. Da, i otac ima povlasticu uzeti slobodne dane kako bi bio sa svojim djetetom. I naravno da su to plaćeni dani! Bez straha za otkaz. To je činjenica koja me oduševila. A ukoliko idete na tulum, ne morate grčevito uvlačiti trbuh jer vam je haljina preuska, ne, nego ćete obući najdražu majicu i traperice u kojima se osjećate najugodnije. Niti morate patiti od žuljeva na stopalima zbog visoke potpetice jer ćete na tu zabavu otići u ravnim sandalama. Upravo tako, udobnost prije svega. Kod Šveđana je to poznato oduvijek.

Prilično lijep, zanimljiv način života, zar ne?

Imate moje iskrene preporuke. Knjiga je fantastična za sve koji vole učiti nove stvari o običajima i navikama ljudi iz drugih država, kao i za one koji planiraju jednog dana posjetiti Švedsku. Kao što sam već navela, uistinu, knjiga nije tek list s nabubanim činjenicama ili kakvim filozofiranjem, autorica je stvarno spomenula i dotaknula se tema, stila života koji je u Švedskoj prihvaćen. Sve što pronađete iza ovih korica će vam koristiti za bolje upozavanje te države. A možda i da vas nauči živjeti umjereno – lagom.

Plus, unutra se krije koji stvarno zanimljiv recept! Sigurna sam da bi voljeli probati 😉

Hvala na čitanju recenzije! 28.2.2019.

Izdavač je gore spomenut, Mozaik.

Knjigu s engleskog prevela: Andrea Pongrac

Taj hejt u glavi – Angie Thomas

R E C E N Z I J A

Fokus na hit

Cijeli svijet jedne šesnaestogodišnjakinje se raspadne u milijun komadića nakon što jedne večeri svjedoči ubojstvu. I to ne bilo kakvom…

Starr je crnkinja. U bijegu s tuluma, nju i njenog najboljeg prijatelja iz djetinjstva, Khalila, zaustavlja policija. I bez ikakvog valjanog razloga, policajac, bijelac, puca u Khalila. I u tom trenutku svijet kakav je Starr poznavala staje. Ona postaje svjedok ubojstva. Djevojka iz geta koja je naviknula da ubojstva ljudi tamne kože prođu nekažnjeno. Da nitko ništa ne poduzme. Ali sada više nije malena djevojčica. Sada ima pravo pustiti glas. A je li Starr spremna na to? Hoće li ispraviti nepravdu?

Taj hejt u glavi je knjiga koja će vam se uvući u misli. Štivo je ovo za razmišljanje, a moram reći i za one hrabre. Za sve kojima je dosta šutnje, koji su pali pod utjecaj društva, ova je knjiga idealno štivo.

Moram se osvrnuti na to kako su mnogi bili ”nezadovoljni” oko prijevoda naslova ove knjige. Ali ja sam bila oduševljena odmah, čak i prije samog čitanja. A sada još i više. Ne samo zato što su naši Fokusovci zadržali ono ključno THUG. Nego i kada razmislite malo dublje, sva naša mržnja počinje u glavi. Sve se rađa od malih predrasuda, ograničenih misli… zar ne? Ne može jedno dijete razviti odbojnost prema drugom djetetu druge boje kože, osim ako mu roditelji već nisu usadili određene predrasude. I zato je prijevod naslova fantastičan za razmisliti o svemu što se događa oko nas. Sva je mržnja krenula duboko iz glave pojedinca i dok god ne shvatimo to i ne promijenimo način razmišljanja, hejt će se širiti.

I baš s takvim problemima se susrela naša glavna junakinja. Starr Carter, djevojka koju su roditelji pokušali maknuti od geta, mjesta gdje odrasta, upisavši ju u skupu, perspektivnu školu. Baš kao i njena dva brata. To je ono što je stvorilo osobu kakva Starr zapravo jest. Svim se silama trudi balansirati između ta dva svijeta; biti cool, crna djevojka u popularnoj školi te biti normalna osoba u trenutku kada dođe u svoju sirotinjsku četvrt, doma.

Znači, tu imamo savršen prikaz odnosa koji Starrina obitelj gradi. Njen otac se jako davno bavio kriminalom kao i velika većina ljudi koji žive u takvim okolnostima… Kao posljedicu izlaska iz bande imali smo zatvorsku kaznu i u tom je trenutku shvatio da ne želi da njegova djeca provedu najbitnije trenutke odrastanja bez njega, te se povukao iz takvog načina života. Sada je držao poznati dućan u njihovom getu, Garden Heights-u. Bio je muškarac u punom smislu te riječi, ali je svojoj djeci pružao neizmjernu ljubav. Majka joj je radila u klinici te je sa Starr imala poseban odnos. Prikazan do same srži. Otvoren, na kraju krajeva iskren, prijateljski. A pored toga, iznimna je žena, prihvatila je vanbračnog sina svoga supruga te je Starr i njenog mlađeg brata naučila da Sevena poštuju i vole jednako kao da su prava braća. Iako u tim okolnostima, oni su sasvim jedna snažna, bliska obitelj. Standardne svađe sa mlađim bratom te zaštitnički nastrojen stariji brat, roditelji koji vas nastoje očuvati od sveg zla… sve vam je jasno! A uz to velika doza ljubavi, poštovanja i međusobnog razumijevanja. Unatoč svemu, oni se drže skupa. I zato sam ih i ja zavoljela.

Ali je Starr sav taj svijet ostavljala doma, dok je u školi bila netko drugi. Imala drugačiji način izražavanja, bijele prijatelje, bijelog dečka. Chris… njih su dvoje prikazani kao klasični tinejđerski par. Simpatični, slatki te u stalnoj borbi za opstanak.

A nakon Khalilove smrti, ta su se dva svijeta ispreplela. Starr je polako gubila balans koji je gradila godinama. Strah sa samog početka, uz podršku ujaka koji je i sam policajac te beskrajno razumijevanje roditelja, naveli su je da ipak odluči progovoriti.

I tako se Starr nakon brojnih padova odlučila boriti. Za sebe. Za Khalila, za sve ljude poput njih. Pokazala se kao svjedok. Unatoč tomu što je sustav očito bio na strani bijelog policajca, snaga koja se probudila u njoj nije se gasila. U trenutku protesta odlučila je biti među najglasnijima. Svi su je zapamtili. Dobili smo tu tako fascinantnu, tešku i snažnu priču o potrazi za pravdom.

A trenutak u kojem saznajemo odluku, kako će i hoće li presuditi policajcu koji je ubio na kraju krajeva nevinog dečka, u meni je prouzrokovao trnce. Ozbiljno, znate onaj osjećaj kad vas nešto izuzetno dotakne, u dušu, kada vam se dignu dlačice i na vratu, baš takve trnce, tu jezu sam osjetila kada sam čitala rečenicu u kojoj otkrivamo što su vlasti odlučile.

No, sigurna sam i da vas zanima kako se odvila veza između Starr i njenog bijelog Chrisa, što se dogodilo sa njenim roditeljima, braćom te koliko su sve likove ove knjige, gore spomenuti događaji promijenili. Zato vam savjetujem da se bacite na čitanje ove knjige što prije. 😉

Rasizam je svakodnevni problem s kojim se susrećemo. Cijeli je svijet svjestan toga, a određena masa ljudi je i na nogama baš zbog toga. Ovaj nam roman daje pobliži uvid u život osoba sa drugom bojom kože. Te nam prikazuje koliko je opasno i daleko otišla ta mržnja zbog boje kože. Nakon knjige Taj hejt u glavi ćete postati svjesni zašto Tupaca godinama nakon smrti milijuni ljudi vole i poštuju. Zašto ga se sjećaju i spominju. Imate moje iskrene preporuke. Svakako dodajte ovu knjigu na svoju listu. Da se mene pita, ovakvo bi štivo u srednju školu išlo i za lektiru. Jer ovako pisan roman, u određenim dijelovima čak i žargonski, duhovit, simpatičan prožet lakoćom izražavanja uz ovako kompleksnu temu, bio bi blizak i srednjoškolcima. Jer je jedan od najvećih problema predstavljen na intrigantan, zanimljiv način, a ne u obliku kakve vijesti ili kratke natuknice.

Taj hejt u glavi promijenit će vam pogled na život. Obećavam.

Hvala na čitanju recenzije! 18.2.2019.

Izdavač je gore spomenut, FOKUS.

Knjigu prevela: Ivana Šarić

Igra laži – Ruth Ware

R E C E N Z I J A

Mozaik knjiga

Kada biste vi dobili poruku od nekoga koja glasi “Trebam vas.” sigurno ne bi imali strahove poput naših glavnih likova. A zašto? Zato što njih četiri kriju mračnu tajnu. Ponovno okupljanje može značiti samo da im je netko na tragu. Igre iz prošlosti prijete da će isplivati na površinu.

A što to Isa, Kate, Fatima i Thea kriju? Koliko će im se prošlost ispreplesti sa sadašnjosti i uistinu, koliko vas može koštati svega što sada imate, jedna greška koju ste učinili davno?

Još od tinejđerskih dana, ove četiri žene kriju mračnu tajnu. Od igre koja je krenula sa bezazlenim natjecanjem koja će nasamariti više djevojaka iz škole, koja će od njih poniziti više popularnih momaka, došlo je do toga da igraju najprljaviju, najopasniju igru ikada. Do toga da su se uplele u mrežu laži iz koje je nemoguće izaći. Ne zato što ne znaju pronaći izlaz nego zbog toga što bi ih izlaz – istina, odvela do ruba propasti. Njihova bi tajna isplivala, njihovi bi se životi raspali, sve bi nestalo. Zato nastavljaju sa Igrom laži…

U trenutku koji je bio odlučujući, Isa, Thea i Fatima su pristale odazvati se na poziv koji je došao od Kate. Pristale su nakon toliko godina, kročiti u Salten House.

Svaki pokret pomno su planirale. Nije bilo drugog izbora osim novog vala laži. Uvjerene u to kako je njihovo prijateljstvo, unatoč činjenici da lažu svima oko sebe, iskreno. Nesvjesne situacije koja se uistinu odvila, slijepo vjeruju jedna drugoj. Sve dok se ne pojave dijelovi slagalice koji ne sjedaju na svoje mjesto. Dok se ne pojave osobe koje ne bi trebale biti tu.

Postaju svjesne činjenice da jedna od njih nije baš skroz iskrena. A pitanje je, zašto?

Moram priznati da se apsolutno slažem sa ovim citatom iznad… i sami ćete se uvjeriti, čitajući ovu knjigu da neke stvari nisu baš onakve kakve mi mislimo da jesu. Da svatko, pa i naš najbolji prijatelj ima svoje tajne.

Unatoč tomu što su njih četiri prikazane kao vrlo bliske prijateljice, njihovi su se životi razišli. Ono što njih sada spaja je zapravo ta tajna, laž iz prošlosti. A njih četiri su samo robovi te laži.

Knjiga je pisana iz Isine perspektive pa smo u njen život dobili priliku najviše zaviriti. Osjetiti njene emocije i misli koje ju guše, sada kao majku malene djevojčice te partnericu Owena. Iako ne bih opravdala neke njezine postupke i s vremena na vrijeme su mi živci blago pucali zbog nje, bila sam prilično znatiželjna kako će se situacija razvijati. Autorica se vješto poigrala s našim emocijama. Budeći kontradiktornost s vremena na vrijeme.

Ljutnju zbog pojedinih postupaka, a ujedno i suosjećanje zbog nezrelosti, mladosti… očaj, strah, napetost… iščekivanje.

Tko laže? Zašto? Jesu li stvari stvarno onakve kakve nam je autorica predstavila na samom početku? Koliko opasne mogu biti laži? I pred sam kraj, jesmo li napokon saznali istinu ili je to još jedna laž nakon koje tek stiže prava stvar? Koliko smo daleko bili od istine? I kolko smo i sami upleteni u laži?

Samo su neka od pitanja koja će vam proći kroz glavu…

Knjiga koja je uistinu briljantna, jeziva, uzbudljiva. Knjiga koja će vas opeći lažima te vas gurnuti u ruke istine, u to da u budućnosti grlite samo istinu. Iskrenost, nikad laži. Neodoljivo poučna. Tako sam ja doživjela Igru laži. Imate moje iskrene preporuke.

Hvala na čitanju recenzije! 9.2.2019.

Izdavač je gore spomenut, Mozaik.

Knjigu s engleskog preveo: Marin Popović

Onaj pravi – John Marrs

R E C E N Z I J A

FOKUS na hit

Što biste učinili kada bi se pojavio DNK test koji će vas odvesti pravo do vaše Srodne duše? Par klikova i 9.99 funti i dobit ćete upravo to. Primit ćete podatke o svojoj Srodnoj duši. Samo još jedna osoba na svijetu dijeli isti gen kao vi. Ta osoba je vaš DNK par, vaša Srodna duša.

Petero ljudi se odvažilo pronaći svoju Srodnu dušu baš tako. Poslali su svoj DNK na analizu, na prvi znanstveno potvrđeni test na svijetu koji garantira povezivanje sa osobom za koju su genetski predodređeni.

Uvjereni da su povezani sa ljudima koji su stvoreni za njih, pod zanosom, upuštaju se u veze s tim osobama, nesvjesni da su možda daleko od istine…

Fascinantna činjenica je da smo u knjizi dobili savršeni prikaz svakog od pet parova oko kojih se vrti radnja.

Svatko je imao ono nešto. Nešto zbog čega žudimo saznati sve o njemu, zbog čega se ne možemo odvojiti od Onog pravog dok ne okrenemo i posljednju stranicu.

Imali smo tako Mandy, ženu koju je suprug napustio baš zbog svog savršenog DNK para. Koja je u potrazi sa svojom srodnom dušom naletjela na svoju totalnu suprotnost. Spletom okolnosti Mandy ipak dobije ono što je oduvijek željela, ali pod koju cijenu? Saznat ćete iza korica ovog napetog trilera.

Zatim smo dobili priliku upoznati Christophera. Za kojeg sam sigurna da će osvojiti vašu pažnju. Vjerojatno jedan od najnapetijih likova, za svakog čitatelja ove knjige. Njegov je život sve samo ne jednostavan. Kompliciran, tajnovit i prožet hladnim emocijama. Sve dok se jednoga dana ne odluči i sam testirati. Znatiželja u njemu, navela ga je na to. A trenutak u kojem saznaje tko je i što njegova Srodna duša, u njemu budi adrenalin. Krv u žilama kola mu duplo brže, njegova znatiželja sada je dva puta veća. I siguran je da se želi upustiti u nekakav novi, drugačiji odnos sa ženom koja je njegov DNK par. Biti s njom, za njega je prava avantura.

Nakon njega, dobijemo uvid u običan život žene po imenu Jade. Prava kolotečina, savjeti prijateljica koje su u potrazi za novim frajerima te posao koji ju guši, Jade gurnu preko ruba. Odluči da se mora testirati. Došao je trenutak da sazna tko je njena Srodna duša. Mjeseci dopisivanja, online upoznavanja prolaze i u jednom trenutku Jade odluči da je došlo vrijeme da uživo pogleda u oči muškarca koji je stvoren za nju. Bez najave, pakira se i odlazi na drugi kraj svijeta kako bi konačno bila licem u lice s tim čovjekom. Ali ono što ju tamo dočeka, promijeniti će sve. Njen pogled na ljubav, emocije i misli. Sve se mijenja.

U knjizi se radnja vrti oko još jednog muškarca, Nicka. Nick ima čvrstu, stabilnu vezu. Zapravo, zaručen je. Ali njegova zaručnica ne odoli, nagovori ga da se oboje testiraju i vide jesu li uistinu jedno za drugo. Nagovori ga da saznaju podudara li se i njihov DNK! Te tako šalju svoje uzorke na analizu… Nick nije ni svjestan što se zapravo zbiva oko njega. Trenutak kada prime rezultate, odlučujući je. I Nick ne vjeruje svojim očima. Zar je moguće da je ta osoba njegov DNK par? Unatoč ljubavi koju osjeća prema svojoj zaručnici, koliko je moguće okrenuti leđa Srodnoj duši? Je li moguće zaboraviti na vatromet, emocije, ljubav na prvi pogled?

I posljednja osoba, Ellie. Nakon Christophera, meni najzanimljivija, žena koja krije mnoge tajne. Nepovjerljiva, distancirana, i sama je odlučila poslati svoj DNK uzorak. Njen par pokazat će se kao pristupačan, prizemljen, skroman, običan muškarac. Sve čega je poslovna, imućna žena koja je prisiljena biti okružena snobovima, željna. Ali koliko su njih dvoje iskreni jedno prema drugom? Tko je zapravo Ellie i kako će se odvijati odnos između nje i toga čudno, dobrog muškarca, saznat ćete u ovoj knjizi…

Ono što me posebno osvojilo je to koliko se lako knjiga čita. Koliko je detaljno zamišljena, sa velikim brojem likova, toliko je čitko sročena. Svako poglavlje prati jednog od naših pet glavnih likova. I tako se izmjenjuje do kraja knjige. Savršeno je jednostavno za pratiti i povezati radnju. Veliki plus mom oduševljenju ovom knjigom, upravo je ta činjenica. Autor je obavio izvrstan posao tim ispreplitanjem poglavlja.

Možete li zamisliti situaciju u kojoj ostavljate trenutnog partnera, djecu, obitelj zbog nekoga tko vam je genetski predviđen? Da, upravo takve stvari su se događale u ovoj knjizi. Sve što su imali, ljudi su rušili zbog potencijalne veze sa svojim DNK parom. A SrodnaDušaDNK pravdala se činjenicom kako je u svijetu puno manje diskriminacije, što rasne, što zbog seksualne orijentacije. Jer njihov DNK test nije znao za spol, boju kože, razliku u godinama. Spajao je nespojivo. Svi su se osjećali prihvaćeno. Tako su tvrdili.

Ali koliko je nešto takvo moguće bez posljedica? Koliko će trajati takvo testiranje dok ne dođe do pobune, dok netko ne odluči preuzeti stvar u svoje ruke…

Onaj pravi mračna je, napeta knjiga koja će vas baciti u vrtlog misli. Nećete znati što je istina, što gluma, farsa niti kako će se stvari na kraju završiti. Vaše teorije neće biti ono što je autor ove knjige zamislio. Postupci glavnih likova ove knjige, stavovi, odluke i konstantni napeti događaji šokirat će vas. Bit ćete uistinu iznenađeni.

Imate moje iskrene preporuke.

Hvala na čitanju recenzije. 5.2.2019.

Izdavač je gore spomenut, FOKUS. Još jednom hvala što ste mi omogućili da čitam ovu poslasticu.

Knjigu s engleskog prevela: Maja Vrbanc

Primirje – Mario Benedetti

R E C E N Z I J A

Iris Illyrica

Najznačajniji roman Maria Benedettia, pisan u obliku dnevnika. Iz perspektive glavnog junaka, udovca Martína Santoméa, čovjeka u kasnim četrdesetima. Čiji je život kolotečina. Ne baš prisan odnos s troje djece, odlazak na posao uz ”borbu’‘ za mirovinu koja samo što nije stigla… Martín je venuo iz dana u dan. Sve se svodilo na isto. Sve dok nije upoznao nju. Lauru Avellanadu, kojoj je sada i nadređeni. Isprva mu se činila kao obična djevojka. Nitko poseban. Ali svakodnevni kontakt na poslu u njegovim je mislima promijenio sve. Avellanada više nije obična za njega. Počinje primjećivati svaki njen pokret, osmijeh, rumeno lice. Martín se krene zapitkivati ”što bi bilo kada bi bilo”… i tako se upusti u nekakav drugačiji oblik veze s Avellanadom. Polako, ona unosi sklad u njegov život.

Uz sve nedaće, otupljenost kroz godine, lošu komunikaciju s djecom,
Martín je svjestan da ima nešto posebno s Avellanadom. I to je ono što ga vrati u život.

Kroz knjigu imamo priliku pratiti i njegov, koliko toliko, prijateljski odnos s osobom koju poznaje još od mlađih dana. Nekim tko je potpuno drugačiji od Martína, i moram priznati da je bilo prilično zanimljivo čitati kako je doživio te dane, kada se sastajao sa prijateljem.

Uz prilično napetu situaciju u vlastitoj kući, otuđenost sinova te bitnu spoznaju koju čita u obliku pisma, Martína sreća vodi u drugom pravcu. Onom koji putuje prema Avellanadi. I kroz par stranica njihov se odnos razvija, postaje intimniji, dublji, realniji… zaljubljujete se u te stranice baš kao što se i njih dvoje zaljubljuju jedno u drugo.

Knjiga koja će vas uvući duboko u sebe. Toliko da nećete moći prestati čitati dok ne dođete do kraja. Molit’ ćete za lijep kraj. Da, upravo toliko će vas osvojiti.

Ono što bi posebno istaknula, da iako je pisana u obliku dnevnika, nemate taj dojam. Što je kod mene pozitivna stvar. Tako je dobro sročeno, pisano, da jednom kada uplovite u ovu knjigu, izgubite predstavu i u kakvom je obliku pisana, koliko je duga, koliko ju već čitate, sve to nije vam ni na kraju pameti. Ono o čemu razmišljate je samo kako će se sudbina poigrati sa Martínom i Avellanadom… i sve što ćete uspjeti reći je baš to, o moj Bože, o moj Bože.

Knjiga je ovo koja je za mene bila otkriće. Autor koji ide na moju listu omiljenih. Čak i sada kada pišem ovu recenziju, par sati nakon što sam knjigu pročitala, ruke mi se tresu jer me strah koliko ću uspjeti prenijeti na vas emocije koje su me svladale dok sam čitala, imam knedlu u grlu zbog toga jer je autor Primirja preminuo 2009. Zašto? Sjetila sam se scene iz Greške u našim zvijezdama gdje se Hazel javlja autoru knjige koja ju je izbacila iz ravnoteže, knjige o kojoj je htjela saznati više… iskreno? U ovom trenutku bih natipkala mail Mariu. Ne zato što je knjiga nedorečena ili jer je išta nejasno. Sve je dovršeno. Ali emocije u meni, tolika simpatija prema likovima, tolika želja da saznam još o Martínu Santoméu, navode me na tu misao gdje bi natipkala svoje misli, pitanja i proslijedila ih genijalcu koji je pisao ovo štivo.

Eto, ljudi moji, toliko me dotaknula ova knjiga. Bolje vam ne znam reći. Imate moje iskrene preporuke. Kada budete tražili nešto da pobjegnete od svakodnevice, za one koji vole posebne priče, one koji su u potrazi za romanom koji će im obilježiti mjesec, koji će ih baciti u razmišljanje i za one koji žele probuditi emocije – posegnite za Primirjem.

Oborit će vas s nogu.

Hvala na čitanju recenzije. 1.2.2019.

Izdavač je gore spomenut, Iris Illyrica.

Knjigu sa španjolskog prevela: Željka Lovrenčić. Kojoj isto skidam kapu. Knjiga je dočarana maksimalno. Svaka čast!

Čovjek od krede – C. J. Tudor

R E C E N Z I J A

Znanje

Sve je počelo davne 1986. onoga dana kada se dogodila nesreća. Tada je Eddie upoznao gospodina Hallorana – Čovjeka od krede. On je Eddieju dao ideju o crtanju kredom i ostavljanju tajnih poruka za njegove prijatelje… i bilo je zabavno, sve dok ih jedan čovjek od krede nije odveo do trupla. Trideset godina poslije, Ed vjeruje da je prošlost iza njega, sve dok ne dobije pismo u kojem se nalaze komadić krede i crtež čovječuljka.

U romanu imamo uvid u godinu kada su naši glavni likovi bili samo djeca, 1986. te u 2016. godinu gdje je Ed muškarac u četrdesetima. Predaje engleski jezik u školi, živi na istom mjestu gdje je i živio od malena, a između ostaloga vodi borbu sa halucinacijama i lucidnim snovima. Spletom okolnosti njegova se ekipa raspala. Otac mu je preminuo, a majka živi sa drugim muškarcem, jedino što je zanimljivo u njegovom životu je nova cimerica, mlađahna, zgodna Chloe. Njihov odnos je jasno prikazan sa iskricama, ali i određenom distancom te smo konstantno napeti dok iščekujemo krajnji ishod… a jednoga dana sve se mijenja, bude se stari demoni kada Ed dobije pismo u kojem se nalaze kreda te crtež čovječuljka. Čini se kako se prošlost ponavlja, kako ništa nije gotovo. Kao da je i dalje zapetljan u istoj mreži.

A stvar dodatno začini povratak muškarca koji tvrdi da zna tko je ubojica. A za tu informaciju od Eda traži malu uslugu. No, Ed sumnja u njegovu iskrenost jer vrlo dobro zna kakva je osoba budući da su nekad davno bili jako dobri prijatelji, te se tako bude slike i događaji iz prošlosti. Tu se radnja ispreplete sa onom iz 1986. godine. Autorica nam daje jasan uvid u zle, tmurne događaje koji su obilježili živote te male ekipe.

Priča nas tako vraća na sam početak upoznavanja gospodina Hallorana kojega su djeca pogrdno nazivala zbog njegove svijetle kože. Glasine o njemu samo su kolale… Imamo jasan uvid u trenutke koji su zbližili malog Eddieja i njega. A kroz to njihovo druženje, gospodin Halloran je pokazao Edu zanimljivu igru crtanja i ostavljanja poruka kredom, a tako je sve počelo, tako je sve i završilo…

Eddie, Hoppo, Debeli Gav, Mickey i Nicky ostali su obilježeni zauvijek. I ne samo oni, nego i njihove obitelji, ljudi oko njih, svi su imali veze sa tragedijom. Svaki lik u knjizi, uključen je neki bitan dio. A kako? I zašto? Autorica će vam vrlo rado otkriti u ovom romanu koji donosi spletke, bolne obiteljske veze, slomljena srca, bolesna uvjerenja i tamu.

Kroz način na koji je obradila lik Eda, imamo priliku gristi nokte mozgajući o tom tko je krivac, o tom koliko duboko sežu lucidni snovi tog muškarca, a također postavlja i pitanje koliko toga se zapravo Ed sjeća?

I na kraju, kome možemo vjerovati?

Ne brinite se, nećete ostati zakinuti, autorica ovog briljantnog romana pobrinula se da vam odgovori na sva pitanja.

Moram priznati da nisam čitala ništa ovakvo. Već sam na Instagramu izjavila kako mi je žao što se nisam ranije uhvatila ove knjige, ali sada mi je čak i drago. Sada je postavila visoka očekivanja svim trilerima koji stižu u 2019. Iskreno, strahujem koji će Čovjeka od krede skinuti s trona. Jer ovo je štivo koje vam grči želudac, budi mučninu dok vas istovremeno fascinira. Gutat ćete stranice duboko u noći, biti u stanju da se ne možete zaustaviti jer svaki novi list donosi novi nemir, novo uzbuđenje, novi strah… što će biti dalje?

Imate moje iskrene preporuke. Knjiga je ovo vrijedna neprospavanih noći, a takvih će, vjerujte mi, biti. Ne samo dok budete čitali, nego i kasnije kada vam se Čovjek od krede uvuče u psihu i bude vas pratio svaku večer pred spavanje. Pripremite se…

Željno iščekujem sljedeću knjigu iz perca ove autorice. Moje simpatije je osvojila.

Hvala na čitanju recenzije! 25.1.2019.

Izdavač je gore spomenut, Znanje!

Knjigu s engleskog prevela: Ana Silić