Ustanova – Ninni Holmqvist

V.B.Z.

Razmišljala sam da se objesim, ili skočim pod vlak, ili naglo skrenem na autoputu i počnem voziti u suprotnom smjeru. Ili da jednostavno sletim s ceste. Ali nisam imala hrabrosti. Umjesto toga, dopustila sam im da dođu po mene i u dogovoreno vrijeme pokupe me ispred moje kuće.

Roman koji počinje ovako, ne može biti ništa drugo osim čistoga dragulja. Bolan, realan, upozoravajući, snažan i nezaboravan.

Dorrit Weger ušla je u pedesete, nema supruga, nema dijete, a nema ni roditelje, posao… nepotrebna je. Za ljude poput nje postoji jedno mjesto. Raskošan stan smješten u jednu sigurnu zonu, okružen vrtovima, drugim ženama njenih godina i nešto starijim muškarcima. Mjesto koje pruža delikatese, skupa pića, masaže, saune, treninge, bazene, čista idila. Ali, postoji kvaka… tamo su smješteni svi koje društvo smatra nepotrebnima i sigurni su do određenog vremena. Do trenutka kada netko od vanjskih, potrebnih, ne zatreba neki od organa. Jer to je svrha stanovnika Ustanove. Služiti kao rezerva, kao donator za one koji imaju svrhu; obitelj, supružnika, dijete.

Zatreba li netko od potrebnih pluća, bubreg, jetru, rožnicu, ukoliko se pojavi neki novi lijek kojeg treba testirati, tu su stanovnici Ustanove.

Da, toliko je surov ovaj distopijski roman.

Vrijeme je prolazilo. Vrijeme je letjelo. Svaki mjesec iz ustanove bi nestao određen broj stanara i nikada ih više ne bismo vidjeli.

Dorrit u Ustanovi upoznaje mnoge druge žene i veže se za neke od njih kao da su joj vlastite sestre. A poseban susret s muškarcem koji je prešao šezdesetu, mijenja sve. Dorrit konačno, u tom crnilu upoznaje ljubav. Njih dvoje jedno su drugom gorivo, podrška, motivacija. Jedino što žele je svaki dan ugledati lice ovog drugoga. Tako skromne, a tako velike želje za mjesto u kojem se nalaze.

U tom trenu već krenete s tugom, doslovnim vrištanjem na sav glas na ovu nepravdu! Na sudbinu koja ih je gurnula u tu skupinu nepotrebnih i život koji ih nije spojio ranije. Njihova ljubav već je sada u rukama drugih, sve je određeno, odavno, iako se mi kao čitatelji cijelo vrijeme potajno nadamo, navijamo za drugačiji završetak. Jer njihova priča to zaslužuje. Oni zaslužuju biti sretni.

No, je li to moguće kada ste već dobili etiketu? Kada su vas već obilježili i zatvorili u tu zajednicu…

Ustanova nam pruža uvid u ono kako bi svijet mogao izgledati. Daje nam do znanja koliko smo mi ljudi opasni. I koliko, nažalost, čovjek kao on sam ne vrijedi. Vrijedi samo njegov položaj na poslu, bračni status, potomci, a ne on sam. Zato je na nama da reagiramo, da promijenimo i sebe i ljude oko sebe. Vrijeme je da damo do znanja cijelom svijetu koliko svako ljudsko biće vrijedi i koliko je potrebno. Apsolutno niti jedan život nije iznad tuđega. Svi smo jednaki. I sve dok to ne shvatimo, prijeti nam opasnost da ovaj, a i svaki iole sličan distopijski roman ne ispuni svoju priču i u stvarnom životu. Alarm, upozorenje, kako god. Na nama je da reagiramo i promijenimo svoje stavove.

Imate moju iskrenu preporuku. Ni sanjati nisam mogla da će se na samom početku godine pojaviti roman koji će me rastaviti na dijelove. Ova knjiga zasigurno ide na moju listu deset najdražih. Ove godine, teško koja će ju skinuti s trona. Kapa dolje V.B.Z-u na prijevodu kojeg potpisuje Željka Černok.

Prijatelj iz sjena – Alex North

V.B.Z.

Autor je i ovoga puta uspio stvoriti jezivu atmosferu, nesumnjivo! Uz likove koji vam izazivaju trnce u tijelu.

Brojila je mrlje najbolje što je mogla, ali bilo ih je teško pratiti. Bilo ih je cijelo mnoštvo na tlu.

Stotine krvavocrvenih otisaka dlanova pažljivo položenih na kamenu.

Tajna iz prošlosti, Sjene u šumi, lucidni snovi i neiskreni susjedi… ovaj krimi-triler pruža dobru dozu napetosti, iščekivanja i želje za istinom. Tko se krije iza svega? Čije ime je godinama traženo? I što se dogodilo s Charliejem?

Gritten Wood krije mračnu prošlost. Ritualno ubojstvo koje seže preko dvadeset godina u prošlost, počinitelji: tinejdžeri. Jedan uhićen, a drugi nestaje, zauvijek.

Siroti Paul Adams nikada nije zaboravio taj događaj. Čak iako je kao dijete otišao iz tog mjesta, na njegov život bačena je vječna mrlja, sjena koja ga je pratila svuda. A sada se vraća. Na to grozno mjesto! Majka mu je bolesna, umire, no, čak i takav tužan događaj dovodi Sjene u život. Budi ono što je davno zakopano i njegov život stavlja u veliku opasnost. Netko je u kući, nešto je na tavanu, majka mu iz bolničkog kreveta u polusvijesti govori te stvari i Paul ne zna što činiti. Na kraju, kome može vjerovati?

Tek tako. To su samo snovi. Nemaju nikakva utjecaja.

Povijest se ponovila, novo ubojstvo je inspirirano davnim zločinom, a istragu vodi Amanda Beck. Ispituje svakoga iole sumnjivog, a samim tim se nesvjesno približila glavnom junaku. Hoće li skupa uspjeti saznati što se zbilo?

Napeto, neizvjesno, jezivo!

I baš kao što se maloprije Charliejevo ime pojavilo naizgled niotkuda, sad me obuzela misao koja je bila jednako nepozvana. Da ono što sam vidio uopće nije bio čovjek. Da je to bilo nešto što se izvuklo iz dubina Sjena kako bi me posjetilo i da se sad vraćalo kući među drveće.

Šaptača sam obožavala i priznajem da ga nije uspio skinuti s trona, ali bilo je ovo poprilično napeto putovanje. Sitni detalji su samo dodatno začinili priču. Nema nepotrebne drame “sa strane” i sav fokus je tamo gdje treba biti. To samo po sebi olakšava čitanje i daje nam šansu da se brže povežemo s likovima. I na kraju, možda se malo uplašite sjena kada padne mrak 😉

Nadam se još nekom prijevodu ovog autora. Imate moju preporuku za ovaj roman.

Prijevod potpisuje: ANDREA ŠIMUNIĆ

Plava je najtoplija boja – Jul Maroh

V.B.Z.

Clémentine nije mogla ni sanjati što ju čeka. Jedan slučajni susret na pješačkom prijelazu, pogled u te divne oči, mijenja njezin život iz korijena.

Sve što je prije smatrala normalnim, sada više nije. Sve od čega je prije bježala, spuštala pogled i osjećala strah, sada grli. Prihvaća.

Odgojena u iznimno tradicionalnoj obitelji nalazi se pred zidom. Jedna strana donosi ljubav i sreću, a druga život u sjeni i miru kako bi ispunila očekivanja roditelja. Koju stranu će odabrati?

Plava je najtoplija boja iznimno je kompleksan grafički roman. Donosi priču o tabu temama, ljubavi, odrastanju i slobodi. Podsjeća nas da je važno naučiti prihvatiti sebe i svoje želje jer život po tuđim pravilima krade i guši naš. Oduzima nam sreću i osobnost, a to nas na kraju gura u nesreću, praznine i smrt.

Kultni film koji je inspirirao strip, Adelin život, sada je već klasik, nagrađivan Zlatnom palmom na Filmskom festivalu 2013. Preveden na brojne jezike. Publika je oduševljena, a novi obožavatelji samo pristižu.

Po meni je ovo idealan strip za mlade. Voljela bih da ga pročita što više mladića i djevojaka. Čisto da pronađu nekoga tko je možda isti kao oni. Da vide kako njihove želje nisu “nastrane” niti da ljubav ima spol, boju ili nešto slično. Ljubav je ljubav. I ne trebamo se sramiti što nekoga volimo. Trebamo na sav glas širiti ljubav svakoga dana. Sramiti se trebaju ljudi koji mrze, oni ljubomorni, zločesti i nasilni. Oni koji pružaju ljubav, zaslužuju poštovanje.

Zato, ne skrivajte se u ormaru kada je o ljubavi riječ. Borite se. Vaše srce to zaslužuje.

Prijevod potpisuje: Mirna Šimat

Knjiga je trenutno na akciji na webu V.B.Z.-a.

Ukleta – Thomas Wheeler

V|B|Z

Onaj tko u ruci drži mač moći, postat će jedini istinski kralj.

Sam uvod krene dinamično. Akcija, napad i odvažnost glavne junakinje Nimue.

Žene koja je od malena izopćena, još kao djevojčicu svi su ju izbjegavali nakon zle noći. Noći kada je demonska zvijer obilježila leđa te mlade žene. Rane koje nikada nisu zarasle, mračan pogled i osamljenost, mještane su navele na glasine i svi su mislili da je Ukleta.

Činilo joj se nemogućim da je prošao tek jedan dan. A dok je gubila svijest, samo ju je jedna misao ispunjavala krajnjim užasom: sve je ovo skrivila upravo ona.

Kako uopće živjeti sama sa sobom kada SVI upiru prstom u tebe i od malena te uče da si ti kriva? Kako si oprostiti spoznaju da niste stigli na vrijeme, da niste spasili najmilije? Kako pogledati svoj odraz u zrcalu kad toliko prezirete vlastito lice?

Nimue je jedna nesvakidašnja i drugačija protagonistica od onih na koje smo naučili. Kako knjiga pripada fantasy žanru, odmah imamo primisli da će to biti jedna prgava, sebična i samozatajna djevojka. Nimue nije ni slična takvim likovima. Nimue je posebna, zanimljiva, osjećajna, svoja. Netko tko vas osvoji na prvu. Nema onog kolutanja očima niti trenutaka kada ju ne podupirete. Od scene gdje uzima mač u ruke do samoga kraja, na njenoj ste strani.

Ilustracije koje su popratile tekst samo su povećale dojmove. Sve je tako lijepo složeno.

Nažalost, Uthere posve sam pri sebi, prava ja. A ti si zapravo jedna velika laž.

Velik broj likova i široka paleta osobnosti daju priči poseban čar. Nismo sigurni kome vjerovati niti čije namjere su iskrene. Žudimo saznati priču o maču i zbunjuje nas činjenica da se toliko ljudi urotilo protiv Nimue.

”Ali ne znam što radim.”

”I upravo se tako pronalazi hrabrost. Kad je najmanje jasno kojim putem treba krenuti.”

Jedan od likova koji će vam posebno privući pozornost je Čarobnjak Merlin. Kao i sama legenda, njegova pojava je intrigantna poput najslađe tajne. Nimue ga mora pronaći i predati mač kralju, pravom vlasniku čije ime ne znamo.

A kad u priču dodamo i zgodnog, simpatičnoga Arthura koji u Nimue probudi sve strasti, znamo da promašaja nema. 😉

Ukleta je jedan kompletan roman. Zadovoljstvo za ljubitelje nekoliko žanrova. Ispunjenje svakog očekivanja i kod najvećih kritičara. Knjiga ima uistinu puno stranica, preko četiri stotine! No, uz ilustracije i zanimljivu radnju, čitamo ju u tren oka. Stranice lagano klize, atmosfera je napeta i na iglama smo, konstantno stižu nove spoznaje i osjećaji… Ja sam oduševljena.

A tek kraj! Ne želim vam ni slučajno nešto pokvariti, samo ću reći da sam ostala zatečena. Ali pozitivno. I željna nekih odgovora. Ukleta me toliko uvukla u sebe da jednostavno želim i moram saznati još.

Ona vještica. To je učinila ona vještica.

Iris se preokrene u blatu i nasmiješi se pocrnjelim usnama, snatreći o nebrojenim mukama kojima će podvrgnuti tu vješticu.

Hoće li svjetlost Nebeskog naroda ugrijati Nimue? Doći do nje? Spasiti ju?

Imate moje iskrene preporuke.

S engleskoga preveo: Damir Biličić

Otkako sam kupila labuda – Tanja Stupar Trifunović

R E C E N Z I J A

V.B.Z.

Tanja Stupar Trifunović rođena je u Zadru. Objavila je pet knjiga poezije, knjigu priča i dva romana. Njene knjige su prevedene na više od deset jezika. Dobila je i nekoliko nagrada. Trenutno se smjestila u Banja Luku gdje živi i radi.

A nama je friško stigla njena knjiga “Otkako sam kupila labuda” u izdanju VBZ-a.

Navest ću vam tri razloga zašto ovaj roman mora biti pročitan;

1. Glavna protagonistica je knjižničarka 😉

2. Knjiga progovara o istospolnim vezama

3. Domaće je

Broj tri je možda i najvažniji. Zašto? Često imamo predrasude o domaćim autorima. Izbjegavamo ih, smatramo da može bolje, mislimo da nema onog koji piše “naš žanr” ali onda se pojavi netko poput Tanje. Žena koja je satkala toliko zavodljivu priču da je nemoguće ostati razočaran na kraju. Jednostavno ćete se zaljubiti u ovaj stil pisanja, kao i samu radnju.

Knjiga je pisana u obliku pisma. Naša knjižničarka nije sigurna hoće li ga ikad poslati mladoj ženi za kojom pati. Jasan je prikaz emocionalne slabosti, rana, kao i lijeka, pronalaska najljepšeg užitka. Autorica ne štedi detalje, temeljita je u opisima scena koje nam želi prezentirati. Stil izražavanja je pomalo žargonski što se skroz uklopilo u samu priču. Bit će vam kao da slušate najbolju prijateljicu, kumu, susjedu kako priča o svojim problemima. Realno, slikovito, zrelo. Fokusirano na razne životne probleme.

Žudnja koja pršti iz svake napisane riječi, opipljiva je.

Iako ima mali broj stranica, priča je temeljito dočarana. Razgovori između ovih žena nekoliko puta će vas čak i nasmijati. To je ono što mi se posebno svidjelo.

Dobili smo sve. Od smijeha, ljubavi, žudnje do tuge.

Imate moje iskrene preporuke.

Hvala na čitanju recenzije. 28.8.2020.

Lanac – Adrian McKinty

R E C E N Z I J A

V.B.Z.

Što ste spremni učiniti za vlastito dijete? Kada kažemo da bi srušili cijeli svijet, mislimo li stvarno tako?

Rachel je žena koju život baca u vatru, oduvijek. Teški poslovi, razvod, zloćudna bolest. Sve to joj je pokazalo onu ružnu, mračnu stranu života. A sada joj je jedan poziv pokazao da može i gore. Puno gore…

Njena ljubljena kći Kylie je oteta! I ti ne na “klasičan” način gdje novac vlada nego je uvučena u Lanac. Uplatiti određenu svotu i ponovno držati kći u naručju nije scenarij koji se ovdje odvija.

Biti poslušan psić, umiješan u zločin i sam otmičar, e to je scenarij koji Lanac prati.

Rachel svoju kći neće vidjeti dok ne otme tuđe dijete. I dok roditelji tog djeteta ne nastave lanac.

Stvari su jednostavne – ne prekidaj karike. Slijedi, slušaj, nastavi i izvući ćeš se. Ogluši se na zadatak, pozovi policiju i mrtav si, skupa sa svojim djetetom.

Rachel je odabrala jednu osobu kojoj može vjerovati, Pete. On je i sam bio oštećen i u jednu ruku prognan od društva, stoga bolje nije mogla. To je netko tko će si iščupati srce da spasi malu Kylie. Jer im je to sada svrha.

Jezivo. Brutalno. Prava igra sa živcima.

Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi prati otmicu, zadatke i predstavlja nam glavne likove dok je drugi dio fokusiran na pozadinu. Na mozak Lanca. Ljude koji su ga osnovali. Ili čovjeka koji je na vrhu. Pratimo događaje koji su prethodili tom okrutnom “pokretu”.

Jasno se vidi koliko se autor potrudio ovoj knjizi dati i početak i kraj. Koliko je razradio sve. Od psihološke karakterizacije likova do bolesnih djela. Prikaza monstruma oštećenih životom. Ne samo da je radnja prava ludnica nego su i likovi takvi. Od krvi i mesa. Baš kao da gledamo dobar film.

Moje preporuke imate. Obožavam ovakve trilere. Trilere koji ispune svako obećanje i one koji uistinu jesu trileri. U svakom smislu. Iako sam neke događaje razotkrila ranije, nije umanjeno oduševljenje. Knjiga je ovo koja prijeti ostati na listi od top 10 (trilera) zauvijek.

Pripremite se saznati dokle seže ljudska zloba. Ali i ljubav. Koliko je to jaka sila… 😉

Hvala na čitanju recenzije. 15.7.2020.

Izdavač je gore spomenut, VBZ.

S engleskog prevela: Andrea Šimunić

Frederic Rebena, Francoise Sagan – Dobar dan, tugo

R E C E N Z I J A

V.B.Z.

Cecile ima samo sedamnaest godina. Prilično je oštećena, arogantna i izgubljena u svom svijetu. Ljeto provodi s ocem udovcem i njegovom mladom ljubavnicom na Azurnoj obali.

A sav taj mir i prepuštenost samoj sebi koju je Cecile imala, narušava dolazak Anne. Anne je stara prijateljica njene majke. Žena sa stavom, principima i odgovornosti. Kao takva, iznimna je prijetnja mladoj Cecile, u njenoj glavi. Što kao odraz kulture i morala koji Anne donosi, a što kao otimačica ljubavi njenog oca.

Cecile to ne može podnijeti i odluči reagirati. Mora pod svaku cijenu udaljiti Anne od svoje obitelji. Pa makar ju to koštalo svega što ima.

Pisan u obliku stripa, ovo je bio velik zalogaj. Budući da je roman dobro poznat svima, a zatim i film zahvaljujući Davidu Nivenu i Jean Seberg.

Autor si si je dao oduška. Priča je tekla seksi, cinično pa čak i zapanjujuće. Iznimno dobre ilustracije dodatno su poboljšale dojam. Sveukupni zaključak jest da želim pročitati ovaj roman. Navedeno je da bi čak i Francoise voljela ovaj strip baš zbog same forme i izlaska iz kalupa te malih odstupanja, stoga, originalna knjiga mora biti dobra. Jer ovo je priča koja je bliska mnogima od nas. Životne nedaće, ljubomora, posesivna ljubav, pogrešne odluke, buntovna mladost koja ima posljedice…

Nisam mogla vjerovati da će me jedan strip ovako očarati. Priča teče glatko, uz neopisivo lude likove i uistinu kvalitetne citate, užitak je pratiti sve to.

VBZ je friško izdao ovaj dragulj, u prekrasnim tvrdim koricama. Baš kako mu i priliči. Ne samo da je kvalitetan unutra, nego i vani. Dobar dan, tugo je pravi kolekcionarski primjerak. Ili pak poklon za ljubitelje stripa i nečega neobičnog.

Imate moje iskrene preporuke! Zadovoljna kupnjom, zadovoljna knjigom. A nadam se da ćete i vi biti.

S francuskog prevela: Sandra Karić

Nijema pacijentica – Alex Michaelides

R E C E N Z I J A

v.b.z.

Alicija je pronađena pored suprugova tijela. Bila je nepomična, krvave haljine, izgubljenog pogleda, nije prozborila ni riječi.

Samo njeni otisci su pronađeni na pištolju. Gabriel je upucan nekoliko puta. Ali Alicija odbija surađivati, odbija govoriti. Od tog slučaja napravila se prava medijska atrakcija. Svi su brujali o ubojstvu, o Nijemoj ženi. Alicija je proglašena psihički nestabilnom osobom i odslužuje kaznu u The Groveu. Ali Gabriel i Alicija su imali lijep brak, slagali su se, Alicija je bila ta koja je imala više novca, bila je umjetnica. Samozatajna, skromna. Zar je ona uistinu ubojica?

Sve to opasno je zainteresiralo psihoterapeuta Thea Fabera. Obećao je sam sebi da će se zaposliti u toj ustanovi i raditi na slučaju Alicije. Ona će biti njegova pacijentica pod svaku cijenu.

Odlučan i uporan Theo ne odustaje. Smišlja razne načine da Alicija progovori pa čak joj spominje i svoje bolno djetinjstvo. Na kraju krajeva to ih povezuje, oboje su rasli u disfunkcionalnim obiteljima.

Theo ne posustaje i kopa po prošlosti, kako svojoj, tako i njenoj. Te dolazi do novih otkrića, novih osoba i svjedoka. Je li sve tako kako se čini? Koliko je duboko spreman kopati? Unatoč činjenici da se i njegov život ruši, da i njegova supruga ima svoje tajne koje mu ostavljaju gorak okus u ustima, Theo je u dvije stvari siguran. Prva da voli svoju ženu i ne želi ostati bez nje, a druga je da će Alicija progovoriti. Povjerit će se njemu.

I tu kreće prava radnja… Autor nas vješto vodi kroz priču, otkrivajući dan po dan iz Alicijinog dnevnika dok isprepleće Theovu perspektivu koja je zanimljiva, oštra, fokusirana na najbitnije. Ono što mi se svidjelo najviše u ovoj knjizi je to analiziranje likova u psihičkom smislu. Obožavam saznati zašto se glavni likovi ponašaju kako se ponašaju, što ih je obilježilo, kakve misli im se motaju po glavi… To smo u Nijemoj pacijentici apsolutno dobili. Uz savršenu lakoću opisa i fokus na glavne, bitne događaje ova se knjiga čita u danu.

Kolege blogeri su glasno rekli kako su šokirani krajem, kako nisu to očekivali pa sam ja malo više čitala između redova, iako sam se potajno u sebi nadala da neće biti tako, da ta osoba nije negativac – ipak sam pogodila. Ali to nije bilo potpuno tako. Još se tu ispreplelo svašta, propustila sam pojedine stvari i kraj je na neki način bio šokantan. Ugodno ili ne, to prepuštam i Vama da sami saznate tako što ćete pročitati Pacijenticu.

Intrige, zablude, tajne, laži, sve je tu!

Jeste li spremni saznati tko je ubojica? 😉

Hvala na čitanju recenzije. 1.10.2019.

Izdavač je gore spomenut, VBZ.

S engleskog prevela: Ana Knežević

Šaptač – Alex North

R E C E N Z I J A

v|b|z

Tom Kennedy psihički se nije oporavio od nagle smrti svoje supruge. Odlučuje da je novi početak i više nego potreban njemu i njegovom sinu Jakeu.

Nova poznanstva. Novo okruženje. Nova kuća. Novi grad… Što može poći po zlu? Dapače, njihov bi život konačno trebao krenuti normalnim tokom. Trebali bi se riješiti duhova prošlosti…

Ali to nije kuća iz snova. Ta kuća prije stiže iz onih drugačijih snova – iz noćnih mora. A grad u koji su doselili ima jednako prljavu, zlokobnu prošlost. Prošlo je više od deset godina otkako je Carter oteo i ubio pet dječaka. Njegov nadimak bio je Šaptač jer je na takav način dozivao male dječake i mamio ih da s njim pođu u mrak.

Pete je jedini od ekipe iz policije s kojim Carter razgovara. A svaka posjeta tom monstrumu za Petera budi noćne more. Jezu, mučninu. Svaki put mu baca mamac, ali toliko sitan i jadan, da na kraju Pete opet nema ništa.

Pogotovo sada kada je nestao još jedan dječak. Više je nego očito da netko ili pomaže ili nastavlja tradiciju Šaptača… Detektivi Amanda i Pete svim se silama trude pronaći nesretnog dječaka prije nego što bude kasno, ali što im promiče? Je li im trag, istina pred nosom ili su kilometrima udaljeni od rješenja…

Priča prati život samohranog oca Toma i njegova sina Jakea dok paralelno imamo uvid u život Petea i istragu o zločinima koji se ponavljaju.

Tom je pisac kojem je inspiracija presušila. Izgubljen u ulozi oca, slomljen zbog gubitka supruge i sam ne zna što činiti i kako se ponašati. Na samom početku mi je išao na živce dok sam nekako čitajući dalje, osjetila simpatiju i razumijevanje prema tom jadnom čovjeku. Kroz priču smo dobili šansu potpuno se povezati s njim.

U Featherbanku je sve bilo divno prvih tjedan dana, a kasnije kao da je netko razbio kuglicu sigurnosti u kojoj su bili. Počele su se dešavati čudne stvari. Jake se vratio starim navikama, nevidljivim prijateljima, u školi je već prvih dana zaradio crveno svjetlo na semaforu… Tom se nije mogao ne pitati što radi krivo!

Sve čudnije informacije koje Jake saznaje u njemu su budile još veći bijes i nemoć, nije znao kako reagirati. Ali nekoliko narednih događaja pokazat će mu da se nešto uistinu dešava. Da ta kuća nije tako sigurna, da krije nešto… A i da Jake nije siguran tu. Netko ga vreba.

I tu kreće borba za obitelj. Opstanak. Slojevit prikaz odnosa oca i sina, mračna tematika, uzbudljiv razvoj situacije… Sve je ono što te navuče da čitaš dalje. Kao da i sam imaš na ramenu nekoga tko ti šapuće, govori da čitaš dalje, bez prestanka…

Dok istovremeno imamo priliku vidjeti tko je Pete. Kakav je njegov život i koliko je sličan Tomu…

Cijeli svoj život je posvetio da ulovi gada koji nemilosrdno ubija tu dječicu, a sada je na rubu živaca jer očito da postoji još jedan monstrum koji je tamo vani i vreba novu žrtvu. Pete stavlja na stranu vlastite poroke i osjećaje i opet se baca u potragu kao i prije mnogo godina. Njegova misija je spasiti. Pomoći. Ne obazirući se na sebe.

To je ono što mi se još više svidjelo u ovoj knjizi. Prikaz burnog trilera uz savršeno okarakterizirane likove. Svaki ima svoju prošlost, bol, patnju, ali svaki je poseban. Svaki lik će vam se urezati u sjećanje.

Knjiga je slojevita, traži punu pažnju, ali je opet jako dobro složena pa mijenjaje dvaju perspektiva neće remetiti samu radnju ili zainteresiranost za čitanjem.

Šaptač je za mene bio jedno zanimljivo iskustvo. Posebno me osvojio jer me podsjeća na Čovjeka od krede kojeg obožavam i koji mi je među najdražim trilerima. Jednostavno volim ovakvu tematiku. I mislim da će svaki ljubitelj trilera reći za ovu knjigu pozitivne stvari. Jer nam je gore spomenuti žanr prikazan i ispunjen maksimalno. Ne samo jezom i brutalnim ubojstvima nego i napetim događajima, neočekivanim raspletom te razrađenim završetkom.

Hvala na čitanju recenzije! 13.8.2019.

Izdavač je gore spomenut.

Knjigu s engleskog prevela: Andrea Šimunić