Odmor koji je trebao dodatno povezati dugogodišnje prijateljice – rastavio ih je. A nekoga od njih čak i usmrtio. Tko je izdajica? Tko krije najviše tajni?
Fokus priče je na Kate i njenom suprugu. No, kroz knjigu se mijenjaju perspektive. Nekoliko njih.
Kate ima najveći problem, nešto što joj ne da spavati noćima… Sumnja da ju suprug vara. Pronašla je i poruke koje su dodatno potpalile sumnju, a da stvar bude gora, jedna od njenih prijateljica je ta famozna ljubavnica. Ali koja?
Svaka od njenih prijateljica ima ”prošlost” s njenim suprugom. Jedna mu je najbolja prijateljica iz mladih dana, druga prvo vođenje ljubavi… I to situaciju čini još napetijom. Baš kada pomislite da vas ništa ne može iznenaditi, dogodi se nešto još luđe.
Kate ne zna kome vjerovati. Tek što se osloni na jednu, pojavi se crv sumnje koji ju baci u nevjericu. Zar je moguće da je toliko slijepa?
Brojni likovi, toliko različiti, a tako bliski. Poslovne žene, samotnjaci, kćer tinejdžerica s hormonima koji luduju… Svi su sumnjivi. Svi kriju svoje tajne. A autor nas je odlučio svakom novom stranicom šokirati, sve više i više…
Mala zamjerka je taj sporiji uvod. Budući da je knjiga ”debela”, uvod je blago razvučen. Ali nakon stotinjak stranica krene dobro poznata, napeta atmosfera. Kao i pravi zaplet kojeg ćete jedva čekati riješiti. I nema šanse da pogodite sve.
Tajne koje je obitelj spremna zataškati kako bi sve ostalo idilično, bez mrlje, šokantne su. Pripremite se jer ovdje su brojne koje prijete isplivati. 😉
Harris je oduvijek bio tajna, skrivena želja mlade Tine Jenson. Jedne večeri, ta joj se želja i ostvarila. Samo ne onako kako je oduvijek sanjala. Ta kobna večer bila je popraćena ružnim komentarima i poštapalicama o njenom fizičkom izgledu. Nije joj preostalo ništa drugo osim tuge, bijesa i bijega od tog muškarca. Zauvijek!
Deset godina poslije, Tinin život ne vodi nikud. Od noći koja je ostavila ožiljke i trajne posljedice do propadanja svakog poslovnog pothvata kojeg se ulovila.
Susreti s Harrisom jednako su bolni kao i tada. Ali budući da ih je život trajno povezao, brakom između Tinine najbolje prijateljice i Harrisovog brata blizanca, neizbježno je da nabasaju jedno na drugo. I to prilično često.
Bolna tajna samo što nije isplivala na površinu. No, što Tina i Harris zapravo žele? Koliko je dugačak most koji ih razdvaja?
U ovu sam priču krenula bez ikakvih očekivanja. Trebalo mi je nešto ljetno, lagano. Likovi i tematika obećavali su nekoliko sati opuštenog čitanja. To sam, naravno, i dobila. Ali postoji ovdje i teška ljubavna priča. Rane koje se iznova otvaraju. Više od svega nije klasična ljubavno-erotska priča. Događaji, likovi, sve je za zapamtiti. Već se od samog početka može naslutiti kamo priča vodi i što se zbilo prije deset godina.
Neće vam to umanjiti dojmove niti volju za čitanjem. Štoviše, zbog toga knjigu nećete htjeti ispustiti iz ruku dok ne dođete do posljednje stranice.
Smatram da se svi nađemo u periodu kada su nam potrebne ovakve knjige. One nam pomognu da zaboravimo, prebolimo. Da se ponovno, makar i na trenutak nasmijemo.
Za kraj ću vam samo reći da se veselim drugoj knjizi koja je na neki način nastavak ove priče. Ona nam donosi zgode i nezgode iz života drugog brata i Tinine najbolje prijateljice. A zasigurno će se tamo spomenuti i Tina i Harris. Vjerojatno u obrnutim (sporednim) ulogama. Javljam vam dojmove uskoro budući da je knjiga već prevedena. A vi dotad pročitajte “Više od svega” da možemo zajedno komentirati nastavak.
Sigurna sam da svi znamo kako završava Vrt leptira. Isto tako sam sigurna da nas je apsolutno sve zanimalo što se dešava s Leptiricama. A ima i nas koje je Dot oduševila samim pisanjem i jedva smo čekali nešto novo.
Friško nam je u ruke stigao prijevod Svibanjskih ruža. Knjiga koja se smatra nastavkom Vrta leptira mada nije direktno vezana za Leptirice nego pratimo novi slučaj poznatih detektiva Brandona, Vica i Mercedes.
Dobra vijest je da se u Svibanjskim ružama često spominje i slučaj s Vrtom. Dobit ćemo još neke odgovore i saznati sudbinu likova iz prethodnog romana.
Ali fokus ove knjige je na mladoj ženi po imenu Priya Sravasti.
Priya s majkom često seli u novu državu. Naime, njena sestra je brutalno ubijena u crkvi i okružena cvijećem. No, to nije bilo dovoljno. Ubojica je za petama Priyi. Šalje joj bukete kao znakove pažnje, a i upozorenja. Tu je, prati ju, u opasnosti je.
Brandon i Vic neće odustati dok ne pronađu tog monstruma. Kako su u kontaktu s Leptiricama tako su i s Priyom. Pogotovo poznavajući njeno psihičko stanje, bolest koju je jedva odstranila iz svog života, a i činjenicu da ubojica uvijek zna gdje ona živi. Priya će uvijek imati njihovu zaštitu.
Ali ono što ne znaju jest da Priya nema više želju za pravdom u smislu da se ubojica uhiti. Niti njena majka niti ona ne bi bile zadovoljne s tim. Priya kuje vlastite planove. Planove koji se kose s uvjerenjima detektiva i nema namjeru nikoga upozoriti na to. Čak i ako je jedina koja može pomoći da se otkrije lice tog hladnokrvnog ubojice i da ga se smjesti iza rešetaka, ona korača drugim putem. I nada se da će joj se želja ostvariti.
Dot je i u ovom nastavku imala onu svoju dozu misterije. Naravno da je bilo puno likova na koje smo sumnjali, čak gotovo i bili sigurni da su ubojice, ali… Je li to uistinu tako?
Ono u čemu sam posebno uživala i zapravo osjetila te trnce u tijelu su poglavlja, kratke stranice pisane iz perspektive ubojice. Bili su to mračni prikazi, brutalne misli i kratki detalji o načinu ubojstva svake djevojke. Voljela bih da je toga bilo još. Jer da jest – ova bi knjiga dobila titulu jednako jezive, strašne i brutalne priče poput Vrta leptira.
Mislim da je autorica ovdje više pucala na psihičku stranu. Kako kod nas, da nas zbuni i baci u razmišljanje, tako kod likova. Više se bavila izgradnjom karaktera glavnog lika, konkretno Priye koja je fenomenalno opisana, dočarana. A malo manje se bavila onim mračnim, zlobnim. I to je zapravo jedina mala zamjerka koju bih mogla pronaći kada bi gledala kroz povećalo 😉 Inače je i ova knjiga jako dobra. Čita se lagano, mami do samog kraja. A pogotovo sam rasplet, spoznaja identiteta ubojice… Mislim da nismo to očekivali.
Imate moje iskrene preporuke. Uz napomenu da prvo pročitate Vrt leptira jer se puno toga provlači i kroz ovu knjigu pa bi vam moglo biti nejasno. Kako bi ugođaj bio potpun, svakako čitajte po redu. I držimo palčeve da Stilus nastavi s prijevodom ovog serijala jer mislim da je pravi dragulj u svom žanru. I serijal, a i autorica.
Zamislite samo da se godinama skrivate. Da vas je sram vlastite prošlosti i da svaki kutak nepoznatog znači strah i mučninu. Život koji ste planirali pao je u vodu, kažnjavate se svakodnevno manjkom društva, lošijim poslom, lišeni ste ikakvog zadovoljstva. Samo se provlačite kroz život. Upravo tako živi Leah.
U tinejdžerskim danima ju je obilježila jedna gadna stvar i od tog trenutka ništa nije isto. Barem za nju.
Žena bez prošlosti pisana je na način da imamo komadiće uvida u prošlost i komadiće iz sadašnjosti. Radnja je potpuno fokusirana na Leah. I sve ono što se njoj događa. Rekla bih da je to prava drama s primjesom trilera.
Situacija se uzburka kada na četrnaestu obljetnicu dobije poruku. Netko zna. I taj netko joj prijeti uništiti cijeli život.
Zar je moguće da će izgubiti Juliana, muškarca s kojim se povezala, prvi puta nakon sto godina, jednu jedinu prijateljicu, a i posao? Zar prošlost može biti tako nemilosrdna?
Prvenstveno ne bih rekla da je ova knjiga za ljubitelje Djevojke u vlaku. Zašto? Zato što je tamo puno veći fokus na sve. Od psihološke karakterizacije glavnog lika do razmatranja i vaganja tko je kriv. Dok je u Ženi bez prošlosti sve na pladnju. Aktivnom čitatelju trilera, ovdje nema nepoznanice. Jedan poznati obrazac kojeg autorica slijedi. Uz jako malo detalja, nedostatak likova i razrade u sadašnjosti. Kada se vratimo u prošlost, sve je napeto. Svaki opis, događaj, gutamo, a opet, kada krene priča iz sadašnjosti, doživljaj je mlak. Stalno čekamo ono nešto, stalno se nadamo da nismo pogodili i da će nas autorica šokirati nečim neviđenim, ali…
Ne mogu reći da mi se nije svidjela ili da je bila dosadna, dapače, baš mi je bio gušt čitati. No, nisam dobila spektakularnu razradu niti likove koje bih pamtila danima nakon čitanja. Ovo je jedna od onih za bezbrižno čitanje vikendom. 🙂 Žena bez prošlosti je svakako knjiga za ljubitelje psiholoških trilera. I one bez velikih očekivanja. Ukoliko želite zanimljivu priču s ne baš velikom porukom ili detaljima, posegnite za njom. Nećete ju mrziti, ali nećete ju ni obožavati. To je moje skromno mišljenje.
Knjiga jegulja priča je o lovu na jegulje. Odnosu oca i sina te njihovom putovanju kroz život. Uz to, ova knjiga donosi razne znanstvene, mitološke priče o jeguljama.
Priča zapravo počinje upoznavanjem Sargaškog mora. Opisom raznih utjecaja, okoline, kao i vrsta jegulja. Učimo o europskoj jegulji, staklenoj, žutoj… A zatim upoznajemo simpatičnog dječaka i njegovog oca. Njih dvojica se bacaju u lov na jegulje. Doduše, ne baš profesionalno, više za vlastiti gušt. Otac koji je radnik od malih nogu, majka koja je dadilja, dvije sestre i dječak željan znanja, pozornosti. Uglavnom je radnja fokusirana na tog dječaka, u lovu. Njegove misli, osjećaje, zbližavanje s ovim tajanstvenim ribama.
Svako drugo poglavlje donosi nam nove spoznaje o jeguljama. Kako se jegulja razmnožava? Je li dvospolac? Gdje se rađa, gdje umire? Koliko dugo zapravo živi? U kakvim uvjetima može opstati? Sve ono što nam je možda bilo nepoznato, autor je servirao uz tvrdnje stare čak nekoliko stotina godina! Naravno, kako se bližimo kraju, tako priča dobiva nekakav zaključak. Nešto dokazano, znanstveno. Kako su godine prolazile, tako se razvijalo i to područje i tako se dobilo mnogo odgovora. Upitnici su se brisali. Bilo je zanimljivo čitati o raznim teorijama. Bilo je i teorija/događaja koji će vam možda malo zgrčiti želudac jer su dobrano detaljno opisane, ali sve to ima smisla. Ako se gleda iz drugog ugla…
Osobno mi se jako svidjela priča koju su imali ovaj dječak i njegov otac. Puno toga se moglo naučiti, osjetiti. Mislim da su obojica obilježena tim danima provedenim u gumenim čizmama, čamcu, u lovu. Iako nije bilo puno opisa koji zapravo pričaju njihovu priču, mogli smo se povezati. Osjetiti što autor želi reći. Jako je teško odrediti žanr ove knjige, ali lako je reći da bi ju svatko mogao pročitati. Naslovnica koja krasi Knjigu jegulja je iznimno lijepa i baš se uklapa uz sadržaj. Vjerujem da mnogi od vas osobno ne istražuju niti znaju mnogo o jeguljama, ali da će vam ispričano na ovakav način jasno dati uvid u život tih riba.
Pa, ukoliko vas zanima Aristotel s teorijom jegulje koja se rađa iz blata ili pak Sigmund Freud i jegulja iz Trsta, posegnite za ovom knjigom. Jer Knjiga jegulja nije samo zanimljiva priča o ocu i sinu, ona je puno više od toga. Knjiga jegulja naučiti će vas brojne stvari, kako o ribama, tako i o životu! 🙂
Renia je Židovka koja živi u Poljskoj, godine 1939. kada Rusija i Njemačka napadnu njenu zemlju, Renijin svijet se raspada. Ništa više nije isto. Snovi o tome da postane pjesnikinja padaju u drugi plan. Sada je tu borba za opstanak. Čežnja za najmilijima, strah za budućnost. Odvojena od majke, u najgorim tinejdžerskim godinama, Renija bježi iz rodnog grada i na tom putu svjedoči mnogim nestancima, ubojstvima, siromaštvu, ruševinama…
Njen dnevnik otkriven je nakon sedamdeset godina. Stilom podsjeća na Dnevnik Anne Frank. Vrijeme je da bude preveden i na naš jezik. Da se i kod nas pojavi jedan već sada klasik o holokaustu.
Kao jedna skoro punoljetna djevojka, Renija je trebala nešto gdje će moći pisati svoje tajne, želje, ljubavi… Dnevnik je došao spontano, a postao joj je najbolji prijatelj. Od događaja u školi, učenja za ispite, najboljih prijateljica pa do prvih ljubavi, poljubaca. A sve je prožeto prekrasnim pjesmama koje su pune metafora. Pjesmica koje nam govore o njenim čežnjama, potrebama, o silnoj boli koja joj je natovarena na pleća.
Imali smo priliku gotovo dan kroz dan čitati što se događalo tih godina. Osjetiti na vlastitoj koži posljedice rata, neimaštine. Borbu i rad koji je potreban za komad kruha kao i odricanje vlastite garderobe u korist protivnika. A ono najbolnije, svjedočili smo raspadu obitelji. Reniji je užasno trebala majka. Nedostajala joj je svakoga dana. Toliko da imam osjećaj da je potajno zavidjela, povremeno, mlađoj sestri koja je dane provodila s njom.
U svom dnevniku, Renija nas nije štedjela. Vlastite je emocije, misli i želje jasno spuštala na papir, ogolila se maksimalno. I zahvaljujući tom njenom izravnom pristupu, mi smo imali priliku proživjeti, osjetiti sve.
Bilo je par trenutaka gdje je bilo lijepo čitati o njenom prijateljstvu, o ljubavi i slatkim brigama tinejdžerice, čak smo se mogli i nasmijati. Ali ubrzo se tamna sjena navukla, u obliku pjesme koja je satkana tugom ili događajem poput odlaska u geto, ubojstvima i slično.
Dnevnik Renije Spiegel traži fokus, pažnju i razumijevanje. Teška je ovo priča i konstantno nas baca u razmišljanja. Zaključak nas vodi do toga kako je sav dnevnik nastao iz čežnje prema vlastitoj mami koja je Reniji nedostajala više od svega. Jer unatoč ratu, ona je imala ispunjen društveni život. Lijepo školovanje, odlasci na plesove, dečko koji ju voli više od svega. U toj prilično dobroj forografiji unatoč okolnostima, nedostajala je njena majka. I to je boljelo. I nju i nas kao čitatelje.
Već nam je u najavi i na koricama otkriveno da je 15. srpanj 1942. dan za pamćenje. Dan kada je Renija s obitelji odsječena od svijeta. Zatvorena u geto. Mislim da smo svi iščekivali taj datum prilikom čitanja. Dodatna knedla u grlu se stvorila upravo zbog toga. Jer kad bismo i pročitali nešto lijepo, pozitivno, radosno, sjetili bi se da dolazi smrt. Sreća ne bi dugo trajala. Kroz zadnjih par stranica se počeo osjećati i Renijin strah. Kao jedna mlada, ambiciozna djevojka nije bila spremna na tu groznu, preranu smrt. A tko je? I nije tu bilo neke nade. Znali smo što dolazi, samo se trebalo pripremiti. Svejedno, posljednje stranice izazvat će suze u očima. Apsolutno svima. Kao i uvijek kada se mladi život ugasi, a ako na to još nadodamo ljubav mladića koji je pokušao učiniti sve, situacija je bolno razarajuća.
Ono što nam je ostalo na kraju su bilješke Renijine sestre koja je preživjela. Zahvaljujući tom mladiću koji je beskrajno voljeo Reniju, Elizabeth je sada živa. Jasno se osjeti da joj je zauvijek ostala bol i rupa u srcu zbog gubitka sestre. S majkom je proživjela teške dane kako bi opstale, dane o kojima je bolno i misliti. Ali se unatoč svemu pokušavala prisjetiti svake sitnice, detalja. Nikada ne želi zaboraviti Reniju. Zauvijek će biti njena sestrica.
Dnevnik Renije Spiegel djelo je koje se mora pročitati. Zasigurno ću mu se vratiti nekad u budućnosti jer to nije samo priča o smrti, ovo je i lekcija i pouka. Za sve nas koji smo se možda usput izgubili. Vrijeme je da se pronađemo.
Imate moje iskrene preporuke. O ovome će se dugo pričati.
Prešućena žrtva započinje upravo ovim riječima. Nije teško naslutiti da se radi o jednoj zapetljanoj priči punoj laži.
Emma je sretna žena. Objektivno. Ima vlastiti dućan u kojem se bavi poslom koji ju ispunjava, ima prekrasnog sina i supruga koji ju voli više od svega.
Ali Emma je samo privid toga. Ispod površine uistinu zadovoljne osobe krije se napaćena, isprepadana, slomljena žena. Emma je ubojica. Godinama već krije tijelo profesora koji ju je zaveo i slomio još kao tinejdžericu. Ni manje ni više nego u vlastitom vrtu.
Stvar se zahuktava kada Alex dobije promaknuće i prenese joj vijesti da se mogu preseliti. Njegov san se ostvario. Konačno će moći svojoj obitelji pružiti nekakvu stabilnost, a i otići iz kuće koja u njemu budi jezu i trnce duž kralježnice od prvog dana.
Emma je zbunjena i skoro na rubu raspada jer kako da se preseli kada joj u vrtu leži zakopano tijelo?
Ono što je sigurno, mora brzo reagirati. Mora pronaći te kosti i nešto poduzeti. Ali da stvar bude bolja, nema ih! Kako je to moguće kada ju taj čin progoni godinama. Vrlo dobro se sjeća udarca lopatom i bacanja zemlje po tom beživotnom tijelu. Sjeća se čak i cipela čiji su vrhovi virili iz groba. A sada nema ni traga toj noći. Zar je profesor živ? Ili još netko zna za tu paklenu tajnu?
Vrijeme je da se suoči sa vlastitim demonima. Alex mora saznati. Barem pola priče…
Iznevjeren, razočaran i nadasve šokiran Alex ne zna kako se nositi sa Emminom tajnom. A kada Emma počne primati misteriozne telefonske pozive i kada na adresu pristignu suncokreti, on više ne zna kome bi vjerovao.
U priči se pojavljuje i Emmina polusestra Theresa koja je uvijek tu za nju. Gleda ju oduvijek sa tim nekim čudnim sjajem u očima i svaki Emmin pad, ona pokuša riješiti. Jednostavno joj ne dozvoljava da se slomi. Iako su bile prilično razdvojene u mladosti radi obiteljske situacije, sada su tu, zajedno.
Ali kada duhovi prošlosti krenu lebditi u njihovom smjeru, neke se stare tajne iskopaju. Očito je da nešto ne štima. Svjesni smo da ne možemo vjerovati ni u čiju priču potpuno. I jedino koga gledamo sa povjerenjem i suosjećanjem je Alex.
Zar stvarno može gore? Koliko laži se veže za onu jednu, glavnu? I koliko smo spremni progutati, oprostiti za voljene?
Prešućena žrtva je roman koji donosi preokrete na svakoj stranici. Svako novo poglavlje, novi kutak pripovijedanja nosi nove tajne. Radnja je brza, nema prevelikog okolišanja, ali opet uz puno detalja. Neke izgovorene rečenice mogu služiti kao savršena mapa za spoznaju što se događa. Zato ovaj roman traži potpuni fokus. Ukoliko naravno ne može dočekati kraj i želite neke stvari razotkriti puno ranije.
Autorica je stapanjem prošlosti i sadašnjosti dala taj klasični pečat pravog psihološkog trilera jer smo imali savršenu priliku upoznati svakog od likova.
Najviše su mi se sviđale te tajne i laži koje će vas dovesti u potpuno stanje zbunjenosti. Jednostavno nećete više znati što je istina i kome vjerovati. Mreža u koju upadnete od početka, neće vas ispustiti dok ne otkrijete sve.
Jedino što me možda malo razočaralo je kraj. Za kojeg smatram da je mogao biti duži, malo razrađeniji. Ali Prešućena žrtva je svakako roman vrijedan vremena i čitanja. Sama radnja i ugođaj, daju jedan kvalitetan triler. Imate moje preporuke.
Maya je netko koga život nije mazio. Nikada. Od ranog djetinjstva njezini roditelji su ju prepustili baki na brigu. Nestali, otišli su svojim putem. Okružena zločestim ljudima, susjedom pedofilom, Maya je naučila boriti se za sebe i jako dobro čitati ljude. Bila je prisiljena na to.
Kada je mislila da se njen život konačno malo ustabilio, sve je krenulo naopako. Rad u relativno dobrom restoranu, super djevojke i cimerice, ma što jedna, tada još tinejdžerica može poželjeti? Ali na red je došla tematska večer, naređeno im je da na sebe stave krila, velika, baš poput leptira. A tamo je bio on. Neznajući, Maya je radila upravo tu večer i tada se njen život promijenio. Iz korijena.
Maya se budi na nepoznatom mjestu. Okružena čudnim djevojkama. Jedna od njih koja je zadužena za nove joj objašnjava da je oteta i da mora ostati mirna. Da je Vrt njen novi dom i da nema baš puno izbora.
Tada je po nju došao on. Vrtlar. Odveo ju je u sobu za tetoviranje. Mjesto gdje svakoj djevojci ostavlja pečat, u vidu tetovaže leptirovih krila, preko cijelih leđa. Te im daje novo ime. Ime koje se njemu sviđa, koje će ih obilježiti kao njegove.
Maya nije netko tko će plakati, uzalud se boriti ili pokušati samoubojstvo, ona je netko tko se odlučio prepustiti. Isključiti. Jednostavno je željela proživjeti još koju godinu, nije bila spremna umrijeti, a u tom Vrtu nemaju baš puno izbora. Ili će biti poslušne i živjeti dokad Vrtlar smatra da trebaju, ili će biti kažnjene. Umrijeti. Odvedene u hodnik kojeg se svi boje, zgražaju. Hodnik kojeg djevojke nisu htjele pokazati Mayi na samom početku. Jer je bolesno jezivo ono što se tamo nalazi…
FBI je otkrio što se dešava. Agenti Victor i Brandon suočavaju se sa najružnijim slučajem u svojim karijerama. Maya im daje informacije na kapaljku te tako sumnjaju u njenu iskrenost. Hodaju linijom između vjerovati joj, misliti da je samo ranjena i slomljena zbog tih događaja ili ne vjerovati joj, i posumnjati kako je umiješana i kako zna još koješta.
Kako vrijeme odmiče, otkrivaju se identiteti djevojaka koje su preživjele i neke od njih su uistinu imućne, poznate po svom nestanku što privlači masu novinara pred bolnicu. Agenti tako odugovlače i daju Mayi više vremena da se otvori i da im svojim tempom, preskakanjem i okolišanjem otkrije sve o Vrtu. A kako priča teče, želudac ih sve više boli, no djevojka tvrdi da to nije sve, da najgore tek dolazi…
Otmice, silovanja, tetovaže, ograničeni vijek ”trajanja”. Bolesna izopačena ideja kako je to za nekog spas, kako im Vrt pruža sigurnost, utočište. Vrtlar sve to misli. Smatra kako im pruža ljubav. No, to je uvijek tako sa psihopatima. Uvijek imaju opravdanje za svoju zlobu, smatraju kako su dobri i kako nikoga ne ugrožavaju, izgrade taj neki svoj svijet i misle da im nitko nema pravo oduzeti to.
Ali ovog puta stvari su drugačije. Na kraju se ispostavilo da nije bilo pametno upetljati obitelj u svoje mračne, bolesne igre. Istina je ipak isplivala na površinu. Nenadano.
Vrt leptira je knjiga koja je doslovno izgradila vlastiti žanr. Ne mogu reći da je klasični triler, kada nije. Priča je toliko teška, za želudac, psihu, a opet, pisana je jednostavno, isprepliće prošlost i sve nemile događaje koji su okružili djevojke te sadašnjost gdje FBI-evi agenti ispituju Mayu. Otkrivamo istinu mic po mic.
Autorica je spojila sve u jedno, sve one teške, brutalne događaje o kojima ste slušali na TV-u, koje ste gledali u horor filmovima, ono na što se zgražamo, ono kada osjetimo kako nam se diže kosa s tjemena, sve je u Vrtu.
Ne mogu vjerovati da me jedna ovako bolesna priča obuzela u tolikoj mjeri. Ovo je bilo čitanje do kasno u noć. Trnci u tijelu, jeza, šaka u trbuhu, ali osjećaj da moraš saznati što se sve dogodilo. Toliko je zanimljivo i napeto.
Iskreno se nadam i veselim narednim knjigama iz ovog serijala. Nadam se da će nam ekipa iz Stilusa donijeti prijevod. Jer ako je prva ovako dobra, mogu misliti tek na kakve slučajeve će naići u narednim knjigama. Samo se pribojavam hoće li autorica uspjeti izgraditi još jednog lika poput Maye jer ona je uistinu bila nevjerojatna. Toliko mlada, napaćena, a opet toliko inteligentna, željna života i promišljena. Netko tko je rano odrastao, prisiljen životnim okolnostima i netko tko je na kraju držao konce u svojim rukama. Bila nam je predočena upotpunosti, autorica je njen lik ogoljela do maksimalnog.
Ukoliko tragate za mračnim pričama, onom o čemu se ne priča, jezivim otkrićima i boleštinama koje se kriju u ljudskoj mašti, posegnite za ovom knjigom. Imate moje preporuke. Ali ne čitajte pred spavanje jer može uzrokovati prilično nemiran san, ili čak i nesanicu. Razmišljanje u trajanju nekoliko sati… 😉
Kako bi reagirali da imate šansu izbrisati sjećanje koje vam nanosi bol? Da vam netko ponudi priliku ukloniti iz glave dio života gdje ste patili, bili povrijeđeni?
Uvez pruža uvid upravo u to. Knjigoveže su osobe koje imaju moć… Pomoći vam, izbrisati tugu. Zauvijek.
Emmett Farmer je radio na obiteljskom imanju. Oduvijek je mislio kako će nakon svoga oca on preuzeti tu malu kuću i polja, životinje te i sam nastaviti sa seoskim poslom. Ali jednoga dana dobije poziv da postane šegrt. Knjigoveži. Imao bi priliku približiti se onomu što su mu roditelji jasno zabranili. Imao bi šansu držati knjigu u rukama, ručno izrađivati sveske. A ono što će uvezivati bit će uspomene. Ono što mi želimo zaboraviti, ući će u knjigu, a izaći iz nas. Bit će sigurno, čuvano. Zauvijek tajna. A je li to uistinu tako?
Seredith je starica koja živi u močvari, sama, pomalo otuđena od ljudi koji ju prozivaju vješticom. Ali Emmettovi roditelji ne mogu propustiti priliku da on postane njezin šegrt. Šalju ga k njoj i tako započinje avantura njegova života.
Uvez je podijeljen u tri dijela. Jedan prati sam uvod u knjigu te Emmettovo prihvaćanje zvanja koje mu se nudi. Uplovit ćemo tako u odnos sa Seredith i upoznavanje knjigoveštva. Drugi se dio bavi prošlosti. Baca nas trnovitim putem i pred Emmetta stavlja bolnu spoznaju. Daje odgovore na groznicu koju je jedva prebolio, na njegovu slabost. U drugom dijelu ujedno upoznajemo i ljubav. Onu pravu, mada zabranjenu. Ljubav koju su htjeli zakopati, ali sudbina je ipak neizbježna. Čak ni Uvez nema moć srušiti ono što je zapisano u vremenu. A zatim, posljednji i treći dio, pisan iz perspektive jednog od likova kojeg ne želim otkriti. Želim da tu osobu sami upoznate prilikom čitanja. Da sami steknete svoju sliku, dojmove… Reći ću vam samo da se u trećem dijelu radnja rasplete, nakon nekoliko teških zapleta… Dobijemo potpunu sliku.
Imamo tu tešku borbu, predrasude zbog ružnih iskustava i malih spoznaja o knjigoveštvu… A je li ljubav dovoljno jaka da to poništi? Da se Knjigoveža prihvati?
Laži, bol, tuga, uvezivanje, zabranjena ljubav, borba… Sve je to u Uvezu.
Autorica je vješto skrojila nekoliko ljudskih života koji su se isprepleli i ugrozili jedni druge, ali nam je isto tako pružila savršeno jasnu, čistu priču, početak i kraj. Emocije koje pršte na sve strane… Ljubav i borbu sa samim sobom.
Kada kažem da je Uvez nešto drugačije, to uistinu mislim. Ja nikada nisam čitala knjigu o knjigama. Knjigu koja govori o knjigoveštvu, knjigu kojoj je glavni fokus na ljubavi, ali ima i koji slatki fantasy element dok je istovremeno prožeta pravom dramom, teškom sudbinom.
Ne mogu vam opisati koliko će osjećaja u vama probuditi. Od događaja koji vam izmame rumenilo na obraze do suza pa i zgražanja dokle ide ljudska zloba.
Ne znam je li do mene, ili je autorica uistinu izgradila jednu savršenu priču, ali mene je skroz uvukla. Ugnijezdila se u moje srce i ne planira izaći skoro. Imate moje iskrene preporuke.
Želite li saznati kako je moguće uzeti nečije uspomene, je li to dobro ili loše, što se dogodi poslije? Posegnite za Uvezom.
Posrnuli princ novi je nastavak priče o obitelji Royal.
U ovoj knjizi, autorice su nam odlučile pobliže predstaviti svima zanimljivog Eastona.
Easton je dečko koji se krivi za majčinu smrt. Srednji brat, kako bi mi to rekli. Povezan najviše sa Reedom koji je otišao na fakultet, pa sada ostaje sam sa svojim demonima.
Alkohol, usputni seks, ulične borbe, bahatost i neodgovornost sve je ono što krasi ovog Royala. Ali ipak nam je prilično zanimljiv. Mislim da smo svi jedva čekali da ovaj nastavak bude preveden.
Izgled, novac, inteligencija, sve to osigurava status, ali dolazak Hartley Wright prijeti poljuljati sve.
Easton nije netko tko se zaljubljuje, ali sada se sve mijenja.
Hartley je nova djevojka u školi. Samozatajna, obična, a ne klasična ljepotica, posebna, i naizgled otporna na šarm Royala. To u Eastonu budi znatiželju, želi ju osvojiti, nije to više standardna igra, ovo je nešto veće. Niti jedna djevojka ga nije odbila, pravila distancu, sarkastično gledala na njegovo udvaranje… Sve do nje.
Pod svaku cijenu želi biti blizu Hartley pa makar i kao prijatelj.
A budući da je Easton zadnji slobodni Royal, neke od prilično zločestih i popularnih djevojaka bacaju oko na njega i ne žele dopustiti da ga samo tako osvoji obična djevojka poput Hartley.
I tu kreće borba. Rat. Kajanje. Easton shvaća da nije više dovoljno samo željeti nego da se mora vraški potruditi za pažnju te djevojke. I spreman je na to.
Posrnuli princ je kod mene dočekan raširenih ruku jer sam jedva dočekala vidjeti što će se dogoditi s Eastonom. Uz njega smo imali povremeno priliku dobiti koju informaciju o Elli i Reedu koji su svoju vezu sretno nastavili iako se on preselio zbog faksa. Bilo je simpatično vidjeti kako Easton gleda na Ellu. Autorice su nam također predočile neke stvari i o drugoj braći, najmanje se spominjao Callum koji je vječno zatrpan poslom. No, to nećemo uzeti za zlo.
Ono što mi se svidjelo, ma koliki klišej da jest, je što je i Easton pao na normalnu, običnu djevojku. O, ne, nemojte misliti da je Hartley kakva dosadna cura. To nikako. Hartley je iznimno bistra, vrijedna jer sama zarađuje za sebe, radeći nakon predavanja, strastveni je zaljubljenik u glazbu te svira violinu i uživa u tom, a uz to sve krije tajne. Njena obitelj nije kakva se čini. I upravo je to razlog što živi sama. I sama se bori za sebe. Ali zašto? Kakva se to situacija odigrala u njenom domu?
A znamo da su Royali magneti za tajne i nevolje. Easton ne odoli, i mora saznati što se to dešava kod te crnokose ljepotice.
Knjiga je zanimljiva, pitka, čita se kroz par sati. Nema puno nepotrebnih opisa niti detalja. Sve je na svom mjestu. Malo zamjeram autoricama što su Eastona predstavile baš kao klasičnog zločestog dečka, da ga čak u trenucima mrzimo jer se ponaša tako nepromišljeno. Ali svakako su nam se iskupile sa par lijepih trenutaka, a i vjerujem da će naredna knjiga prikazati njegov razvoj u psihičkom smislu i kroz odnos sa Hartley.
Kraj je da te raspameti. Kao što nam uvijek zapapre, toliko se stvari dogodilo, neočekivanih, toliko je upitnika ostalo iznad glave da jedva čekamo narednu knjigu.
Možemo samo držati fige da Stilus nastavi u svom prepoznatljivom brzom tempu te da nam donese prijevod kroz narednu godinu.
Moje preporuke svakako imate. Bilo da ste čitali prethodne knjige, ili ne, a treba vam nešto što će vas nasmijati, zabaviti i izvući iz čitalačke krize.
S police 