#recenzija · Sonatina

Ljubavna hipoteza – Ali Hazelwood

Sonatina

Ukoliko želite zaokružiti ljeto s jednom laganom, duhovitom ljubavnom pričom, posegnite za Ljubavnom hipotezom. Pružiti će vam nekoliko sati smijeha, opuštanja i bijega od stvarnoga života.

Znanost ti mnogo uzme, a malo ti toga da. Teško je ostati u znanosti bez pravog motiva.

Olive i Adam imaju lažnu vezu. Na obostrano zadovoljstvo: A) uvjeriti prijateljicu da si sretno zauzeta kako bi ona mogla započeti vezu s tipom koji je izlazio s tobom i B) uvjeriti “velikane” u svoj ostanak kako bi povratio sredstva za daljnja istraživanja.

Sve se činilo tako lako, sve dok se ljubav nije uplela u taj nevini dogovor.

Odglumljene puse, odlasci na spoj srijedom da ih svi vide, druženja pred kolegama s doktorskog studija, duhovite poštapalice, nevina pipkanja, sve to djeluje jednostavno. No, srce se lako uzburka, a onda ti misli odu u drugom pravcu. Što kada bi ovo bilo stvarno? Želim li ja uopće da ovom dođe kraj?

Ljubav poništava svaki dogovor. Ljubav pobjeđuje i najjače.

Kao što vidiš, užasavam se svega. I zato ti neću reći tu istinu, nego drugu istinu. A mislim da će ta istina biti najbolja za tebe. Ta će me istina maknuti iz jednadžbe, ali rezultat će biti bolji. Zato što se pitam je li ljubav možda takva? Da pristaneš sebe razderati na komadiće kako bi druga osoba ostala cijela.

Ono što počinje kao tinejdžerska priča iako se radi o puno starijim likovima, pretvara se u slatku, neodoljivu ljubavnu stvar.

Ovo svakako nije epska romansa, ali je priča vrijedna čitanja zbog iznimno inteligentnih glavnih likova, zabavne radnje i jednostavnog stila pisanja. Nema tu nekakvih komplikacija niti pretjerano snažne dinamike. Jednostavno pratimo par koji iz stranaca prelazi u prijatelje pa na samom kraju u pravi, iskreni ljubavni par. Uz par poteškoća, ali njihova ljubav je jača od toga. 🙂

Obogatite ovo ljeto još jednom lijepom knjigom i upoznajte Olive i Adama, par o kojem internet bruji ovih dana. Čitajte Ljubavnu hipotezu i dopustite svom srcu da se ugrije dok vam osmijeh ne silazi s lica.

Prijevod potpisuje: NEVENA ERAK CAMAJ

#recenzija · Sonatina

Knjižnica na obali mora – Roisin Meaney

Sonatina

Dopustite si ljubav ovoga ljeta. Ludo, iskreno i nesebično se zaljubite u likove ove priče, neka vas Fairweather uvuče u svoju bajku.

Ovo je priča o tragediji; Lil je ostala bez obitelji i od tada nije progovorila niti riječi. Priča o usamljenima; baka Beth ostala je bez kćeri jedinice, udovica je već godinama, a dane krati u svojoj maloj knjižnici uz klub ljubitelja knjiga. No, možda je vrijeme da u svoj život doda još nešto ili nekoga. I priča o ranjenima; tajanstveni, simpatični Tom. Strana osoba u tom malom gradu. Predstavlja se kao majstor, netko tko bi mogao vršiti sitne popravke, ali i izrađivati unikatne predmete za malenu trgovinicu brbljave Olive Purcell. No, koja je njegova tajna?

Nije tražio ljubav. Nije mislio da će ikada više biti sposoban za takvu vrstu povjerenja.

Kako vrijeme prolazi, članovi kluba polako krenu vjerovati u onu da vrijeme liječi sve rane. Tko će kome pomoći i čije će rane konačno dobiti debeli sloj melema koji će ih zacijeliti?

Otvorite ove korice i saznajte i sami. Neće vam biti žao. 🙂

Knjižnica je postigla uspjeh i svi su bili sretni što postoji, ali ponekad čovjek poželi nešto više od knjiga. Poželi nešto više od izmaštanih likova koji vode izmišljene živote. Poželi da se stvari događaju u stvarnosti.

Upravo ovo vam nude likovi iz ove priče. Daju osjećaj stvarnosti. Sva ta priča, poštapalice, odnosi u malom mjestu gdje svi sve znaju, teške emocije, sve to vam zvuči poznato. Svi smo se u tom jednom pronašli. Neki i žive tako. Knjižnica na obali mora uistinu je kvalitetna životna drama koja pruža nadu u bolje sutra. Ljepši, šareniji pogled na ono što tek treba doći. Vjetar u leđa.

Ovo je štivo pravi izbor za ljeto i to ne u smislu da vas kratko zabavi nego da vas okrijepi, pruži vam zaokruženu priču i lijepu pouku koju ćete pamtiti zauvijek. Neka vam ljeto bude obilježeno posebnim knjigama. Čitajte Roisin Meaney. Imate moju iskrenu preporuku.

Prijevod potpisuje: ANA KNEŽEVIĆ

#recenzija · Sonatina

Gallant – V. E. Schwab

Sonatina

Gallant nije samo građevina. Gallant živi. Svaka pora iz tog imanja gotovo da diše. A u svakom mračnom kutku skrivaju se sjene. Duše koje su tako nepravedno napustile ovaj svijet…

A sada tamo stiže ona. Olivia.

Svi su, čini se, nepresušan izvor buke. Svi osim Olivije. Nje, koja je željela vrištati, ne od bola nego iz čistog, očajnog gnjeva što je u njoj toliko buke, a ne može je pustiti van.

Olivia je djevojka koju život nije mazio. Ostavljena na milost i nemilost ženama na tom okrutnom, hladnom mjestu zvanom Merilance. Zbog toga što je nijema još više je prepuštena samoj sebi, a jedina utjeha koju ima je majčin dnevnik. I želja za spoznajom, pitanja; je li još uvijek živa? A jednoga dana sve se mijenja. Stiže pismo koje poziva Oliviu u obiteljski dom. Gallant ju čeka. Sve pršti od upozorenja, straha, ali i pitanja. Što ako pronađe majku? Može li joj Gallant postati dom iako zna da tamo nije sigurna?

Na ovako divljem mjestu vanjski se svijet uvijek pokušava uvući unutra.

Kad smo gladni spasa, tragamo za ljubavi, željni obitelji, usamljeni, ne biramo. Srce nas vodi i na najmračnija mjesta ukoliko postoji i 1% šanse da tamo pronađemo utočište. Tako je i Olivia otišla na jedino mjesto koje je podvučeno kao veliko NE u majčinim posljednjim riječima. A ono što je tamo pronašla nije ni sanjati mogla…

Mračne sjene, utvare, šaputanja u mraku, pokojnici i sama Smrt. Gallant je knjiga koja pruža nezaboravne emocije. Trnci u tijelu zbog prizora prepunih krvi, kostiju, utvara do ljubavi, sažaljenja i utjehe prema glavnim likovima. Žanrovski je obuhvatilo nekoliko kategorija i savršeno se stopilo u cjelinu koju nećete ispustiti iz ruku dok ne saznate sam kraj.

Posebna ljepota ove knjige krije se u ilustracijama koje prate radnju i stranicama obojenim u sivo-crne nijanse koje pružaju uvid u dnevnik Olivijine majke. Te stranice bile su mi najdraže.

Imate moje iskrene preporuke. Neka Gallant pronađe put do vaših polica. Vjerujte mi, neće vas razočarati.

Prijevod potpisuje: VALENTINA MARKASOVIĆ

#recenzija · Sonatina

Zadnja kuća u Nepotrebnoj ulici – Catriona Ward

Sonatina

Sam naziv knjige kao i naslovnica daju naslutiti da se ovdje radi o jednoj horor priči. O ubojici. Ted živi s kćeri Lauren i mačkom Olivijom u kući na kraju ulice. Na prozorima su ploče koje skrivaju pogled unutra. Ted je zapušteni samotnjak. Čudak, kako bi mi danas rekli. Ovo je priča o otetom djetetu. Ubojici. A nova susjeda u kući preko ceste samo dodatno zamuti već prljavu vodu. Istina iz šume prijeti isplivati na površinu…

No koliko toga je uistinu onako kako se čini? Što se skriva ispod površine i jesmo li spremni na to?

Smiriti misli, udahnuti duboko, razmišljati o pročitanom, osmišljati kako vam predstaviti ovu knjigu… To je ono što se događa kod mene danima. Ne pamtim kada mi se ovo dogodilo. Knjiga mi se toliko svidjela, toliko me naljutila, ražalostila, dotaknula i osvojila potpuno. Jednostavno mi je teško napisati bilo što, a da vam ne pokvarim čitanje, da vam ne ukradem te emocije koje trebate osjetiti nakon što otvorite ove korice.

Autorica je skrojila toliko jaku priču, ružan, težak zločin koji će nam uzeti svu pažnju i onemogućiti bilo kakvo promišljanje i traganje za onim između redaka. Trenutak koji donosi spoznaju o pročitanom poput vatrometa je. I nakon što vam se slegne sve u želucu, nakon što vam se oči rašire i usta otvore u veliko “O” reći ćete sami sebi: ovo je nešto najbolje što sam ikad čitala.

Suosjećanje za koje ste mislili da je nemoguće za ovu osobu, postati će toliko jako. Tako jako da sam se zamislila kako ga grlim, tješim, kako pričamo o svemu satima. A pred očima mi je stalno ta čudna, neobična mačka. Olivia. O, koliko ću tek nju teško obrisati iz sjećanja.

Imate moju iskrenu preporuku. Možda vam dosta toga nije jasno, pitate se što li je sad ovo, ali ne smijem vam pisati više jer ne želim pokvariti niti jedan posto onoga što će vam ova knjiga pružiti. Molim vas, pročitajte ju.

Ponekad zbilja stvari moramo pogledati dva puta. Ništa nije onako kako izgleda na prvu. Zapamtite to.

Prijevod: Igor Rendić

#recenzija · Sonatina

Djevojčica A – Abigail Dean

Sonatina

Mnoge sam noći provela prekapajući po sjećanjima poput studenta koji u knjižnici briše prašinu sa starih knjiga i pregledava svaku policu, tražila sam onaj trenutak kada sam trebala shvatiti: aha – tada – to je bio trenutak kad sam trebala nešto poduzeti. No tu knjigu nisam nikada našla. Netko ju je davno posudio i nikada ju nije vratio.

Ono što počinje kao naznaka dobrog trilera, brutalnih događaja i napetosti pretvara se u sporu, detaljnu, ali kvalitetnu obiteljsku dramu. S traumom koja je nezaboravna.

Alexandra je djevojčica koja je pobjegla. Ona koja je odlučila stati na kraj teroru i užasnom odgoju Majke i Oca.

Nakon što majka umre u zatvoru, obitelj se ponovno “spaja”. U vidu dogovora oko nasljedstva koje je zapravo većinskim dijelom pripalo Alexandri. Uz tu činjenicu na površinu isplivaju brojne obiteljske tajne. Upoznajemo svu dječicu, sada odrasle ljude i svjedočimo odnosu koji nikada nije bio stabilan. Svjedočimo sudbinama ljudi koje su zauvijek obilježene, oštećene.

Autorica nas vodi kroz radnju bolno sporo, uz brojne detalje o Lexinom životu. Zbog takvog stila pisanja gubimo pojam da se radi o trileru i uvlači nam se u kožu prava obiteljska drama. Puno likova, opisa i spoznaja koje nisu tako lijepe.

Kada se vratimo u prošlost, kada čitamo ono što se zbivalo unutar te Kuće strave osjećaj je poput gledanja kakvog hororca. To je ono što me zbunilo, ali i što mi se svidjelo. Autorica je baratala gotovo s dva različita smjera. Trilerom i dramom. Obradila je toliko tema i priuštila nam takve opise koji će nas dugo pratiti. Sigurna sam.

Izvan Ulice Moor Woods mnogi su poznanici otkrivali seks; vožnju; ispite. Možda i ljubav. Njihov je svijet jurio dalje, a mi smo kržljali za kuhinjskim stolom, zauvijek djeca. Bila je to jedna od malobrojnih misli zbog kojih bi još poželjela zaplakati, ali nisam se željela pretvoriti u stup soli pa sam se trudila ne misliti o tome prečesto.

S engleskog prevela: Ana Briški Đurđevac

#recenzija · Sonatina

Kletva mračna i samotna – Brigid Kemmerer 

Sonatina

Rhen je naočit, bogat mladić. Prijestolonasljednik! No, nije sve tako savršeno. Uklet je. Zla, moćna čarobnica proklela ga je kada je imao svega osamnaest. Kletvu poništava jedino prava ljubav. Djevojka koja se iskreno zaljubi u njega. Ali kako će to uspjeti kada svaku djevojku mora “silom” ili na prijevaru dovesti? Kako, kada se pretvara u čudovište! A ne uspije li… Rhen umire.

Šanse su sve manje i on polako odustaje, ali posljednja nada je neustrašiva Harper. Djevojka iz potpuno druge okoline, svijeta. Odvažna i jaka budući da su je nedaće okružile odavno, bolesna majka i brat koji je u dugovima, kamatari na njenim plećima… Harper definitivno zna što je život i borba!

Jedna kobna večer i njeno dobro srce dovele su do toga da sluga kraljevića Rhena otme nju umjesto druge “žrtve” i tako se našla licem u lice s ukletim mladićem.

Kletva? Kraljevstvo? Čudovište? Zar to postoji? Stotinu misli i osjećaja, ali Harper odluči slijediti srce. Hoće li ju to koštati? I čega? Na vama je da saznate.

Za sve ljubitelje bajke “Ljepotica i zvijer”. Ova priča je daleko mračnija, strašnija i teža, ali savršeno prati tu nekakvu atmosferu i ovijena je plaštom čarolije, bajke.

Likovi su zbilja originalni. Daju nam neki novi uvid u ljubav, odnose, zajedništvo. Unatoč svemu; okolnostima, nepoznanstvu i strahu, Harper i Rhen se nekako drže skupa i čuvaju si leđa. Koliko god je to moguće obzirom na njegovu sudbinu i nekontroliranu kletvu koja ga pretvara u čudovište. Rhen je zapravo mladić koji proživljava pakao. Svaki dan u tom dvorcu, podsjetnik na ono što se dogodilo njegovoj obitelji, život uz glazbu koja stalno svira istu melodiju, paranje kože i preobrazba… stvarno je snažan karakter! A s druge strane Harper je netko tko je poseban. Djevojka koja se ne uklapa u nekakav standard i klasiku. Definitivno posebna i nezaboravna.

Njihova privlačnost je neopisiva.

Naravno da je ovo prvi nastavak i iz Sonatine su već najavili drugi. Stiže uskoro. To mi je izinmno drago jer se ovakva priča mora čitati do kraja. Posebno je i to što nismo dugo čekali na nastavak pa je uzbuđenje, oduševljenje i sjećanje još uvijek jednako jako.

Iskrena preporuka za ovaj nadolazeći “straaašni” vikend. Samo pripazite, jednom kad otvorite korice ove bajke, nećete ih htjeti ispustiti sve dok ne dođete do samoga kraja. 😉

Hvala na čitanju recenzije!

Prevela s engleskog: Ana Briški Đurđevac

#recenzija · Sonatina

Kemija srca – Krystal Sutherland

Sonatina

Dakle, ovo svakako nije priča o ljubavi na prvi pogled.

Ali ovo jest ljubavna priča.

Hm.

Svojevrsna.

Henry, maturant, romantik, nikada nije bio zaljubljen.

Grace, nepristupačna, hladna, mračna, oštećena.

Pogađate? = spoj nespojivog.

Naravno da Henryja odmah privuče ta tama, šutnja i misterija. Grace je netko tko pažnju plijeni neurednim izgledom, muškom garderobom i štapom za hodanje. A kad zagrebete ispod te površine, ovo vani je ništa. Ne može se mjeriti s onim što ta djevojka nosi u sebi. Traume i bol koji nikada neće zaboraviti.

Sve to bilo je savršeni mamac da Henry padne na nju i napokon poželi imati djevojku. Iskusiti sva ta mladenačka veselja…

Ali što je zapravo sreća i koliko traje? Ima li itko taj blagosolov da svoju pronađe pored jedne osobe i to za zauvijek? Mislim da svemir ima drugačije planove…

Osjećaj beznačajnostinije baš neki divan lijek za tugu.

– Bogami jest. Kad pogledam u noćno nebo, sjetim se da nisam ništa drugo doli pepeo davno umrlih zvijezda. Čovjek je skup atoma koji se nakratko spajaju u uređeni obrazac, a zatim se ponovno raspadaju. Nalazim utjehu u tome što sam malena.

Njihovi razgovori su toliko inteligentni, dubokoumni, rekla bih; drugi svijet. Uopće nisu tipični tinejdžeri. U knjizi se spominju brojni poznati filmovi, pjesme, likovi iz knjiga. Posebno me nasmijalo nekoliko domišljatih zafrkancija o Edwardu i Belli… kroz cijelu knjigu imate taj neki poseban osjećaj da ste dio nečeg novoga. Neistraženoga.

Likovi vam se uvlače pod kožu nesvjesno, depresiju koju Grace nosi iz stranice u stranicu opraštate zbog Henryja i njegove dobrote, pozitive…

Zamjerke ne postoje. Knjiga je teška i bolna, ali sve se odvija onako kako to i treba biti. Nećete trepnuti, a već ste stigli do kraja. A kada zatvorite knjigu, osjećate mir. Zadovoljni ste i vaša očekivanja su ispunjena. Iako je sam ishod težak i možda nije ohrabrujuć za naše likove, vama kao čitatelju pruža nekakvu dozu realnosti i misli vam putuju u pravcu one ”ovo je jedino ispravno, ovako je moralo biti”. Druga verzija ne dolazi u obzir. Čak ni za sanjare, emotivce, romantičare… Autorica je dala kompletnu priču, dala nam je priliku da se zaljubimo, smijemo, tugujemo, suosjećamo. I na kraju, da razumijemo.

Ove dvije divne duše osvojile su moje srce. Teško da ću ih zaboraviti, a već sada znam da Kemija srca odlazi na listu TOP 5 u ovoj godini. Iako je tek kolovoz, nije ovo knjiga koja se gurne pod tepih. O ovoj se priča. Ova se osjeća.

Šteta je što se ljudi ne mogu ponovno slijepiti zlatnim šavovima.

Imate moje preporuke.

Hvala na čitanju recenzije!

S engleskoga prevela: Morana Panjkota

#recenzija · Sonatina

Kći kralja močvare – Karen Dionne

Sonatina

Znate one priče od kojih vam srce plače? Stegne se, zaustavi… priče zbog kojih poželite pomoći nekom, a zlostavljača dobrano kazniti?

E ovo je jedna od tih…

Opisana kao triler, hvaljena i veoma dobro ocijenjena, ova knjiga u sebi krije jednu pravu, snažnu dramu. Priču o odrastanju, patnji i ožiljcima.

Prije samog čitanja, nisam baš znala što me čeka. Mislila sam da će ovo biti jedan uobičajeni triler… ali prevarila sam se. I bilo bi uistinu šteta da ovu knjigu netko propusti jer smatra da je “običan triler”.

Željela bih vam istaknuti važnost raznih problema koje je autorica obuhvatila.

Sam zločin otmice, silovanja, svakodnevnog zlostavljanja, gnjusan je. A kad na to dodamo oduzimanje prava vlastitom djetetu, kažnjavanje, izoliranje od ostatka svijeta. Toliko nehumano. Zvjerski.

Kao važnu napomenu istaknuti ću; knjiga je teška. Neke scene su toliko bolne i urežu se u sjećanje. Razmišljanje o pročitanom? Traje danima… ovoliko empatije dugo nisam osjećala. Toliko sam se “stavila u cipele” ove majke i njene djevojčice, ne mogu vam to ni opisati. Kako je knjiga tekla, tako sam priželjkivala osvetu i kaznu. Kaznu za tog monstruma.

Bilo je tu trenutaka gdje me i sama Helena frustrirala. Zato što pruža dozu razumijevanja i ljubavi prema tom čovjeku unatoč svemu. Ali na kraju dana bi ju razumjela. Bila je djevojčica koja nije znala za drugačije. Uvjerena, prevarena i naučena samo na to. I taj čovjek bio je njezin otac. Te osjećaje nije mogla lako obrisati.

Jako mi se sviđa sam kraj i spoznaja da je Helena sazrijela. Odrasla i nastavila živjeti. Kći kralja močvare pokazuje jedan dugotrajan proces, ali ta priča dobije potpuno kompletan kraj. Helena će napokon dobiti mir za kojim je dugo tragala. Jer Helena je jedina koja može pobijediti “kralja močvare”.

Roman je 2017. proglašen najboljim trilerom prema izboru časopisa Library Journal i Suspense.

Mislim da i to puno govori… 🙂

Vjerujem da ste primijetili kako nisam pisala sadržaj, kako nisam htjela dodati previše citata… ne želim vam prepričati ovu priču. Želim da ju vi pročitate zbog emocija koje je u meni probudila.

Knjiga je ovo o kojoj itekako vrijedi pričati i čija je radnja brutalno dobra, napeta, teška… ali ovog puta želim s vama podijeliti samo dojmove. Sami, kasnije, odlučite koliko je vrijedilo da vas ne uputim direktno u sam sadržaj. 😉

Otkrijte ga sami.

Imate moje iskrene preporuke.

Prevela: Nevena Erak Camaj

#recenzija · Sonatina

Veliki dan gospođice Pettigrew – Winifred Watson

Sonatina

1930. London i gospođica Pettigrew. Guvernanta na pragu srednje dobi. Izgubljena žena koju taj posao sve više umara, nije ono što želi raditi. Nego ono što mora.

Navikla je na probleme, nevolje i lošu sreću. Gdje god se pojavi. Strogo odgojena, moralna i vječito zatvorena u svoju ljušturu. Gospođica Pettigrew je opet ostala bez posla. Zavod za zapošljavanje šalje ju na novu adresu gdje ju treba dočekati nova hrpa razmažene, bezobrazne djece.

Čini se da je sudbina ipak odigrala svoje. Jer ju dočeka sve, samo ne hrpa djece.

Pjevačica Delysia LaFosse, očajna je. Zaplela se u vlastitu mrežu laži i zavođenje tri muškarca istovremeno pokazalo se kao ogroman problem. Sam Bog joj je poslao gospođicu Pettigrew. Ženu koja će promijeniti sve.

Jedan dan, dvije žene i životna promjena. Za gospođicu Pettigrew izlazak iz ljušture, a za Delysiu pravi izbor.

Veliki dan gospođice Pettigrew objavljen je 1938. i odmah uvršten na popis najprodavanijih knjiga u Engleskoj. Nakon nekoliko desetaka godina knjiga je ponovno “pronađena” i opet je postala hit.

Nije jedna od onih koja je pisana kao klasik, a zasigurno nije pisana ni moderno. Logično. Ali je pisana tako lijepo da simpatičnost pršti iz svake rečenice. Nema širokih opisa, možda čak ni upoznavanja likova do najdublje srži, ali svakako ima puno razumijevanja, ljubavi i prijateljstva.

Mislim da je ovo roman koji će svakom probuditi neki stari san, želju, možda i pokazati da se planovi ostvare, iako se put do kraja ponekad čini predaleko. Sve je moguće.

Imate moje iskrene preporuke. Javite mi kad saznate kako je završio najljepši dan gospođice Pettigrew i koliko vam se kao lik svidjela. Jer meni je bila baš posebna.

Hrv na čitanju recenzije. 03.10.2020.

S engleskog preveo: Marko Maras