#recenzija · Mozaik knjiga

Sve što činimo u mraku – Jennifer Hillier

Mozaik knjiga

Kao što ju je jedna žena davno podsjetila, zajednički nazivnik svih tih groznih stvari koje su ti se dogodile si ti. Kamo god pošla, ondje si ti.

Knjiga započinje jednim uhićenjem, krvavom ženom, Paris koja u ruci drži oružje od kojega je žrtva stradala. Čovjek koji je mrtav dobro je poznat javnosti, a Paris je njegova više nego duplo mlađa supruga i naravno da je svaki reflektor usmjeren prema njoj.

A to je ono od čega ova žena godinama bježi. Povećalo, pažnja, primjećenost. Od trenutka kada je obrisala svoj stari život dobro se skrivala, ali sve se promijenilo kada je njen suprug pronađen mrtav.

Sada ju napadaju tajne stare dvadeset pet godina… Ruby je izašla iz zatvora i ne kani ostaviti Paris na miru tako lako. A kako su njih dvije povezane? Ostaje vam da otkrijete iza ovih korica…

Disocijacija je način na koji se njezin um štiti od trauma kojima je izloženo njezino tijelo. Iako se to trenutno ne događa, osjećaj razdvojenosti između njezina mozga i tijela javljao se kad god se osjećala ranjivo, kad god je bila u opasnosti.

Prvo što treba natuknuti da ovo nije baš klasičan triler niti ima sve karakteristike istoga. U ovom romanu se autorica više fokusirala na likove i drame iz njihovih života te prošlosti dok je ružne, crne događaje i pokoje ubojstvo provukla samo kao pozadinski događaj. Bar sam ih ja tako doživjela, ne kao primarnu radnju nego nešto što samo vreba iza ugla. Koliko mi se to sviđa? Nisam sigurna…

Možda bi sve bilo drugačije da nisam apsolutno svaki ishod predvidjela. Doslovno sam na svako otkriće koje nam je autorica servirala, pomislila “znala sam”. I ne, nisam imala dvije opcije nego baš tu koja se i odvila. Malo mi je to snizilo krajnju ocjenu i splasnulo mi je oduševljenje radnjom.

Nije me šokirala, iznenadila, nisam ostala budna kasno u noć razmišljajući o njoj iako me je prikovala za fotelju dok nisam stigla do kraja. Svidio mi se stil pisanja i sam početak romana to ubojstvo, ali onda je sve nekako otišlo u drugom pravcu… i ovo je za mene ostao samo dobar roman. Onaj za jedno čitanje, da ti popuni vrijeme. 🙂

Možda vas uspije iznenaditi! Nikad ne znaš… Svakako mi javite dojmove nakon čitanja.

Prijevod: NADA KUJUNDŽIĆ

#recenzija · Mozaik knjiga

Ostaci obitelji – Lisa Jewell

Mozaik

Sigurna sam da ste se barem dvadeset puta zapitali što se dogodi nakon onog “kraja” i posljednje stranice pogotovo kada ima nedorečenih detalja… Ostaci obitelji donose odgovore na brojna pitanja koja su ostala visjeti u zraku nakon Obitelji s gornjeg kata.

I apsolutno će utažiti vašu žeđ za spoznajom što se zbilo kasnije. Ovaj nastavak je čak i bolji od prve knjige zato što paralelno pratimo toliko događaja, toliko likova… od detektiva Samuela koji istražuje ubojstvo i bavi se pronalaskom kostiju koje je netko prebacio nakon toliko dugo vremena pa sve do potrage za Phinom, Henryja koji luta između realnosti i svojih snova koji su vječno zarobljeni u njegovoj glavi, Rachel kao supruge čudovišta Michaela, Lucy koja bježi od zločina… apsolutno puno likova, ali gotovo svaki je jednako zanimljiv.

Duša mi bruji od pustoši i neispunjenosti i nedostataka i nepotpunosti. Uvijek sam i mislio da sam nepotpun. U tolikim trenucima u životu sam sam pomislio da me baš na idućem koraku čeka ono što će me upotpuniti.

Pitko, napeto, zanimljivo, Lisa uistinu maestralno barata s tolikim likovima i tako zapetljanom pričom.

Usudite se zaviriti u ove korice i upoznajte Obitelj koja vas neće ostaviti ravnodušnima.

Moj savjet je svakako da prvo pročitate prethodnu knjigu iako se može pohvatati radnja sama, za kompletan, poptun doživljaj prvo se držite Obitelji s gornjeg kata. 🙂

Prijevod potpisuje: IRA MARTINOVIĆ

#recenzija · Mozaik knjiga

Obitelj s gornjeg kata – Lisa Jewell

Mozaik knjiga

Priča iz prošlosti govori nam kako je maleno dijete pronađeno u krevetiću. Samo. S porukom da ga netko uzme, netko dobar i pruži mu ljubavi. Dok su u toj istoj kući tri trupla. Vonj se širi kućom već nekoliko dana, a upitnici iznad glave se samo gomilaju. Je li to uistinu ubojstvo ili ne? I gdje su ostali? Kamo su nestala preostala djeca?

A kad ste zaljubljeni, oprostit ćete gotovo bilo što. Karakterna je to crta koja me, nažalost, prati i u odrasloj dobi. Uvijek se zaljubim u one koji me mrze.

A priča iz sadašnjosti? Servira nam napola uništen život samohrane majke Lucy, njeno dvoje djece dok je s druge strane Libby. Mlada žena kojoj stiže pismo. Ostavljena joj je kuća. Postaje bogata žena, a sada je vrijeme da zakorači u svoju prošlost.

I kakve veze imaju te dvije žene? Tko krije pravu priču, tko čuva istinu?

Zamršeno do samoga kraja. Kako budete čitali tako ćete padati u sve veći šok! Zar je ovo moguće? Kako sada ti? Zašto im to radiš? Sva ta pitanja prolaze vam kroz glavu dok vas stranice ovog napetog trilera vuku u sebe. Gotovo da ćete zaboraviti gdje se nalazite, samo ćete željeti doći do istine i samoga kraja.

Ali što se tek krije tamo? Jeste li spremni na to?

Kraj koji donosi potpuno rješenje ili kraj koji donosi pitanja i glad za novim informacijama? Ili pak nešto između? Što vas najviše privlači?

Prijevod potpisuje: IGOR RENDIĆ

A ako vam kažem da je stigao i nastavak? Ma ja ga jedva čekam. Toliko od mene. 🙂

#recenzija · Mozaik knjiga

Ubojita Finlay Donovan – Elle Cosimano

Mozaik knjiga

Postoje te neke knjige koje te namame, uvuku, oduševe… one koje ne zaboraviš tako lako, one o kojima sanjaš, pričaš mjesecima nakon čitanja na kavici s prijateljicama o njima. Da, ovo je jedna od tih.

Finlay Donovan čini se kao klasična, svima poznata razvedena žena. Uz to je i majka, nezaposlena. Tako da njezin život balansira između pada u ponor i hodanja po tankoj liniji osrednjeg života. Autorica je koja nema baš blistavu prošlost kao ni sadašnjost u spisateljskoj karijeri, ali jednoga dana sve se mijenja.

Kada igrom slučaja dođe do nesporazuma i Finlay bude zamijenjena profesionalnom ubojicom umjesto autoricom krimića, dobije ponudu koja može riješiti svaki njezin problem, dug, noćnu moru… i kako ga samo tako odbiti? Kako zaboraviti na taj vrtoglavi iznos koji slijedi kao nagrada? Pogotovo kada ti je zadatak maknuti s ulica jednog pravog predatora, mafijaša i nasilnika. Finlay odluči malo zaviriti u život tog manijaka, a spletom nesretnih okolnosti, dogodi se ono najgore.

Je li spremna na posljedice? I koliko će stvar zakomplicirati to što joj je sestra policajka, a glavni zaduženi muškarac za tu istragu je bacio oko upravo na nju? Može li sakriti svoje tajne od dva tako snažno istrenirana para očiju?

Duhovito, otkačeno, jednostavno i ubojito! Ovaj roman ima sve. Od smijeha, napetosti pa do ljubavi, apsolutno sve. Dugo, dugo nisam čitala knjigu poput ove. Nešto što me potpuno osvojilo, držalo prikovanom za fotelju dok nisam došla do kraja. Nešto što mi je dalo sate i sate zabave, oduševljenja. Radnja, likovi, rasplet sve me je osvojilo. Onako iskreno bez previše pompe i ukrasa. Jednostavan stil pisanja bez nepotrebnih detalja samo je pojačao moje pozitivne dojmove.

Iskreno sam i zauvijek fan Finlay Donovan.

Imate moje najveće preporuke.

Prijevod potpisuje: IVANA BODUL

Sve što za kraj mogu reći je: želim prijevod nastavka! Odmah i sada. Držimo palčeve da nas Mozaik razveseli do kraja godine, možda?

#recenzija · Mozaik knjiga

Tiha vatra – Paula Hawkins

Mozaik knjiga

Ono što započinje kao napeta, intrigantna priča o jednom ubojstvu, pretvara se u dugu, opsežnu dramu. Priču o tri žene i njihovim životima.

Na nama je da otkrijemo krivca ili da pak pričekamo sam kraj. 🙂

Zapaliti stvari. Zapaliti. Zapaliti zapaliti zapaliti.

Carla, ožalošćena teta i posljednji član njegove obitelji. Laura, nestabilna, mlada djevojka s kojom je proveo noć ili Miriam, susjeda koja skriva razne tajne? Tko je ubio Daniela?

Autorica se pobrinula da se dobro upoznamo sa životima glavnih junakinja. Na pomalo dosadan način, opisuje svaku i spominje nepotrebne detalje koji vas samo odvlače od glavne priče i raspleta u ovom romanu.

Jedino Miriam pruža tu neku napetost i njen život je posebno zanimljiv, upečatljiv i u tim stranicama ćete pronaći toliko potrebnu radnju i kvalitetne opise kojima se nadate kada krenete čitati Tihu vatru.

Život ne može stalno biti zabavan, Janine. Katkada čovjek jednostavno mora biti odrastao.

Nedostatak konkretnih događaja izuzev ubojstva s prvih stranica, doprinosi nezadovoljstvu. Budući da sam od Paule očekivala savršeno uvrnutu priču (kao Djevojka u vlaku) ova baš i nije ispunila moja očekivanja. Ne mogu reći da me razočarala jer ipak ima taj jedan element napetice s određenim stranicama koje nam pričaju jednu drugu priču, ali to otkrijte sami… no, nije mi pružila sate razmišljanja niti grickanja noktiju, spajanja komadića u cjelinu, traganja. Nekako je sve bilo dosta mlako. Nažalost, puno problema je utrpano u knjigu, ali ništa nije razrađeno potpuno. Ostali smo gladni informacija.

Ne mora značiti da se knjiga vama neće svidjeti, znam da je kod mene dojmove pokvarilo preveliko očekivanje koje sam u sebi nosila zbog omiljene mi Djevojke u vlaku.

Pročitajte i javite mi svoje dojmove. Želim čuti kako se vama svidio taj mali dio napete priče koji se krije unutra i tko je poput mene s veseljem čekao baš te stranice? Možda nekome i to popravi dojmove. Paula svakako ima dara za pisanje i neću odustati od njezinih romana niti išta slično. Ova jednostavno nije ispunila sve ono što sam željela, ali je bila dobar predah od teških tema u kojima sam plovila zadnjih par čitanja.

Prijevod potpisuje: VESNA VALENČIĆ

#recenzija · Mozaik knjiga

Noć kad je nestala – Lisa Jewell

Mozaik knjiga

Bila je spremna na sve to, iako je smatrala da je krivo. Jer tako se to radi, zar ne? Kad imate bebu. Kad imate muškarca koji vas voli. Udate se za njega.

Koliko jedna noć može promijeniti sve? Zar je moguće da sve ono što smo znali o jednoj osobi, da sve ono što smo voljeli ne postoji? Mogu li ljudi nositi masku tako snažno, mogu li isplesti mrežu laži koja će vas bespovratno vezati za njih?

Lisa u ovoj knjizi stvara baš to. Privlači nas poput pauka koji plete, vreba i na koncu, ima svoj plijen serviran u “vlastitom domu”. Na pladnju.

Meni ne bi smetalo biti obožavan.

Tallulah nije ni svjesna koliko će se njezin život promijeniti. Smatrala je da se rješava okova, osobe koju ne želi pored sebe, imala je plan, ali sve je pošlo po zlu. Toliko jako da više nije sigurna postoji li još uvijek nada za nju…

Godinu nakon, spisateljica Sophie useljava se na mjesto koje je savršen opis njenih romana, fikcije… a kada jednoga dana u vrtu pronađe poruku na kojoj piše samo: OVDJE KOPATI počinje avantura njezina života. Sve ono o čemu je pisala, postaje stvarno i nije sigurna koliko joj se ta spoznaja sviđa. Može li na kraju sve ispasti dobro?

Tu sve započinje, pomisli Tallulah dok uvlači trbuh i tapša dlanom tkaninu svoje ljetne bluze, zamišljajući novi život koji je čeka na drugoj strani noći, kada bude slobodna i bude mogla što god želi. Tu sve započinje.

Tajne, obiteljske traume, luda ljubav, požuda koja nas gura u grijeh, laži, spletke i prijateljstva koja razaraju živote. Već dobro poznati stil Lise Jewell koja zbilja nikada ne zakaže kada su u pitanju ovakve priče. Čitaju se u dahu, pružaju uvid u nekoliko života te krate vruće ljetne dane uz veliku dozu napetosti.

Sam kraj je ono što mi se posebno svidjelo. Element iznenađenja nije nedostajao iako sam skoro znala, ostala sam iznenađena i zadovoljna, a moja očekivanja su ispunjena.

Od mene svakako preporuka! 🙂

Prijevod potpisuje: IGOR RENDIĆ

Hvala na čitanju recenzije,

S police

#recenzija · Mozaik knjiga

Meksički roman strave – Silvia Moreno Garcia

Mozaik knjiga

Živjela je sasvim dobro, uživala na zabavama i u svojoj slobodi sve dok jednoga dana nije primila pismo rođakinje. Sastavljeno u bunilu, prepuno nejasnih događaja, Noemí je nagnalo da se uputi u Kuriju. Jednim dijelom je to bilo zbog oca, a drugim zbog toga što tamo bolesna i sama leži njezina krv. Rođakinja koja joj puno znači.

Ali ništa ju nije moglo spremiti na čudesa koja se skrivaju iza kapije te zloglasne Kurije. Kada zakorači sa svojim glamuroznim stavom, visokim potpeticama i modernim haljinama, u blato i livadu na tom imanju, više nije tako sigurna. A sam pogled na ljude koji žive tamo ledi krv u žilama. Od slugi koje izgledaju polumrtvo, ne razgovaraju s vama i samo obavljaju dužnosti i supruga njezine rođakinje Cataline, naočitog Engleza pa sve do Francisa koji djeluje normalno, ali jako povučeno i potlačeno…

Noemí se vila uvlači duboko u um. Započinju strašne noćne more o pčelama u zidovima, obredima na groblju i vizije o krvi, pohoti, želji prema onome zabranjenom. Odlučna u naumu da spasi rođakinju, izvlači na površinu razne stare tajne te obitelji i dolazi do priče o ludilu, zlostavljanju, nasilju koje seže stotinama godina. Kurija joj to čak i pokazuje, odlučno kao što joj ne da otići… odabrala ju je.

Zbunjena, shrvana i iscrpljena noćnim morama, utjehu pronalazi u Francisu koji joj obećava pomoći. No, može li mu vjerovati? Nekome tko godinama živi u ludilu, odvojen od drugih, naučen da služi Kuriji? Postoji li to zrno dobrote u njemu?

Radnja koja je smještena u tu godinu, imena likova i opisi garderobe daju poseban osjećaj i bacaju nas prema svim onim klasicima strave. Starinskim i jezivim.

Meksički roman strave prepun je detalja, opisa i lagano, sporo nas vodi do razrade. Likovi su upečatljivi, satkani do krajnje granice ljubavi ili mržnje. Noć donosi mnogo strašnih scena. I to ne strašnih da vas uplaše i natjeraju srce u brži ritam nego onih od kojih se grozite, gdje vas želudac zaboli i koje teško progutate. Ovo je ono štivo koje je stiglo u savršeno doba. Jesen, listopad, neposredno prije Noći vještica. I genijalan izbor te prijevod našeg nakladnika!

Roman ima sve elemente ovog žanra i ispunjava svaku želju te očekivanje koje možda već imate. Lako se čita jer sama radnja nije toliko kompleksna koliko vas tjera na zgražanje.

Iznimno dobra poslastica za ljubitelje hororaca. Od mene imate preporuku.

Pripremite se na ludu vožnju! Nema šanse da naslutite što se zbiva unutar starih zidova Kurije 😉 rasplet je potpuno iznenađenje. I svidjeti će vam se.

Hvala na čitanju recenzije!

S engleskoga prevela: Maja Opačić

#recenzija · Mozaik knjiga

Vrabac – L. J. Shen

Mozaik knjiga

Dvije totalne suprotnosti. Mafijaš, ženskaroš, popravljač. Troy.

Povučena, sramežljiva, skromna. Sparrow.

Troy i Sparrow su u braku. Ona ni ne zna kako je došlo do toga da njezinu ruku poželi jedno od najpopularnijih imena u njihovim krugovima, ali zna da mora igrati njegovu igru. Mora biti mirna ptičica u kavezu inače će joj slomiti krila.

Ali valjda je ispovijedanje kao vožnja bicikla – kad jednom naučiš, nikad ne zaboravljaš.

Naravno da ništa nije onako kako se čini. Oboje imaju svoje tajne i nisu imali izbora.

Među njima se javlja privlačnost, žudnja, a kako to vodi do neizbježnog, oni ne odugovlače. Fizički su blizu, ali emocionalno se drže na lancima ili tako misle u svojim glavama… 😉

Ubojstva, misterije, tajne, laži, vruće scene, humor, sarkazam. O, ovdje ima svega. Glavni lik je zamišljen kao bad boy, ali ja nisam imala baš takav osjećaj. Veoma brzo je pao na Sparrow iako je radio neke neoprostive stvari, od starta je bilo jasno koliko ga privlači. A Sparrow, gubi razum pod dodirom tog muškarca. Ako to gledamo s neke moralne strane, za osudu je (obzirom na sve što je učinio), a ako ju gledamo kao relativno mladu djevojku koja nije imala baš lijep život, djevojku koja nema nikakvog iskustva, logično je da će pokleknuti.

Autorica nam je ovdje dala jako dobru pozadinu s tom ”triler pričom”, ali nije štedila ni na prostotama i igrama pod plahtom. Vjerujem da će ljubiteljice ovoga žanra posebno uživati u Vrapcu.

”Znaš, Sparrow? Možda ćemo mi ipak moći zajedno. Nešto malo zabave skriva se ispod svih tih slojeva čestitosti.”

Imala sam osjećaj da se ništa zabavno ne skriva ispod njegovih slojeva crnine, ali nisam rekla ni riječ.

U jednoj sekundi ih volite, u drugoj mrzite. Autorica pojedinim scenama odbija od čitanja zbog određenih izraza koje koristi i scena koje se odviju, ali opet sto stranica nakon toga, netko od likova napravi nešto toliko lijepo, snažno i očaravajuće da vam se srce topi. Zaista balansira granicom između ”o, ne” i ‘‘o, da, molim još”.

Vrabac se čita brzo, bez pretjeranog razmišljanja, lako je povezati sve kockice i od početka je jasno kako će se sve odviti. Ali ovo je štivo koje će vas opustiti, nasmijati i pomoći vam da napunite baterije nakon napornog dana.

Ja sam ju iskreno jedva dočekala. Trčala sam u Svijet knjige čim je stigla budući da me ”Kradljivac poljubaca” oduševio, uveo u svijet ljubavi, opet. Ali, moram priznati da mi je prethodna knjiga bolja. Likovi su mi bili malo posebniji. Iako me autorica nije razočarala ni ovdje. Uistinu piše knjige koje vam pomognu u bijegu od dosadne svakodnevice. A toga nam svima treba. 🙂

Lijepo je upoznati i poneku ljubavnu priču.

Imate moje preporuke.

Hvala na čitanju recenzije!

Prevela s engleskoga: Dijana Ćurković

#recenzija · Mozaik knjiga

Savršeno dijete – Lucinda Berry

Mozaik knjiga

Ranjeno dijete. Sažaljenje. Posvojenje.

Za jedan par sve se mijenja. Slabost na djecu i neplodnost dovele su ih do toga da ne vide istinu pred očima.

Ili barem jedno od njih…

Hannah se svim silama trudi da ju Janie zavoli. Oprašta joj ispade koji su van svake granice normalnog ponašanja. To čak nije ni klasična histeričnost kod djece niti razmaženost. Ovo su teške psihičke smetnje. Christopher je pao na te plave oči i priču koja im je ispričana te ju uvjerava da je to samo prolazno. Samo želi da Hannah ne odustane od tog djeteta.

Ali što kada Janie postane prijetnja njihovom braku? Kada ih spoznaja o njenoj prošlosti gurne preko ruba…

Savršeno dijete izvrstan je triler. Pruža onu dozu jeze, napetosti, straha. Pa čak i zgražanja. Pojedine scene su toliko uznemirujuće i teške za probaviti da ćete morati uzeti pauzu od čitanja.

Janie uvelike podsjeća na brojne negativce iz horor filmova. A Christophera ćete kroz dobar dio knjige smatrati glupim čovjekom. Muškarcem koji ne želi pogledati istinu u oči.

Nevjerojatno je koliko se promijenio i udaljio od supruge nakon što im se u život uvuklo to dijete.

Hannah će nekako stalno lutati između toga da poludi i dokaže svijetu tko je zapravo ta djevojčica i želje da udovolji suprugu i da konačno bude dobra majka.

Knjiga ima uistinu puno stranica, ali poglavlja su kratka i mijenjaju se perspektive pa je zanimljivo za pratiti. Meni se svidjela već od samog početka i hvalila sam ju na sve strane nakon pročitanih 300 stranica… ali na kraju sam ipak ostala malo razočarana.

Zašto?

Zato što je priča bila toliko opširna, dugačka, obradila je toliko puno tema, prikazala toliko razgovora, elemenata horora da bi se kraj razvodnio. Bojala sam se toga, iskreno.

Priželjkivala sam nekakav spektakl jer cijela knjiga je upravo to. Za pamćenje, od tematike do likova, no, kraj je bio malo mlak, nedorečen i nije baš zaokružio priču kako ja to volim. A u razgovoru s pratiteljima i kolegama blogerima, dobila sam sličan odgovor. Skoro svi su nekako iznenađeni tim završetkom.

To je razlog iz kojega ovom trileru ne dajem čistu peticu nego četvorku. Eventualno, četiri plus 😉

Još uvijek stojim iza preporuke i još uvijek sam jako zadovoljna pročitanim i dajem veliku preporuku. Roman je ovo o kojem će se dugo pričati i koji će ispuniti svako očekivanje ljubiteljima starih horor filmova i dobro prikazanih brutalnih scena.

Javite mi svoje dojmove!

S engleskog preveo: Igor Rendić

#recenzija · Mozaik knjiga

Posljednje što mi je rekla – Linda Green

Mozaik knjiga

Kažu da nitko ne može otići u miru ako ne prizna tajne koje su mu omotane oko srca. Nicolina baka krije tajnu koja ju guši godinama. Betty nije imala nikoga kome bi se povjerila, tužna sudbina još od mladenačkog doba para joj srce. A posljednje riječi uputila je upravo njoj, Nicoli.

Nicola je van sebe, ali ljubav koju je osjećala za baku nije umrla. Iako joj majka govori da su to gluposti, da Betty nije znala što priča na samrtnoj postelji. Njena majka želi da se ona makne od bakinog posjeda i da ne otvara stare rane.

Međutim, istina je poprimila novo ruho, kosti su pronađene, a vrt skriva bolne tajne. Nicola neće odustati dok ne otkrije što se desilo čak i pod cijenu dolaska prijetnji, novih kostiju na pragu, ona mora saznati istinu.

Razara ju, slama i vuče u ponor koji nema kraja. A što ju sve čeka tamo? Nije mogla ni sanjati. Baka nije jedina krila tajne…

Priča nas vodi i do gorke prošlosti i to dviju žena. Kako saznajemo šokantne detalje danas, tako nas autorica baci u mračnu, turobnu prošlost… Ovo nije knjiga koja samo razotkriva tajne, ovo je priča koja nam pomaže upoznati jednu obitelj. Priča koja će za sobom povući pitanja o kojima je teško i misliti, a kamoli znati da su se odrazila na nečiji život. Bolna je spoznaja da su čak tri generacije osjetile toliku bol.

Život je gorak, surov i nema milosti ni za koga. Ali Nicola je odlučila uzeti uzde u svoje ruke i za svoju obitelj doći do pravde. Znajući da je to teška borba i da se bitke iz prošlosti teško osvoje nakon ponovnog buđenja, ona svejedno ne odustaje.

Čini nam se kao iznimno jaka, čvrsta žena, ali njeno srce plače. Snaga ju izdaje i jedini oslonac koji ima je njen suprug.

I na kraju, čije su to kosti? Tko je kriv što su tamo? I zašto ih nikad nisu spomenule?

I sam naslov “Posljednje što mi je rekla” zvuči jezivo, a priča je potpuno opravdala taj osjećaj. Ovo je jedna od onih zbog kojih se naježiš, zadrhtiš, jedna čiju tugu osjetiš.

Autorica je maestralno odradila i sam kraj. Dala nam je kompletnu priču.

Imate moje preporuke.

Hvala na čitanju recenzije!

S engleskog preveo: Marin Popović