#recenzija · Mozaik knjiga

Tiha vatra – Paula Hawkins

Mozaik knjiga

Ono što započinje kao napeta, intrigantna priča o jednom ubojstvu, pretvara se u dugu, opsežnu dramu. Priču o tri žene i njihovim životima.

Na nama je da otkrijemo krivca ili da pak pričekamo sam kraj. 🙂

Zapaliti stvari. Zapaliti. Zapaliti zapaliti zapaliti.

Carla, ožalošćena teta i posljednji član njegove obitelji. Laura, nestabilna, mlada djevojka s kojom je proveo noć ili Miriam, susjeda koja skriva razne tajne? Tko je ubio Daniela?

Autorica se pobrinula da se dobro upoznamo sa životima glavnih junakinja. Na pomalo dosadan način, opisuje svaku i spominje nepotrebne detalje koji vas samo odvlače od glavne priče i raspleta u ovom romanu.

Jedino Miriam pruža tu neku napetost i njen život je posebno zanimljiv, upečatljiv i u tim stranicama ćete pronaći toliko potrebnu radnju i kvalitetne opise kojima se nadate kada krenete čitati Tihu vatru.

Život ne može stalno biti zabavan, Janine. Katkada čovjek jednostavno mora biti odrastao.

Nedostatak konkretnih događaja izuzev ubojstva s prvih stranica, doprinosi nezadovoljstvu. Budući da sam od Paule očekivala savršeno uvrnutu priču (kao Djevojka u vlaku) ova baš i nije ispunila moja očekivanja. Ne mogu reći da me razočarala jer ipak ima taj jedan element napetice s određenim stranicama koje nam pričaju jednu drugu priču, ali to otkrijte sami… no, nije mi pružila sate razmišljanja niti grickanja noktiju, spajanja komadića u cjelinu, traganja. Nekako je sve bilo dosta mlako. Nažalost, puno problema je utrpano u knjigu, ali ništa nije razrađeno potpuno. Ostali smo gladni informacija.

Ne mora značiti da se knjiga vama neće svidjeti, znam da je kod mene dojmove pokvarilo preveliko očekivanje koje sam u sebi nosila zbog omiljene mi Djevojke u vlaku.

Pročitajte i javite mi svoje dojmove. Želim čuti kako se vama svidio taj mali dio napete priče koji se krije unutra i tko je poput mene s veseljem čekao baš te stranice? Možda nekome i to popravi dojmove. Paula svakako ima dara za pisanje i neću odustati od njezinih romana niti išta slično. Ova jednostavno nije ispunila sve ono što sam željela, ali je bila dobar predah od teških tema u kojima sam plovila zadnjih par čitanja.

Prijevod potpisuje: VESNA VALENČIĆ

#recenzija · Mozaik knjiga

Noć kad je nestala – Lisa Jewell

Mozaik knjiga

Bila je spremna na sve to, iako je smatrala da je krivo. Jer tako se to radi, zar ne? Kad imate bebu. Kad imate muškarca koji vas voli. Udate se za njega.

Koliko jedna noć može promijeniti sve? Zar je moguće da sve ono što smo znali o jednoj osobi, da sve ono što smo voljeli ne postoji? Mogu li ljudi nositi masku tako snažno, mogu li isplesti mrežu laži koja će vas bespovratno vezati za njih?

Lisa u ovoj knjizi stvara baš to. Privlači nas poput pauka koji plete, vreba i na koncu, ima svoj plijen serviran u “vlastitom domu”. Na pladnju.

Meni ne bi smetalo biti obožavan.

Tallulah nije ni svjesna koliko će se njezin život promijeniti. Smatrala je da se rješava okova, osobe koju ne želi pored sebe, imala je plan, ali sve je pošlo po zlu. Toliko jako da više nije sigurna postoji li još uvijek nada za nju…

Godinu nakon, spisateljica Sophie useljava se na mjesto koje je savršen opis njenih romana, fikcije… a kada jednoga dana u vrtu pronađe poruku na kojoj piše samo: OVDJE KOPATI počinje avantura njezina života. Sve ono o čemu je pisala, postaje stvarno i nije sigurna koliko joj se ta spoznaja sviđa. Može li na kraju sve ispasti dobro?

Tu sve započinje, pomisli Tallulah dok uvlači trbuh i tapša dlanom tkaninu svoje ljetne bluze, zamišljajući novi život koji je čeka na drugoj strani noći, kada bude slobodna i bude mogla što god želi. Tu sve započinje.

Tajne, obiteljske traume, luda ljubav, požuda koja nas gura u grijeh, laži, spletke i prijateljstva koja razaraju živote. Već dobro poznati stil Lise Jewell koja zbilja nikada ne zakaže kada su u pitanju ovakve priče. Čitaju se u dahu, pružaju uvid u nekoliko života te krate vruće ljetne dane uz veliku dozu napetosti.

Sam kraj je ono što mi se posebno svidjelo. Element iznenađenja nije nedostajao iako sam skoro znala, ostala sam iznenađena i zadovoljna, a moja očekivanja su ispunjena.

Od mene svakako preporuka! 🙂

Prijevod potpisuje: IGOR RENDIĆ

Hvala na čitanju recenzije,

S police

#recenzija · Mozaik knjiga

Meksički roman strave – Silvia Moreno Garcia

Mozaik knjiga

Živjela je sasvim dobro, uživala na zabavama i u svojoj slobodi sve dok jednoga dana nije primila pismo rođakinje. Sastavljeno u bunilu, prepuno nejasnih događaja, Noemí je nagnalo da se uputi u Kuriju. Jednim dijelom je to bilo zbog oca, a drugim zbog toga što tamo bolesna i sama leži njezina krv. Rođakinja koja joj puno znači.

Ali ništa ju nije moglo spremiti na čudesa koja se skrivaju iza kapije te zloglasne Kurije. Kada zakorači sa svojim glamuroznim stavom, visokim potpeticama i modernim haljinama, u blato i livadu na tom imanju, više nije tako sigurna. A sam pogled na ljude koji žive tamo ledi krv u žilama. Od slugi koje izgledaju polumrtvo, ne razgovaraju s vama i samo obavljaju dužnosti i supruga njezine rođakinje Cataline, naočitog Engleza pa sve do Francisa koji djeluje normalno, ali jako povučeno i potlačeno…

Noemí se vila uvlači duboko u um. Započinju strašne noćne more o pčelama u zidovima, obredima na groblju i vizije o krvi, pohoti, želji prema onome zabranjenom. Odlučna u naumu da spasi rođakinju, izvlači na površinu razne stare tajne te obitelji i dolazi do priče o ludilu, zlostavljanju, nasilju koje seže stotinama godina. Kurija joj to čak i pokazuje, odlučno kao što joj ne da otići… odabrala ju je.

Zbunjena, shrvana i iscrpljena noćnim morama, utjehu pronalazi u Francisu koji joj obećava pomoći. No, može li mu vjerovati? Nekome tko godinama živi u ludilu, odvojen od drugih, naučen da služi Kuriji? Postoji li to zrno dobrote u njemu?

Radnja koja je smještena u tu godinu, imena likova i opisi garderobe daju poseban osjećaj i bacaju nas prema svim onim klasicima strave. Starinskim i jezivim.

Meksički roman strave prepun je detalja, opisa i lagano, sporo nas vodi do razrade. Likovi su upečatljivi, satkani do krajnje granice ljubavi ili mržnje. Noć donosi mnogo strašnih scena. I to ne strašnih da vas uplaše i natjeraju srce u brži ritam nego onih od kojih se grozite, gdje vas želudac zaboli i koje teško progutate. Ovo je ono štivo koje je stiglo u savršeno doba. Jesen, listopad, neposredno prije Noći vještica. I genijalan izbor te prijevod našeg nakladnika!

Roman ima sve elemente ovog žanra i ispunjava svaku želju te očekivanje koje možda već imate. Lako se čita jer sama radnja nije toliko kompleksna koliko vas tjera na zgražanje.

Iznimno dobra poslastica za ljubitelje hororaca. Od mene imate preporuku.

Pripremite se na ludu vožnju! Nema šanse da naslutite što se zbiva unutar starih zidova Kurije 😉 rasplet je potpuno iznenađenje. I svidjeti će vam se.

Hvala na čitanju recenzije!

S engleskoga prevela: Maja Opačić

#recenzija · Mozaik knjiga

Vrabac – L. J. Shen

Mozaik knjiga

Dvije totalne suprotnosti. Mafijaš, ženskaroš, popravljač. Troy.

Povučena, sramežljiva, skromna. Sparrow.

Troy i Sparrow su u braku. Ona ni ne zna kako je došlo do toga da njezinu ruku poželi jedno od najpopularnijih imena u njihovim krugovima, ali zna da mora igrati njegovu igru. Mora biti mirna ptičica u kavezu inače će joj slomiti krila.

Ali valjda je ispovijedanje kao vožnja bicikla – kad jednom naučiš, nikad ne zaboravljaš.

Naravno da ništa nije onako kako se čini. Oboje imaju svoje tajne i nisu imali izbora.

Među njima se javlja privlačnost, žudnja, a kako to vodi do neizbježnog, oni ne odugovlače. Fizički su blizu, ali emocionalno se drže na lancima ili tako misle u svojim glavama… 😉

Ubojstva, misterije, tajne, laži, vruće scene, humor, sarkazam. O, ovdje ima svega. Glavni lik je zamišljen kao bad boy, ali ja nisam imala baš takav osjećaj. Veoma brzo je pao na Sparrow iako je radio neke neoprostive stvari, od starta je bilo jasno koliko ga privlači. A Sparrow, gubi razum pod dodirom tog muškarca. Ako to gledamo s neke moralne strane, za osudu je (obzirom na sve što je učinio), a ako ju gledamo kao relativno mladu djevojku koja nije imala baš lijep život, djevojku koja nema nikakvog iskustva, logično je da će pokleknuti.

Autorica nam je ovdje dala jako dobru pozadinu s tom ”triler pričom”, ali nije štedila ni na prostotama i igrama pod plahtom. Vjerujem da će ljubiteljice ovoga žanra posebno uživati u Vrapcu.

”Znaš, Sparrow? Možda ćemo mi ipak moći zajedno. Nešto malo zabave skriva se ispod svih tih slojeva čestitosti.”

Imala sam osjećaj da se ništa zabavno ne skriva ispod njegovih slojeva crnine, ali nisam rekla ni riječ.

U jednoj sekundi ih volite, u drugoj mrzite. Autorica pojedinim scenama odbija od čitanja zbog određenih izraza koje koristi i scena koje se odviju, ali opet sto stranica nakon toga, netko od likova napravi nešto toliko lijepo, snažno i očaravajuće da vam se srce topi. Zaista balansira granicom između ”o, ne” i ‘‘o, da, molim još”.

Vrabac se čita brzo, bez pretjeranog razmišljanja, lako je povezati sve kockice i od početka je jasno kako će se sve odviti. Ali ovo je štivo koje će vas opustiti, nasmijati i pomoći vam da napunite baterije nakon napornog dana.

Ja sam ju iskreno jedva dočekala. Trčala sam u Svijet knjige čim je stigla budući da me ”Kradljivac poljubaca” oduševio, uveo u svijet ljubavi, opet. Ali, moram priznati da mi je prethodna knjiga bolja. Likovi su mi bili malo posebniji. Iako me autorica nije razočarala ni ovdje. Uistinu piše knjige koje vam pomognu u bijegu od dosadne svakodnevice. A toga nam svima treba. 🙂

Lijepo je upoznati i poneku ljubavnu priču.

Imate moje preporuke.

Hvala na čitanju recenzije!

Prevela s engleskoga: Dijana Ćurković

#recenzija · Mozaik knjiga

Savršeno dijete – Lucinda Berry

Mozaik knjiga

Ranjeno dijete. Sažaljenje. Posvojenje.

Za jedan par sve se mijenja. Slabost na djecu i neplodnost dovele su ih do toga da ne vide istinu pred očima.

Ili barem jedno od njih…

Hannah se svim silama trudi da ju Janie zavoli. Oprašta joj ispade koji su van svake granice normalnog ponašanja. To čak nije ni klasična histeričnost kod djece niti razmaženost. Ovo su teške psihičke smetnje. Christopher je pao na te plave oči i priču koja im je ispričana te ju uvjerava da je to samo prolazno. Samo želi da Hannah ne odustane od tog djeteta.

Ali što kada Janie postane prijetnja njihovom braku? Kada ih spoznaja o njenoj prošlosti gurne preko ruba…

Savršeno dijete izvrstan je triler. Pruža onu dozu jeze, napetosti, straha. Pa čak i zgražanja. Pojedine scene su toliko uznemirujuće i teške za probaviti da ćete morati uzeti pauzu od čitanja.

Janie uvelike podsjeća na brojne negativce iz horor filmova. A Christophera ćete kroz dobar dio knjige smatrati glupim čovjekom. Muškarcem koji ne želi pogledati istinu u oči.

Nevjerojatno je koliko se promijenio i udaljio od supruge nakon što im se u život uvuklo to dijete.

Hannah će nekako stalno lutati između toga da poludi i dokaže svijetu tko je zapravo ta djevojčica i želje da udovolji suprugu i da konačno bude dobra majka.

Knjiga ima uistinu puno stranica, ali poglavlja su kratka i mijenjaju se perspektive pa je zanimljivo za pratiti. Meni se svidjela već od samog početka i hvalila sam ju na sve strane nakon pročitanih 300 stranica… ali na kraju sam ipak ostala malo razočarana.

Zašto?

Zato što je priča bila toliko opširna, dugačka, obradila je toliko puno tema, prikazala toliko razgovora, elemenata horora da bi se kraj razvodnio. Bojala sam se toga, iskreno.

Priželjkivala sam nekakav spektakl jer cijela knjiga je upravo to. Za pamćenje, od tematike do likova, no, kraj je bio malo mlak, nedorečen i nije baš zaokružio priču kako ja to volim. A u razgovoru s pratiteljima i kolegama blogerima, dobila sam sličan odgovor. Skoro svi su nekako iznenađeni tim završetkom.

To je razlog iz kojega ovom trileru ne dajem čistu peticu nego četvorku. Eventualno, četiri plus 😉

Još uvijek stojim iza preporuke i još uvijek sam jako zadovoljna pročitanim i dajem veliku preporuku. Roman je ovo o kojem će se dugo pričati i koji će ispuniti svako očekivanje ljubiteljima starih horor filmova i dobro prikazanih brutalnih scena.

Javite mi svoje dojmove!

S engleskog preveo: Igor Rendić

#recenzija · Mozaik knjiga

Posljednje što mi je rekla – Linda Green

Mozaik knjiga

Kažu da nitko ne može otići u miru ako ne prizna tajne koje su mu omotane oko srca. Nicolina baka krije tajnu koja ju guši godinama. Betty nije imala nikoga kome bi se povjerila, tužna sudbina još od mladenačkog doba para joj srce. A posljednje riječi uputila je upravo njoj, Nicoli.

Nicola je van sebe, ali ljubav koju je osjećala za baku nije umrla. Iako joj majka govori da su to gluposti, da Betty nije znala što priča na samrtnoj postelji. Njena majka želi da se ona makne od bakinog posjeda i da ne otvara stare rane.

Međutim, istina je poprimila novo ruho, kosti su pronađene, a vrt skriva bolne tajne. Nicola neće odustati dok ne otkrije što se desilo čak i pod cijenu dolaska prijetnji, novih kostiju na pragu, ona mora saznati istinu.

Razara ju, slama i vuče u ponor koji nema kraja. A što ju sve čeka tamo? Nije mogla ni sanjati. Baka nije jedina krila tajne…

Priča nas vodi i do gorke prošlosti i to dviju žena. Kako saznajemo šokantne detalje danas, tako nas autorica baci u mračnu, turobnu prošlost… Ovo nije knjiga koja samo razotkriva tajne, ovo je priča koja nam pomaže upoznati jednu obitelj. Priča koja će za sobom povući pitanja o kojima je teško i misliti, a kamoli znati da su se odrazila na nečiji život. Bolna je spoznaja da su čak tri generacije osjetile toliku bol.

Život je gorak, surov i nema milosti ni za koga. Ali Nicola je odlučila uzeti uzde u svoje ruke i za svoju obitelj doći do pravde. Znajući da je to teška borba i da se bitke iz prošlosti teško osvoje nakon ponovnog buđenja, ona svejedno ne odustaje.

Čini nam se kao iznimno jaka, čvrsta žena, ali njeno srce plače. Snaga ju izdaje i jedini oslonac koji ima je njen suprug.

I na kraju, čije su to kosti? Tko je kriv što su tamo? I zašto ih nikad nisu spomenule?

I sam naslov “Posljednje što mi je rekla” zvuči jezivo, a priča je potpuno opravdala taj osjećaj. Ovo je jedna od onih zbog kojih se naježiš, zadrhtiš, jedna čiju tugu osjetiš.

Autorica je maestralno odradila i sam kraj. Dala nam je kompletnu priču.

Imate moje preporuke.

Hvala na čitanju recenzije!

S engleskog preveo: Marin Popović

#recenzija · Mozaik knjiga

Nikome neću reći – Catherine McKenzie

Mozaik knjiga

Obitelj koja krije brojne tajne. Obitelj koja nije savršena kao one iz filmova. Obitelj u čijem je kampu prije dvadeset godina u čamcu pronađena ozljeđena djevojka.

Što se dogodilo Amandi?

Koji član obitelji MacAllister je napao Amandu?

Tolike godine tajna je skrivena, ali sada je došao trenutak istine. Čitanje oporuke ne donosi kamp, zemlju i novac kako su se nadali, donosi teške odluke i priznanja. Oporukom je određeno da ne nitko ne može dobiti nasljedstvo dok se ne otkrije tko je krivac.

Ryanu treba novac da se oporavi od izdaje najboljeg prijatelja i poslovnog partnera, Margaux je neodlučna, Mary želi da sve ostane kako je i da svatko ide svom domu dok blizanke Kate i Liddie imaju skroz drugačije stavove i želje. A Sean? Netko tko nije član obitelji, ali je jednako vrijedno radio na kampu sve te godine, on samo želi da zauvijek ima dom. Krov nad glavom.

Svatko od njih je mogući krivac. Svatko je sumnjiv. Vrijeme je za glasanje… Koga ćete osuditi?

Bolna sjećanja, obiteljske drame, zaljubljenost, pogreške… Autorica je sve obuhvatila.

Ono što je dalo posebnu čar je ta fenomenalna slika realne obitelji. Ljudi od krvi i mesa. Nema onog savršenog privida, preuveličavanja odnosa između braće i sestara. Sve je tako zamršeno, klimavo, tužno. Jako mi se svidjelo kako se to uklopilo u samu priču.

Roman prati prošlost i sadašnjost, uz to imamo tablicu s imenima svih likova, o njihovim kretnjama tog kobnog dana. Jasno možemo pratiti tko je gdje bio i u koliko sati. Ukoliko se fokusirate malo jače, zabilježite i sami u svoju tablicu, lako ćete doći do krivca. Ali to neće umanjiti želju za čitanjem, dapače. Samo ćete htjeti znati zašto?! Kako? Koji je motiv? Zar je moguće?

Autorica je spomenula uistinu puno likova, te različite perspektive često znaju biti problem, ali to ovdje nije slučaj. Sve je kao slagalica. Skupljamo dio po dio. I na kraju šok.

Uz sve nesuglasice i ružne uspomene, MacAllister je ipak jedna snažna obitelj. Spremni su na sve.

Priča će vas uvući, lako se čita, nema dosadnih opisa, sve je bitno za priču i svaki lik pokazat će vam svoje ”viđenje” situacije. Možda svi gledamo u isto, ali svatko ima svoj doživljaj, svatko stvara svoju sliku.

I zato se pripremite. 😉

Hvala na čitanju recenzije! 21.10.2020.

S engleskog prevela: Maja Opačić

#recenzija · Mozaik knjiga

Kupina i divlja ruža – Sonia Velton

R E C E N Z I J A

Mozaik knjiga

Sara je kao relativno mlada djevojka stigla u London. A London je u to vrijeme gutao sve mlade, neiskusne, same. U želji da ju spasi lošeg života, njena majka poslala ju je u još veći pakao.

Dolazak u London bio je sve suprotno od onoga što je željela. Završila je u javnoj kući, drogirana, uvjerena, prisiljena da nema boljeg. Ali jednog dana 1768. godine u prljavoj ulici iza krčme, upoznala je Esther Thorel. Taj susret bio je Sarin spas.

Esther je supruga poznatog tkalca svile. Uvjerena da postupa po Božjoj volji cijeli život, ne sumnja što mora učiniti. Njen zadatak je spasiti Saru Kemp iz blata u kojem se našla.

Nedugo nakon njihovog susreta, Sara dolazi raditi u kuću Esther i njenog supruga. U kuću čiji tavan ispunjava poseban, glasan ritam tkalačkog stana. Tavan koji krije brojne tajne…

Esther i Sara su toliko različite, ali opet razviju neku posebnu vezu, imaju tu poveznicu koja se ne raspada čak ni u najgorim događajima. Intimnost položaja osobne sluškinje dovela je do toga da znaju skoro sve jedna o drugoj. Ali unatoč tome, Esther krije malu tajnu, a Sara prezire što je njena gospodarica toliko slijepa, što ne vidi stvari koje joj se događaju pred nosom.

Kako priča teče, shvaćamo da je zid savršenstva koji je Esther Thorel podigla samo privid. Unutra se kriju prave ruševine. Spletke, laži, tajni sastanci, neodoljive intrige…

Ali život je nepredvidiv, ma tko bi rekao da će se poslušna, vjerna supruga poput Esther pobuniti? Tko bi rekao da će ju svila toliko privući da je sposobna raditi iza leđa vlastitom suprugu?

Niz događaja samo je dodatno povezao glavne likove ove priče, a nama donio brojna pitanja!

Kupina i divlja ruža donosi neočekivano. U trenutku će nas namamiti u suprotni smjer, zapravo nasamariti jer se iza krije nešto sasvim drugo. Moram priznati da me prvenstveno naslovnica privukla, a sadržaj je bacio onu zadnju čar koja me namamila na čitanje veoma brzo nakon što je stigla na moju adresu. Iako je povijesna, prava drama, ova knjiga čita se uistinu lako. Nema komplikacija, dosadnih opisa, odlazaka u krajnosti, ne, sve je tu, odmah. Toliko zanimljivo i simpatično da će ispuniti očekivanja bilo kome.

Meni se zapravo jako svidjela ta privrženost između dvije žene koja se ispod površnog i hladnog odnosa itekako nazirala. Nije se moglo skriti. Zašto? Zato što smo imali status gospodarice i služavke, čistunke i grješnice. Sonia Velton je pokazala da istina uvijek izađe na vidjelo, da su ispravne, iskrene odluke uvijek one koje nas vode lijepim stazama, a ne crnilu.

Ukoliko ste u potrazi za savršenim štivom koje će vam biti predah od svega – iskrena preporuka.

Kupina i divlja ruža donose brojna iznenađenja uz izuzetno zanimljivu priču.

.Hvala na čitanju recenzije. 29.7.2020.

Izdavač je gore spomenut, Mozaik.

S engleskog prevela: Aleksandra Barlović

#recenzija · Mozaik knjiga

Lovačka družina – Lucy Foley

R E C E N Z I J A

Mozaik knjiga

Doček Nove godine znači okupljanje starih prijatelja. A ponovno okupljanje donosi priče o zaboravljenim uspomenama. Otvaranje starih rana i spoznaja da se poveznica polako ugušila.

Kada sat otkuca ponoć, imanje ostaje zatrpano u snijegu. Ali ponoć ne donosi samo mećavu, stiže i šokantno otkriće. Pronađeno je tijelo. Još gore od toga je činjenica da se posjed nalazi na odvojenoj lokaciji, da je vrijeme užasno i da nitko osim starih prijatelja i dva djelatnika ne boravi na toj lokaciji. Ubojica je među njima. I nema odlaska dok se ne otkrije istina.

Poglavlja koja miješaju sam doček Nove godine kao i prve dane te godine unose potpunu zbunjenost. Zbunjenost u smislu da ne znamo tko je ubojica. A još zanimljivije je da ne znamo ni tko je ubijen. Na samom početku ne znamo čak ni spol. Dodatna zavrzlama i intriga za nas ljubitelje misterija.

Tko je ubijen? Je li ubojica možda lijepa Miranda koja je zvijezda vodilja te grupe ili pak Samira, savjetnica uprave, Emma iz izdavačke kuće, Katie koja je odvjetnica. Ili je to pak netko s muške strane? Liječnik Giles, arhitekt Nick, dobra nježna duša Bo ili možda Mark koji izgleda kao najveći grubijan od svih njih?

Sumnja je bačena i na prelijepu, samozatajnu djelatnicu na imanju, Heather kao i na njenog kolegu, kršnog muškarca po imenu Doug. Svi su nekako sumnjivi. Svako poglavlje baca tamnu mrlju na nekog od likova. I čak kad pomislimo da je to to, stiže preokret. Toliko smo daleko od istine…

Laži, spletke, preljub… U ovoj knjizi nemamo samo kriminalističku priču nego i lukavu, vještu dozu drame. Prikaz toksičnog prijateljstva i ono što život s godinama napravi od naših najbližih.

Autorica se genijalno poigrala mijenjanjem perspektive prilikom pisanja. Sve kako bi nas dodatno zbunila. Poglavlja su kratka, pitka, puna drame i novih spoznaja. S iznimnom dozom nestrpljenja ćete listati stranice prema kraju. Ja moram priznati da sam cijeli slučaj otkrila tek u zadnjih pedesetak stranica. Imala sam nekoliko teorija u glavi, ali sve se nekako ispostavilo nepotpuno. Ukoliko ste ljubitelj drama, prikaza među ljudskih odnosa i zanimljive krimi priče u pozadini, svakako posegnite za ovom knjigom. Nemojte očekivati krvava, brutalna ubojstva ili detektive koji će predano raditi na slučaju. Pripremite se na realan, direktan pristup prijateljstvu i svemu onom što laži, loši izbori i životne nedaće serviraju pred nas.

Hvala na čitanju recenzije. 13.6.2020.

Izdavač je gore spomenut, Mozaik.

S engleskog preveo: Marin Popović

#recenzija · Mozaik knjiga

Kradljivac poljubaca – L. J. Shen

R E C E N Z I J A

Mozaik knjiga

Francesca Rossi je odgojena pod staklenim zvonom. Tradicija, maniri, pečat žene i ženskog, sve su ju to učili od malih nogu. Jedino gdje je donekle imala pravo izbora jest zaljubljenost u Angela, nasljednika moćne obitelji čikaškog Sindikata podzemlja. Planirala je, o, sanjala je o njihovom prvom, pravom poljupcu. I mislila je kako je konačno došla večer gdje će okusiti usne voljenog Angela, ali bila je tako u krivu…

Maskirani vrag, senator Wolfe Keaton nije mogao maknuti pogled s nje. Bilo je tu više razloga. Osveta prema njenom ocu, intriga, ali i onaj koji si nije htio priznati, žarko ga je privlačila ta žena. I tako je odlučio ukrasti njen prvi poljubac. Nasamario ju je u tolikoj mjeri da mu se par sekundi i prepustila, ali kad je shvatila tko se krije iza maske, sledila se. Francesca nije mogla vjerovati da joj je taj bezobrazni, opaki muškarac ukrao prvi poljubac! Nešto njeno i čime je imala potpuno pravo raspolagati, palo je u ruke zlog Wolfea! I tu je počela njihova priča.

Situacija se zahuktava kada Wolfe ne stane samo na poljupcu. Odlučio je da će Francesca postati njegova supruga. Pod bilo koju cijenu. I nitko mu to neće oduzeti.

Francesca ne može podnijeti misao da njena obitelj padne zbog kakve gluposti, stoga pristane na te sulude zaruke, ali u sebi kuje razne planove. Sabotaže, prepirke, borbu, sve kako bi opet bila slobodna. Nesvjesna da je tanka granica između ljubavi i mržnje. Da ju iza vrata čeka uragan emocija. Ljubav.

S jedne strane imamo dosadnog Angela, njenu prvu ljubav, a s druge je Wolfe Keaton. Netko koga ćete pokušati mrziti, jer tko je on da prisili ženu na brak. Dok ste s druge strane svjesni da nitko ne drži uperen pištolj u Francescu. Da to iskreno želi, u svakom trenutku može vratiti slobodu. Ali naravno da ju je privukla misterija oko tog muškarca. Naravno da joj je poželjan, napet…

I tako smo mi kao čitatelji od početka zavoljeli Wolfea i nadali se da će i njih dvoje zavoljeti jedno drugo. Autorica je osmislila savršene likove. Osobnost koju im je izgradila, nenadmašiva je. Wolfe je jedan uistinu briljantan, snažan, duhovit muškarac. Moram li napomenuti da voli čitati S. Kinga? Može još malo savršenstva? Može. 😉

A i Francesca je drukčija. Nije poput nekakve ucviljene, standardne žene u ovakvim romanima. Apsolutno sve u vezi Kradljivca poljubaca je posebno. Napeto. Zanimljivo.

Kao netko tko (više) ne čita često ljubiće, ovaj mi je uistinu legao. Pisan toliko pitko, lagano, a opet zamamno, držat’ će vam pažnju i u dva ujutro. Jednostavno ćete biti tužni što je došao kraj. Ukoliko Mozaik nastavi prevoditi romane ove autorice, postoji velika šansa da se u meni probudi ta romantična, nježna strana. Možda se opet okrenem, puno češće ljubićima 😉 Jer ovo je priča koja vam ne servira dosadno, naporno, ucviljeno. Ovo je priča koja vam ljubav servira sa svake strane: sexy, intrigantno, zabavno, bolno. Imate moje iskrene preporuke. Ukoliko želite saznati koga je Francesca odabrala na kraju, zašto Wolfe mrzi njenog oca, a i tko je taj Wolfe o kojem svi pričamo…

Zabava i uživanje zagarantirani! Ja ću ju sigurno pročitati opet jednog dana.

Hvala na čitanju recenzije! 16.5.2020.

Izdavač je gore spomenut, Mozaik.

S engleskog prevela: Ivana Šojat