#recenzija · ARC · Mitopeja

Djevojka s medvjeđim govorom – Sophie Anderson

Mitopeja

Jednoga bih dana voljela otkriti priču o svojoj prošlosti i nadam se da je magičnija od pukoga odbacivanja mene kao neželjene bebe. Nadam se da je to skaska prepuna čudesa što objašnjava tko sam i zašto sam drugačija, zbog čega čujem kako si drveće šaptom prenosi tajne, i zbog čega stalno osjećam privlačenje gvozda.

Janka je oduvijek tragala za istinom; tko je ona? Mamočka joj je priznala da je pronađena kao djevojčica u pećini u kojoj su spavali medvjedi. Jednoga dana dolazi do velike promjene u njenom životu i onaj glas koji ju oduvijek odvlači u gvozd sada postane vrisak.

Janka odlazi saznati istinu o sebi. Opasno, prepuno legendi, tajni, bića koja vrebaju iza grmlja i drvenih kuća… spremno da vas odvede u neki drugi svijet. Tamo gdje čuda postoje i gdje je sve moguće.

Kriju se tu tako priče o Kući na kokošjim nogama, Kletvi Velike lipe, Medvjeđem djetetu, Vučjoj pandži i još njih par…

Janka je djevojčica koja uči. O svijetu oko sebe i samoj sebi. Pred njom su brojne odluke, spoznaje koje nisu baš ugodne, ali tu je i njeno sazrijevanje. Uz krasnu Mamočku i podršku prijatelja Saše i posebnog Anatolija, ona uistinu ima snagu medvjedice. Ne samo fizičku nego i psihološku. Ova je djevojka primjer jednog borca, uzora za one djevojčice koje još tragaju za inspiracijom.

I po prvi put otkako su mi izrasle medvjeđe noge shvaćam da izgled mojeg tijela ne mijenja tko sam, a ni gdje mi je mjesto. Ništa me neće spriječiti da se vratim svom domu.

Posegnuti za ovom pričom bilo je kao uskočiti u vrtlog koji će me vinuti natrag u djetinjstvo. U naručje bake koja mi priča posebne legende i priče. Srce mi je naraslo za dva broja. Dobiti šansu da kao čitatelj osjetiš taj žar, unikatnost i ljubav kojom je pisana ova priča… U srcu to pali vatru, a u krvi budi samo najtoplije emocije.

Imate moju najveću preporuku.

Presretna sam što u rukama držim ARC djela za koje sam sigurna da će osvojiti svakoga čitatelja. 🙂

Prijevod potpisuje: Vladimir Cvetković Sever

#recenzija · Mitopeja

Sirena i gđa Hancock – Imogen Hermes Gowar

Mitopeja

Ono što počinje kao povijesna fikcija pretvara se u roman koji pruža nezaboravnu priču, emocije, spoznaje prožete humorom koji pleše na granici duhovitog i pomalo tužnoga.

Ljubav, opsesija, znatiželja i spokoj.

Mlada žena na rubu, izbor koji je pred njom neopisivo je težak, ali to je bila surova realnost 18. stoljeća; žena je mogla postati ili supruga ili prostitutka.

I gospodin Hancock. Pomalo čangrizav, usamljen, luta između realnosti i snova koji ga na trenutak vraćaju ženi kojoj je predao svoje srce i djetetu koje nije stigao ni zagrliti. Jednoga dana sve se mijenja za njega, sasvim slučajno njegov najvjerniji čovjek pronalazi nešto uistinu posebno. Otkriće! Ružna je poput morskog goblina. Ali svijet to voli. Masu privlači ono o čemu se može pričati, a ovaj stvor je itekako vrijedan pažnje. Nazvali su ju sirenom.

Jonah Hancock nije se nikada nadao da će njegovu pažnju privući takva žena. Angelica je sve ono od čega taj čovjek zazire. Ali i Angelica nije netko tko bi njega svrstao na vrh svojih želja, zbilja. Njihova priča nepredvidiva je i donosi brojne zaplete. Nešto što počinje kao igra, naredba, želja za glamurom, dogovor, prerasta u ljubavnu priču koju pratimo s velikom dozom znatiželje. Angelica je odlučila postati suprugom. Zatvara vrata životu kakvoga je prije poznavala; nema više dugova, odlazaka na predstave, u šetnje, u sjenom skrivene prostorije s raznim muškarcima. Ona je sada gospođa Hancock.

Ono što im je zapravo donijela sirena nije ono o čemu su sanjali. Distanca, gubitak najveće želje i životnog bogatstva, besane noći i prazan pogled u zamjenu za šaku materijalnog. To im nije bio plan.

Priča je ovo koja nosi iznimno snažnu pouku. Rekla bih da nije zlato sve što sja. Sirena ih je uvukla u vrtlog ružnih misli, nostalgije, beskrajnog žaljenja i nezadovoljstva. Bol je bila poput crne rupe. Nije se nazirao kraj. No, snaga i britkost Angelice, donose im novi val nade. Kada odluče pustiti sve se mijenja jer ono što je živo treba biti slobodno. Lijepo je u životu uzimati, ali treba znati i vratiti. Vratiti da bi nam se pružilo. Vratiti tako da možemo krenuti naprijed.

Imate moje iskrene preporuke. Knjiga Sirena i gđa Hancock novi je svijet na našem području, usuđujem se napisati. Pružiti će vam toliko bogato iskustvo, a na vama je samo da se upustite u ovu avanturu. Uplovite iskreno i skromno, a ulov za vašu dušu će biti pozamašan. To vam obećavam.

Za Mitopeju preveo: Vladimir Cvetković Sever

Mitopeji se od srca zahvaljujem na ukazanom povjerenju. Ovaj će ARC primjerak krasiti moje police na najljepšem mjestu. Ponosna sam što sam bila odabrana i što među prvima čitam ovakvu knjigu.