Zelena milja – Stephen King

Lumen

Pomogo sam, je l’ tako?

King će nam i ovoga puta to učiniti. Dotaknuti srce svakoga čitatelja, prodrmati mu misli, uključiti suze, natjerati da osjeća i zadržati naklonost. Zelena milja djelo je koje će zauzeti visoko mjesto na listi njegovih knjiga kada vas netko pita koja je najbolja.

Ovo je jedna od onih koja te slomi, vrati na tvorničke postavke, ona koju ne zaboraviš.

U ono doba biti osuđen za silovanje i ubojstvo dvije djevojčice i još k tome; biti crn, nije obećavalo. Značilo je to sigurnu smrt. Jonh Coffey stiže u E-blok i svojim dolaskom mijenja živote ljudi koji ga tamo dočekaju.

Čuvarima je odmah jasno da je bezopasan. Čovjek tako tužnog pogleda, bojažljiv, uplakan, s glavom u krilu, kakva se priča krije iza njegove osude? I na kraju, može li uspjeti izbjeći Staru Munjaru?

A onda jedne noći pokazuje svoj dar. Kao rukom odnesena, infekcija jednoga od zatvorskih čuvara nestaje. Coffey ima iscjeliteljske sposobnosti. Zar je moguće da čovjek koji toliko pomaže drugima ima tako jaku zlobu u sebi da počini onaj strašan zločin?

Tuga, suosjećanje, iščekivanje, molitva i nada. A na kraju realnost.

Zelena milja odvesti će vas na nepoznata mjesta, dati će vam puno za razmišljanje i slomiti vam srce. Ali ćete nakon nje samo još više voljeti Kinga. Kod mene je ovo roman koji, nakon puno pročitanih, staje rame uz rame s Grobljem kućnih ljubimaca. Moja očekivanja su i više nego ispunjena. Iako sam znala što me čeka, zbog svima poznate, stare, dobre ekranizacije, nisam se pripremila na ovakav nalet emocija. Kraj ove priče me slomio.

A možda smo, pomislio sam, svi mi cirkuski miševi, trčimo uokolo tek jedva svjesni da nas Bog i Njegovi nebeski bojovnici kroz prozore od pleksiglasa promatraju u našim bakelitnim kućama.

Imate moje iskrenu preporuku.

Ukoliko želite upoznati Kinga i njegovo pisanje, krenuti s nečim, slobodno uzmite Milju u ruke.

Prijevod potpisuje: IVAN OTT

Svjetovi J.R.R. Tolkiena – John Garth

Lumen

Mjesta koja su nadahnula Međuzemlje…

U naše je ruke svježe stiglo ovo, usudim se reći, kolekcionarsko izdanje monografije opremljene s više od stotinu fotografija. U sklopu tih priloga nalaze se i Tolkienove ilustracije, zemljovidi kao i nešto modernije fotografije. Raj je ovo za oči svakog obožavatelja.

Od brojnih zanimljivosti koje već poznamo do nekih novih informacija koje će nas navesti da samo još više zavolimo Tolkiena i njegov poseban svijet koji je izgradio sa svojim djelima.

Mjesta koja su nadahnula ovu legendu se prostiru od Velike Britanije, Oxforda pa sve do zemalja širem svijeta. A autor John Garth vodi nas na nezaboravno putovanje. Predstavlja bam neke svoje teorije i otkrića koja će pobiti zablude o nekim inspiracijama za Međuzemlje koje je Tolkien navodno imao.

Hobitovac, vilenjačka dolina, pećine, planine, jezera, rijeke… ma sve je ovdje!

Moram vam priznati da je kod nas doma bila prava bitka. Tko će ju prvi uzeti u ruke? Naime, moj suprug je veliki fan i zbog njega sam čak i ja u tolikom žaru gledala sve filmove. Zbog toga smo ju nekad skupa listali, nekada samostalno. Kako ju tko “ukrade”, tako bi i čitao. Smiješno, znam. Obzirom da smo odrasli ljudi, ali ljubav je to.

A ovo je izdanje jedno od onih za koje ja volim reći: treba biti na svim policama. 🙂

Ne bih puno dužila, pokazala sam vam dosta fotografija koje se kriju unutra, a da su meni posebno zapale za oko; ima ih još barem toliko, no, ostavljam ih skrivene da ih pronađete kad i sami uplovite u ovo blago. Imate najveće preporuke od mene.

Veliki obožavatelji zasigurno neće ostati razočarani i ovo će zbilja popuniti vaše kolekcije. Kao i moju u kojoj nedostaje samo još Silmarillion.

Knjigu možete naručiti OVDJE.

Prijevod potpisuje: Marko Maras

Sara Pennypacker – Pax Putovanje kući

Lumen

Ponekad jabuka pada jako daleko od stabla.

Jedna kriva odluka može vas dovesti do brojnih posljedica. Peter nikada nije htio napustiti Paxa, ali morao je. Njegov otac je tako odlučio i to mu je u srce usadilo brojne tegobe i veliku bol. Cijelu prvu knjigu Peter traga za Paxom. A mi paralelno pratimo kroz što ovaj mali lisac prolazi sada kada je bačen u divljinu u neke potpuno nove uvjete.

Na kraju se njih dvojica ipak pronađu, a Peter je svjestan da sudbina toga lisca više nije u njegovim rukama. Pax i njegova lisica Bodljica imaju nekoga za koga moraju brinuti. Tri malene lisice. Jedina misija nekada preplašenog Paxa, a sada odvažnog tate jest osigurati bolju budućnost za svoju obitelj. Pronaći mir i pobjeći od rata. Odvažio se poći prema Širokoj dolini, ali ne zna da ga netko prati. I to ni manje ni više nego njegova kći.

Peterov život znatno je drugačiji nego prije. Oca više nema, usamljenost ga ubija i odluči napustiti Volu. Pronalazi nekakvu vrstu utjehe u ekipi koja ima misiju izliječiti prirodu od posljedica rata.

Peter se pak otuđio, ne vidi se ni s kim niti želi društvo. Za sebe bira samački život, smatra da ne treba ljubav. Osim te ”misije u prirodi” ne želi ništa više.

Ali ova snažna priča dokazati će nam suprotno. Dragulji poput ovih knjiga donose nam nadu, vjeru u bolje sutra. Ne trebamo samo djeci pričati o ovim likovima, i mi odrasli bi se mogli ugledati na njih i shvatiti neke događaje puno ozbiljnije. Ponekad bol donosi najljepše priče.

Gledao ju je kako diše, gledao ju je i kad je zaspala, sve dok napokon nije spustio glavu na njezino tijelo i zatvorio oči. Tek je tada osjetio svoje rane – tup bol u ramenu, boku, stražnjoj desnoj nozi, oštar bol u rebrima kad bi duboko udahnuo.

Pax nam zapravo pomaže da shvatimo kako nema velike razlike između životinja i nas, ljudi. Od odanosti, potrebe za hranom pa sve do ljubavi, straha i pružanja zaštite našoj obitelji. Baš kako on čuva svoju kći i ne mari za sebe, takvi smo mi, roditelji. Naše maleno na prvom je mjestu. Bol ispari i pojavi se tek kada smo sami. Damo joj pet minuta i onda opet pratimo naše dijete i njegove potrebe.

Ove knjige zbilja pružaju uvid u normalne odnose. Prema životinjama, ljudima, ma prema svemu oko nas. I Peter napokon pronalazi svoju svrhu te na samom kraju ipak shvati da ne želi samoću. Sada ima razloga živjeti. A zbog koga? Saznati ćete na kraju ovog nastavka… 😉

Imate moje iskrene preporuke. Ali svakako prvo treba čitati prvu knjigu!

Neke stvari ne smiješ izbjegavati. Moraš im se vratiti.

S engleskog prevela: Ana Briški Đurđevac

Od dragosti – Margaret Atwood

RECENZIJA

Lumen

Margaret Atwood svjetski je poznata zbog ”Sluškinjine priče’‘. Kao netko tko se na prvu zaljubio u njen stil pisanja i netko čiji je svijet prodrmala upravo spomenuta knjiga, jedva sam čekala zaviriti u zbirku poezije koju je pisala ova žena. Godinama je skupljala svoje radove, misli, emocije, tugu, bijes, sreću i to je rezultiralo zbirkom ”Od dragosti”.

Strastveni ljubitelj poezije u meni budi se već na prvih par stranica. I znala sam da će to biti to. Ova knjiga krasiti će poseban dio mojih polica. Namijenjen samo najboljima. Zaokružila je nekako završetak prošle godine i otvorila novu, postavila velika očekivanja što se čitalačke godine tiče, ali i mene samu navela da promislim o brojnim odlukama, događajima i mislima koje se rađaju u meni.

Nitko ne izgleda kao filmska zvijezda

čak ni filmske zvijezde

za svojih slobodnih dana,

lunjajući ulicama,

loveći pristojna jela

i anonimnost, bez sreće.

Riječi u kojima se svi pronalazimo, misli koje svima prolaze kroz glavu i kompleksi koje nam društvo nameće. Margaret pruža sve. Govori o svemu. Otvaramo prozor okrenut prema onom o ”čemu se ne priča”, prema onom što nas svaku večer nagriza, radi od nas ljude gladne pažnje i željne spasa, ruke koja će nas uvesti u nekakav svijet glamura i pogleda. Ali, ne. Kako griješimo. Daleko je taj glamur od istinskog sjaja. Ona iskra u očima kada majka ispeče pitu, onaj osmijeh kada nas partner ili partnerica pogleda u okrilju noći, onaj ponos kada na poslu dobijemo priznanje, pohvalu, oni trnci u tijelu kada prvi puta pogledamo svoje dijete, to su glamuri i zvijezde za kojima treba tragati.

Poezija često pomaže da pronađemo upravo to i da shvatimo kako naša sjena, tama ne znači nužno da smo slabi ili da nemamo što ponuditi. Upravo suprotno. U nama se krije toliko toga. Mi smo toliko sposobni, svi mi. Samo se trebamo pronaći ili dopustiti nekome da nas pronađe…

Bolje je sa samo sjenom.

Netko želi tvoju sjenu.

Imate moje iskrene preporuke. Lady Margaret je dokazala još jednom koliko je vješta s tako malo riječi. Uvukla mi se u srce stoti put i opet s nestrpljenjem čekam neko novo štivo. Opet se veselim, nadam i gladno čekam. 🙂

Preveo s engleskog: Mate Maras

Nedostaju mi oni kojih nema, koji su otišli ranije.

Nedostaju mi čak i oni koji su još ovdje.

Nedostaješ mi posvema od dragosti.

Od dragosti doista žalim za tobom.

Žalim: to je još jedna riječ

koju više gotovo ne čuješ.

Žalim od dragosti.

Doktor Sleep – Stephen King

LUMEN

– ali ti snažnije isijavaš od mene. S godinama to slabi…

– Baš dobro – žustro je priklopio Danny

– … no tebi će isijavanja poprilično ostati, čak i kada odrasteš. Mislim, zato što si već na početku bio toliko moćan.

Svima poznat Danny, sin Jacka Torrancea sada bitku vodi s vlastitim demonima.

Kao odrastao čovjek, nije uspio izgubiti svoj ”dar”, a jedino što mu pomalo pomaže u borbi s tim demonom jest alkohol. Oduzimanje od alkohola, provod i trenutni zaborav. No, ljudi koji su u mukama i odlaze, trebaju njegovu pomoć. A dobra, neiskvarena duša koje se krije u njemu pruža im maksimalno od sebe. Zbog toga što pomaže ljudima koji su smješteni u hospiciju dobije nadimak Doktor Sleep. Uz njega, njihove duše odlaze na drugi svijet u miru.

Međutim, sve se mijenja kada osjeti, upozna Abru. Njezino Isijavanje je možda i jače od njegova. S već par mjeseci dala je naznaku svojim roditeljima kakva će se tragedija dogoditi, a Doktor Sleep dobio je i poruku od nje. Pronašli su se.

Njihova psiha odradila je svoje…

Ali nisu mu dani bili problem. Bile su to noći…

Um je bio školska ploča. Cuga je bila spužva.

Kako to obično biva, Abra mu se obratila za pomoć. Njen život visi o koncu zbog Vjernog čvora. Plemena koji se bavi potragom, tragaju za djecom koja posjeduju Isijavanje te usisavaju njihovu paru nakon što ih usmrte. Nanjušili su da postoji snažna sila, netko tko bi ih mogao održati na životu i suzbiti čak i bolest koja je poharala njihov kamp, ta malena djevojčica Abra. Njezine sposobnosti neviđene su. Privlači ih poput magneta. A jedini koji joj može pomoći jest on. Doktor Sleep. Hoće li uspjeti održati na životu djevojčicu koja je na meti tih čudovišta?

Poput tisuću druge nesretne djece, bio je progutan, naoko jednim gutljajem.

Atmosfera u ovom nastavku je potpuno drugačija. Nemamo onu jezivu ”vibru” niti onako krvoločne scene koje se uvlače duboko u um. King se ovdje oslonio na svoj standardni stil pisanja. Brojni detalji uz puno likova. Odlični citati i priča koja teče bolno sporo, sve do samoga kraja. Doktor Sleep traži potpuni fokus kako bi uspješno povezali radnju, likove i ono što se sprema. Kako dolazimo do kraja, tako napokon dolazimo i do one napetice, iščekivanja i uzbuđenja. Razrada je odlična i opisi napada, plemena, komunikacije koju Abra i Danny imaju pa to onda pomaže da zaboravite činjenicu bolno spore radnje na početku.

Ukoliko bih trebala usporediti Isijavanje s ovim nastavkom, iskreno, prva knjiga mi je bila puno bolja. Zašto? Zbog dinamike. Zbog brutalnih opisa, malog broja likova koji pruža mogućnost za potpunom koncentracijom, daje priliku da se povežemo sa svakim od njih i zavirimo u um svima. Ovdje je to bilo malo teže budući da smo skakali iz poglavlja u poglavlje. Od Doktora Sleepa i odlazaka na sastanke za alkoholičare, njegove povezanosti s Abrom, povremenog isijavanja, spasa štićenika hospicija na samrti, Rose (voditeljice Vjernog čvora) i Vrane. Malo mi je bilo previše svega u istom trenutku. Nije tu pomogla ni činjenica da knjiga ima prilično velik broj stranica jer su samo navirali novi događaji. I nekako sam ostala gladna priče o Dannyju. Genijalan mi je bio kao maleni dječak u Isijavanju i baš sam se veselila čuti što se njemu sprema. Ok, razrada ovog romana je bila zbilja odlična i dobili smo neke odgovore, ali ono nešto između mi je nedostajalo. 🙂

Na kraju bih svakako dala preporuku, ako ste fan Kinga i ako ste čitali Isijavanje. Nastavak, Doktor Sleep nije uopće loš samo je u usporedbi s prvim dijelom, slabiji. Jednostavno ne udara toliko na psihu i ne djeluje poput droge 😉 što nije ni čudno, obzirom koliko godina nakon prve knjige je pisan…

Meni preostaje još pogledati film pa usporediti. Nadam se da me neće razočarati kao prvi dio. Isijavanje mi je definitivno najdraža Kingova knjiga i svakako ju čitajte (ukoliko niste) a film preskočite, bolno je loš. Osim glavnog glumca. Ja vam javim dojmove za ekranizaciju Sleepa. Očekivanja su, pa… svakakva 😉

Hvala na čitanju recenzije!

Preveo s engleskoga: Ivan Ott

Isijavanje – Stephen King

Lumen

Novi posao bila je idealna nova prilika za tu obitelj. Overlook se činio kao savršena destinacija za tu ”oštećenu” obitelj. Bilo bi to mjesto koje označava novi početak i mjesto koje bi im ponudilo nove prilike, posao, novac… a na kraju bi se opet zbližili. Shvatili da njih troje imaju posebnu vrstu povezanosti, do kraja života.

Kako je bila snažna zima, snijeg je učinio gotovo nedostupnim mjesto na kojem se nalazi obitelj Torrance. Dok oko njih vladaju kušnje, zlo, kako će uspjeti? I hoće li preživjeti?

Može li se starim porocima samo tako odoljeti?

Maleni Danny počeo je sve više ”isijavati” i osjetiti tu zlu stvar koja ih želi uništiti. Nitko ga ne razumije, osim jedne osobe koja je sada kilometrima daleko. Ružni prizori, gadan smrad truleži i osjećaj ugroženosti uvukao mu se u male kosti i nitko ga ne može spasiti. Sve opet ide niz brdo. Njihov mjehurić savršenstva se raspada jer se ta sila urotila protiv njih. Želi njih dvojicu i dobiti će ih. Uništiti će ih.

Prizori koje je autor opisao urezati će vam se duboko u pamćenje. Nećete biti spremni na ono što se odvilo u Overlooku niti na ono što se sprema. Možda vas neće nužno uplašiti neki likovi, ali će vam se zlo ugnijezditi u najdublji dio mozga. I čekati noć. Noćne more o bližnjima, ljudima, a i predmetima koje posebno volite dobiti će neku novu dimenziju. Hladan znoj, prevrtanje po krevetu i strah, to vas svakako čeka.

King je i ovog puta dokazao zašto je njegovo ime najpoznatije ikada. Opet nas je uvjerio da je najbolji spisatelj u ovom žanru. Rekla bih čak da u Isijavanju imamo još bolji prikaz njegovog talenta jer ovoga puta nemamo tako puno stranica niti opisa koji nisu ključni za radnju što je inače njegova karakteristika, detalji i detalji oko svega. Ovdje nije tako, ovdje je svaka sitnica važna. Svaka rečenica, misao, svako ime dobije svoje mjesto na kraju. Moram priznati da mi je već dugo na tronu bila knjiga ”Groblje kućnih ljubimaca”, ali ova mijenja sve. Od ovoga trenutka službeno priznajem da mi je ”Isijavanje” najbolja knjiga Stephena Kinga. 🙂

Taj mali dječak koji je toliko sposoban, pametan i snalažljiv. Ono što se našlo u njegovoj glavi i prizori koje je vidio, zlostavljanje koje je osjetio na vlastitoj koži ne zaslužuje niti jedno dijete. I kako ga ne zavoljeti? Kako ne suosjećati? Jednostavno poželite uskočiti u priču i spasiti ga. Pružiti mu podršku, nježnost i razumijevanje.

Ne mogu vam to ni predočiti riječima koliko su likovi iz ove knjige snažni. Koliko je Jack Torrance negativac kojeg ćete pamtiti zauvijek, a maleni Danny netko zbog kog vam se srce slama.

Na policama me čeka i nastavak, Doktor Sleep također u izdanju Lumena. Ne sumnjam da je jednako dobar, možda čak i bolji jer nas sve zanima što se zbiva s Dannyjem kada odraste. Čula sam da je nekima druga knjiga još strašnija. Jedva se čekam i sama uvjeriti.

Slomljena obitelj, opasnost koja vreba na svakom uglu, tmurni oblak koji se nadvio nad hotel, utvare koje nikada ne spavaju, zločini koji se pamte. Sve je tu. Isijavanje će se poigrati s vašom maštom na nekoliko načina.

Vjerujte mi da za neke stvari niste spremni. 😉 Ali usudite se… King možda postane i vaš najdraži autor!

Imate moje iskrene preporuke.

S engleskog preveo: Ivan Ott

Sluškinjina priča – Margaret Atwood

R E C E N Z I J A

Lumen

Zamislite da se sve oko vas promijeni.

Zamislite da u trenutku nestane sve ono u što ste vjerovali. Ono što ste voljeli.

Upravo to doživjela je Fredova.

Sav život koji je poznavala, živjela, voljela – nestao je.

Od gubitka posla, do bijega i hapšenja. Gubitka najmilijih.

Njen život promijenjen je iz korijena. Kao i život velikog broja nesretnih žena.

Osuđene su biti Sluškinje.

Nalazimo se u Republici Gileadu. Tetke su pomno pripremile odabrane žene na bezupitno služenje, ropstvo. Naučile su ih ne imati pravo glasa, spustiti glavu pred svojim vlasnicima. Služiti nekome samo za oplodnju.

Svakoga mjeseca, Fredova je dužna moliti se. Moliti da napokon dođe do začeća. I to u krilu Supruge jer Sluškinja vrijedi koliko su sposobni njeni jajnici. Sluškinja je onaj komadić koji Supruga ne može pružiti. Ili pak Zapovjednik, ali u to vrijeme se nije smjelo ni pomisliti na sterilnog muškarca. U ženama je bilo sve. I krivnja i pronalazak. Žena je uvijek ispod, niža.

Nije bilo važno kakve su navike imale prije, koga su napustile, njihova svrha sada je bila isključivo trudnoća. Nakon nje bi bile poslane u još jednu obitelj, da ispune svrhu dok im sat nije otkucao, a nakon toga, uz malo sreće postale bi Marthe. Služavke, voditeljice kućanstva. Ne bi više nosile prepoznatljive crvene haljine nego isprane, zelene. Ne bi bile toliko važne. Supruge ih ne bi više toliko mrzile jer tada ne bi služile svrsi.

Sluškinjina priča moćan je uvid u misli, emocije, događaje koji su snašli Fredovu. Kako nove zakone i zadatke u toj službi koja joj je nametnuta, tako i sjećanje na vlastitu obitelj iz čijih je ruku nemilosrdno istrgnuta. Obitelj za koju ne zna ni je li živa, postoji li? Za Sluškinje to nije bitno. Za njih nema ljubavi. Nema života iz prošlosti. Zna se zbog čega su tu. Omalovažavanje je u tolikoj mjeri da je i čitanje zabranjeno. Žena ne može biti obrazovana. Po namirnice se odlazi sa sličicama određenih proizvoda, ne s nazivom jer one nisu dovoljno dobre da čitaju, da znaju, da uče…

Izvanredno obrađena tema, iako je prvobitno zamišljena kao satira, ovo je upozorenje, ali i poruka nama. Upozorenje na ono što bi se moglo dogoditi ako zatvorimo usta, ako ne pustimo glas i samo pokunjeno kimnemo na sve. Ali i poruka da cijenimo svaki znak slobode koji nam je pružen. Jer zamislite da se oko nas pale knjige? Da su nam zabranjeni poroci poput cigarete, čaše vina pred spavanje, jutarnje kave? Čaja, šminke? Zamislite da nekom služite samo zbog svojih jajnika, maternice! Sve to, njima, Sluškinjama, bio je luksuz, a ovo zadnje svakodnevica. Jedno iznimno bolesno, toksično vrijeme za svakoga tko se tamo nalazio. Uvjerenja da rade onako ”kako Biblija nalaže” i slijepo držanje toga? Bolno je. Bolno za čitati, neopisivo teško za probaviti i zaboraviti. Scene i događaji urezati će nam se u pamćenje zauvijek. Nije ovo jedna od knjiga koje čovjek zaboravi i koje lako pročita. Ovo je knjiga koju čitamo s knedlom u grlu, srcem koje nabija sve žešće, probijajućim hladnim znojem koji nam se spušta niz kralježnicu jer o ovom nismo mogli ni sanjati.

Toliko kompleksna, intrigantna, puna sitnih rupa, upitnika, zadat će nam brojne muke. U veoma pozitivnom smislu. Proganjat će nas satima nakon čitanja. Sluškinjina priča za mene je klasik koji treba pročitati svaka žena, ali i muškarac. Vrijeme je da se osvijestimo. Ne dajmo na sebe i borimo se za svoja prava. Zauvijek!

Imate moje iskrene preporuke. Ne dajte da vas loši komentari zbog stila na koji je pisana ili možda neprivlačnost serije odbaci od ideje da ju čitate. Jer ova knjiga je puno više od serije. Ovaj stil pisanja i mogućnost da zavirimo ”iza zavjese” kod Fredove, pruža potpuni užitak i šansu da nas radnja uvuče što više. Jednom kada krenete, nećete htjeti prestati.

I nikada ju nemojte zaboraviti. Nikada.

Hvala Vam na čitanju recenzije. 2.6.2020.

Izdavač je gore spomenut, Lumen. Knjigu trenutno možete nabaviti na akciji kod Školske knjige u kompletu s nastavkom. Ne znam za vas, ali ja jedva čekam čitati Svjedočanstva!

S engleskog prevela: Ana Josić

Carrie – Stephen King

R E C E N Z I J A

Lumen

Carrie White sve je samo ne obična djevojka. Odrasta u prilično lošem okruženju. Od majke koja je uvjerena da je zgriješila i da se u Carrie krije zlo, najgora tama pa sve do školskih poznanika koji ju maltretiraju. Svaki dan prolazi kroz pakao. Molitve, kajanje, udarci od majke, a zatim u školi psihičko zlostavljanje, uvrijede na temelju izgleda, odjeće, ponašanja…

Carrie to sve nekako guta, trpi, u sebi. Još uvijek nesvjesna dara koji posjeduje. Ne pridaje veliku važnost sposobnosti da pomakne krevet ili zalupi vratima pogledom, ugasi svijeću mislima… Ali jednog dana sve se mijenja.

Kao jedna tinejdžerica koja je odgajana potpuno krivo i nenormalno, Carrie nije svjesna što se u ženskom tijelu događa. Tako je tog kobnog dana dobila svoju prvu menstruaciju, a da nije bila ni svjesna toga. Toliko se uplašila krvi da je mislila kako umire, a to su naravno zločeste, popularne djevojke iskoristile. Kako bi dokazale svoju moć i osjetile satisfakciju, nazivale su ju pogrdnim imenima, naguravale se njenim namučenim tijelom i na kraju, fizički ju maltretirale. Higijenske potrepštine su tako završile svuda oko Carrie i na njoj, a ona se poput malog djeteta povukla u svoju ljušturu i ronila suze.

Susan Snell je duboko u sebi osjetila kajanje. Nije više bila sigurna da su psine zanimljive i baš tako prijekopotrebne.

Kako bi se na svoj način iskupila Carrie, odluči nagovoriti dečka da baš nju povede na maturalni ples. Tommy ju je toliko voljeo da nije trebao puno razmišljati. Naravno da će povesti Carrie kao svoju pratnju.

Ono što njih dvoje nisu znali je da se kuha velika psina. Tolika gadost koja će promijeniti sve.

Kroz sam početak knjige mi pratimo male ulomke, dijelove iz novina koji govore u tom kobnom danu. Jasno smo upućeni u to što će se odigrati… A to neće izaći na dobro.

Carrie na prvu sumnja, ali kasnije prihvati ponudu Tommyja i odlaze na ples.

Majka joj govori kako se sprema pakao, kako ne bi trebala ići, ali Carrie ju lako ušutka svojim moćima i na ples odlazi u novoj haljini koju je sama sašila.

I sve se čini tako dobro, gotovo savršeno do trenutka kada su odabrani kralj i kraljica večeri. Trenutka kada je psina počela. Kada se nad njih nadvio isprva krvavi oblak, a zatim crn, pun dima. Oblak koji će ugušiti sve pod sobom.

Stephen King legendarni je pisac horor priči, trilera, ma apsolutno svega. Carrie je njegov prvi roman koji gotovo da i nije ugledao svjetlo dana, ali se za to pobrinula njegova supruga. Mi smo imali priliku uživati u upoznavanju stila pisanja tog kralja horora. Prvi puta, Carrie je prevedena i u Hrvatskoj. Lumen se pobrinuo za fantastični prijevod i legendarne korice.

Ono što vam o Carrie mogu reći da je ovo jedna mješavina svega. Svaki postupak vodio je do određene komplikacije. Mislim da se King ovdje uhvatio u koštac sa nekoliko žanrova i tema. Ono što mi se posebno svidjelo jest da je na jedan ovakav jeziv, nezamisliv način pokazano što nasilje radi. Kao što sam navela na početku osvrta, Carrie je maltretirana od strane svih oko sebe. U godinama kada treba najviše podrške ona od prijateljice dobije podmetnutu nogu, a od majke prijezir i psihički teror.

U njoj je godinama kipjelo, vulkan je bio prikriven neznanjem i nedostatkom hrabrosti, ali kada su se dogodile stvari koje su Carrie uvjerile da nema ništa za izgubiti – puknula je. Iskoristila svoje moći. Odlučila je da njen bijes, tuga i očaj izbiju van. Nažalost, šteta je bila prevelika.

Voljela bih kada bi ovu knjigu pročitali svi zlostavljači, svi oni koji nalaze zadovoljstvo u vrijeđanju drugih, slabijih, čisto kako bi dobili uvid u to kakve posljedice ostavljaju njihova djela.

Roman je ovo koji se uistinu brzo čita jer nema puno nepotrebnih opisa. Stranica ima nešto manje od dvjesto, a stil pisanja je lak za praćenje.

Imate moje iskrene preporuke. King je svoje pisanje uistinu započeo briljantno, ovakvoj priči ćemo se često vraćati. Da uživamo u mašti ovog autora, a i da se podsjetimo. Što je ispravno, a što ne. Što bi trebali činiti, a koje stvari izbjegavati.

Hvala na čitanju recenzije. 14.2.2020.

Izdavač je gore spomenut, Lumen.

S engleskog prevela: Marija Ott Franolić

Carica Romanovih – C. W. Gortner

R E C E N Z I J A

Lumen

Carica Romanovih zanimljivo je složena knjiga koja će nam na pladnju servirati obiteljske intrige uz realan prikaz povijesti.

Knjiga je to koja nam govori o dobro poznatim Romanovima. Povijesnim činjenicama, događajima koji su obilježili te godine, tu obitelj. Autor je sve složio kao jednu cjelinu. Uz opisivanje okruženja, garderobe, odnosa između majke-kćeri, supružnika, imamo potpuno jasan uvid. Gotovo kao da gledamo film. Svega ima dovoljno. U jednu ruku ćemo obogatiti svoje znanje o prošlosti dok ćemo s druge strane imati intrigantan ljubavno, obiteljski roman.

Marija Fjodorovna (Dagmar) bila je obična djevojka. Dom je dijelila sa skromnim roditeljima i starijom sestrom. Sami su se prehranjivali, krpali odjeću, borili se za sebe. A onda su jednog dana i ona i sestra odrasle. Stasale u lijepe, pametne žene i došlo je vrijeme da rašire krila te osnuju vlastite obitelji. Iako ih roditelji nisu gurnuli direktno u natovarene brakove, same su imale usađene određene stavove od malena i same su znale što je najbolje za njih u određenom trenutku. Alix je otišla na svoju stranu. Dagmar se zaljubila. Njena prva ljubav nije se proslavila. Unatoč lijepim namjerama, planovima i željama, Bog je za nju imao drugačiji cilj.

Ona više nije princeza od Danske. Sada je Marija Fjodorovna, Njezino Carsko Veličanstvo. Na njoj je da tu ulogu odigra najbolje što može. Jer to je uloga njenog života. To je njena svrha. Vladati, birati, voljeti i živjeti.

Priča se nastavlja dalje, bacajući fokus na Mariju i Romanove, iako u sjeni imamo redovno prikaz na njenu sestru, roditelje, na stanje u državi pa čak i na strašne bojišnice rata.

Marija se trudila držati sve konce u rukama uz muža koji ju je volio više od svega. Trudila se da njihova djeca imaju blistavu budućnost. Trudila se da budu upamćeni po dobrom vladanju… Ali ponekad se sve to okrene. Ponekad i carske obitelji imaju padove. U životu ništa nije bajka pa čak ni na visokim pozicijama.

Ovo nije samo priča o raskoši, obitelji, ljubavi. Ovo je priča o snažnom potresu, promjenama, o padu najjače obitelji. Priča o majci posljednjeg ruskog cara Nikole II. Spletkama i prijevarama.

Sankt Peterburg osim kočija i zlata, kristala, krzna, balova i ukrasa, krije i ono drugo… U to ćete se jasno uvjeriti nakon čitanja ovog romana.

Kao netko tko uistinu voli povijesne knjige, od ove sam u samom startu imala visoka očekivanja. Mada dugo nisam “bila” u ovom žanru, Carica Romanovih je ispunila, pa čak i nadmašila moja očekivanja. Pružila mi je pravu avanturu. Nešto malo drugačije od klasičnih povijesnih knjiga. Carica Romanovih je iznimno kvalitetno štivo u svakom pogledu. Nije fokusirana i određena samo na jedan pravac nego smo imali razrađeno nekoliko slojeva. Mislim da me zbog tog osvojila. Jednostavnost posuta detaljima i šokantnim događajima u prevratničkim desetljećima Ruskog Carstva.

Imate moje iskrene preporuke. Za učenje novog, za ponavljanje već poznatog, za burnu, obiteljsku, ljubavnu, povijesnu priču – čitajte.

Izdavač je gore spomenut, Lumen.

S engleskog prevela: Ana Josić

Bračni pakt – Michelle Richmond

R E C E N Z I J A

Lumen

Više od polovice svih brakova do sedme godine završi razvodom. U prosjeku vjenčanje stoji približno koliko i prosječan razvod: dvadeset tisuća dolara. To su samo neke od zanimljivosti koje svaki dan iskaču na internetu, i u novinama kao novosti. A Pakt je tu da spriječi razvod. Pakt je ono što će vas i vašeg partnera vezati doživotno. Sporazum koji će vas približiti jedno drugom, koji će vas iz dana u dan podsjećati na zavjete.

Alice i Jake imaju prilično zanimljiv odnos. Nakon godina veze, odluče da je vrijeme za vjenčanje. Sve to prođe iznimno lijepo, jednostavnije – u njihovom stilu. A idila je potrajala sve dok u njihov život nije ušetao Finnegan. Alice je pravnica i spletom oklonosti radila je na njegovom slučaju. Jedne prilike ga je nonšalantno pozvala na vjenčanje, a on je to objeručke prihvatio. Ali to nije sve! Poslao im je dar. Vrlo neobičan dar. Nešto što je za sobom vuklo opasnije stvari no što su Alice i Jake mogli zamisliti.

Ja sam, barem zasad, zaključio da brak, u tjelesnom smislu, nije nimalo drukčiji od zajedničkog života. No u mentalnom smislu riječ je o velikom koraku. Ne znam kako to točno objasniti, ali čim je svećenik izgovorio riječi:”Sada ste muž i žena”, počeo sam se osjećati oženjeno. I premda sam se nadao da tako misli i Alice, u to nisam mogao biti posve siguran. Istina, doimala se sretnijom, no sreća katkad izblijedi. 

Upravo takve misli kod Jakea i posao koji je Alice trošio više od pola dana, naveli su ih da pomisle kako je Pakt stvarno dobar za njih. Za brak. Sve dok neke stvari nisu isplivale na površinu. Dok im članovi nisu pokazali što zapravo znači biti u tom krugu. I što su njih dvoje potpisali. Tada se pojavljuje niz pitanja, strahova, misli… jesu li ispravno postupili?

Može li se iz tog izaći olako? Je li zapravo moguće da ih imaju u šaci? I kome smiju vjerovati?

Očekivao sam da će brak biti vrata kroz koja prolazimo. Poput nove kuće: u nju uđete očekujući da se taj životni prostor neće mijenjati. Dakako, prevario sam se. Brak je nešto živo što se mijenja i o čemu se morate brinuti isami i zajedno. Raste na sve moguće načine, i uobičajene i neočekivane. Poput stabla ispred naše kuće ili penjačica koje su se širile iza kuće Aliceina oca, gdje smo se zaručili, to je živo biće prepuno proturječja – istodobno predvidivo i krajnje neočekivano, i dobro i loše – koje iz dana u dan postaje sve složenije. 

I tada imamo priliku vidjeti kakav je njihov brak zapravo. Autorica nas brojnim postupcima navede da se zapitamo žive li oni kao cimeri ili kao bračni partneri? Koliko je to svrha braka, rad i samo rad kako bi se otplatio kredit, napredovalo na poslu i slično, dolazak kući kasno i druženje samo vikendom uz koji usputni seks kroz tjedan! Koliko je to zapravo smisao braka?

Moram priznati da nisam očekivala ovo od Bračnog pakta kada sam tek krenula čitati. Mislila sam da će ići u malo drukčijem smjeru te da ćemo dobiti više te jeze, straha, možda malo i krvi 😉

Radnja je spora, slojevita, razrađena u najsitnije detalje koje čine ljudsku svakodnevnicu. Bilo je par napetih događaja te jedan ”bolestan” čin. Ja sam se iskreno, nakon svega što su oni proživjeli zbog tog Pakta jako ljutila. Bila sam bijesna na činjenicu da čak i razmišljaju o tom kako je to nešto dobro, kako im pomaže i slično. Htjela sam ”ući u knjigu” i opaliti koji šamar i njoj i njemu da dođu sebi. Autorica je valjda uspjela u naumu – probuditi u čitatelju jake emocije. Kod mene je ovo prvi slučaj da sam bila ovako bijesna, frustrirana i nervozna dok sam čitala neku knjigu.

Ne govorim da je to nužno nešto loše, ali svakako traži strpljenje. Jer ono što ja imam kao viziju jednog braka je daleko od braka koji imaju Alice i Jake. Malo ću se zapitati jednog dana, kad se budem udavala jer je ova knjiga ostavila svoje posljedice. Ne samo zbog Pakta, nego i zbog gore spomenute činjenice da oni od posla nemaju vremena družiti se kako spada. A kada se druže preko tjedna, to je uglavnom kuhanje večere ili gledanje jedne serije. A na kraju krajeva svrha braka/ljubavi nije posao, bolje radno mjesto pod bilo koju cijenu i otplata kredita nego pažnja, druženje i iskazivanje emocija. Tako da, ne mrzite me, ali možda im je i dobro došao ovaj Pakt. Možda ih je naučio lekciju i pokazao im što su prioriteti i kako se treba odvijati normalan odnos između supružnika.

A je li stvarno bilo tako, neću vam otkriti nego ćete morati sami saznati! Pročitajte Bračni pakt ukoliko ste i sami zapali u rutinu, ukoliko ne znate što su vam prioriteti ili ukoliko želite vidjeti koliko uvrnuto se nečiji brak može odviti. I svakako, javite dojmove!

Izdavač je gore spomenut, Lumen.

S engleskog preveo: Damir Biličić