Tražite li ove godine savršen, poseban i nezaboravan poklon za blagdane? Čarobno kolo upravo je to što vam treba.
Kad pada kiša, plaču li to vile? Kad zasja pun mjesec, sastaju li se vještice? Iako danas znamo odgovore na ta pitanja, u drevna vremena ljudi su ih tražili u bespućima svoje mašte i neobične pojave pripisivali tajanstvenim bićima čarobnih moći. Tako su nastale brojne legende, mitovi, bajke i narodne predaje, koji se od davnina prenose s koljena na koljeno i dio su tradicije, povijesti i kulturne baštine jednog naroda. Neke od najljepših priča sabrane su u živopisnoj slikovnici Čarobno kolo.
Svi smo mi često poželjeli pobjeći u svijet bajki, mitova. Svi se s osmijehom prisjećamo legendi koje su se u našim obiteljima prenosile s koljena na koljeno, a sada imamo i knjigu u kojoj možemo pronaći neke od intrigantnih komadića prošlosti.
Otvorite Čarobno kolo i saznajte gdje spavaju vile, zašto Vrag nikada ne skida cipele i gdje to živi vještica. 🙂
Ne želim vam puno pisati o samim pričama jer želim da vam doživljaj bude potpun jednom kada otvorite ove korice. Ukoliko ju slučajno ne kupite sebi nego drugima, svakako malo zavirite unutra. Obogatite svoj život još kakvom pričom i pripremite nove legende za razgovor kraj vatrice, uz čaj i sendviče sa svojim klincima ili možda uz kokice i pivo s ekipom iz studentskog doma 🙂
Mislim da svi uživamo upijati ovakve legende jer to je dio naše tradicije, povijesti. To se ne zaboravlja.
Knjiga je trenutno i na popustu kod nakladnika pa svakako posjetite njihov web.
Sigurna sam da ne postoji osoba koja nije čula za ovu ženu. Sve više su popularne majice s printom na kojoj se nalazi ona, šalice, lepeze, tanjuri i bookmarkeri. Sve je tu.
A friško nam je Ivana Glavaš Bakija prevela knjigu Frida Kahlo – Život u slikama. Namijenjena je odrasloj čitalačkoj publici. Spomenuta knjiga je trenutno i na akciji kod Iris Illyrice na webu.
Maria Hesse vodi nas kroz život Fride Kahlo. Magično, bolno, neobično.
Knjiga je puna prekrasnih ilustracija. Neke će vas navesti da ih satima proučavate. Knjiga je toliko ugodna oku da sam ju pročitala čim mi je stigla na adresu, a danima sam smišljala kako ju približiti i vašem srcu.
Spomenula bih da je knjiga namijenjena i onima koji tek trebaju saznati tko je točno Frida kao i obožavateljima njenog djela. Jednako je pristupačna svima!
Frida Kahlo je žena koja je od mladosti do starosti doživjela sve i svašta. Bolest, odbijanje, samoću, tugu, veselje, prijateljstvo, brak. U braku je sjedila u sjeni, sve dok jednog trenutka nije raširila krila i pokazala svoju osobnost i talent svijetu.
Svijet joj se poklonio. Svi su bili očarani njenom ljepotom koja je sve ono na što nismo navikli. Kao i njenim talentom, stilom koji je mamio mnoge poglede. Frida Kahlo bila je žena koja se pamti.
Toliko teška priča, a toliko lijepa i kvalitetna osoba. U ovoj knjizi pronaći ćete čak i citate koji će vas baciti u razmišljanje. Nisam ih htjela izdvajati, vjerujem da su nekima već i poznati. A za one koji nisu još čuli – želim da to dožive sami. Prvi puta, prilikom čitanja ove čarobne knjige.
Kako je knjiga u tvrdom povezu, lako može postati novi omiljeni poklon.
Ukoliko tragate za knjigom koja je posebna, svježa, egzotična – posegnite za ovim naslovom. Osvojit će vam srce.
Louisa May Alcott američka je književnica, rođena 29. studenoga 1832. Louisa je počela raditi kako bi pomogla roditeljima oko financijskih poteškoća. Izlaz iz teških situacija, ljubav i snagu pronalazila je upravo u pisanju. Njezina najveća uspješnica je roman Male žene. Inspiraciju je crpila u vlastitom životu, a knjiga je postigla toliki uspjeh da je njene roditelje spasila siromaštva i teške situacije u kojoj su se našli. Prevedena na više od pedeset jezika, predložak za čak osam filmova, a četiri TV serije, prožeta snažnom porukom. Roman Male žene je hit koji se ne propušta. Klasik, divna priča i inspiracija za sve djevojke i žene diljem svijeta.
Topla obiteljska priča koja prati odrastanje četiriju sestara; Meg, Jo, Amy i Beth koje žive s majkom i ocem. Ali skrb je pala na majku jer je otac vojni kapelan, nažalost daleko od njih. Djevojke su naučene na rad, slogu, suosjećanje, darežljivost… Njihova majka se oduvijek trudila pružiti svakoj podjednako, možda ne luksuzno, ali iskreno i od srca. Kroz Male žene pratimo odrastanje tih djevojaka, izazove koje život baca pred njih, mane koje posjeduju, jednako kao i vrline koje ih krase. Autorica se potrudila razraditi svaki lik. Dočarati nam maksimalno karakter, kao i fizički izgled sestara. Tako nam je već na početku rečeno kako je najstarija sestra Meg. Margaret ima šesnaest godina, veoma je lijepa, svijetle puti, krupnih očiju, guste, meke kose i predivnih ruku kojima se dičila. Željna druženja, plesa i lijepog raspoloženja. Jo je bila mlađa samo godinu dana od nje. Visoka, vitka, tamnoputa, velikih šaka i širih nogu, malo je podsjećala i na dječaka. Pogotovo svojim držanjem i duhom koji je neukrotiv. Jedino što ju je krasilo u očima neznanaca bila je njena kosa. Prekrasna, duga kosa koju je često nosila pod mrežicom kako bi obuzdala njene nestašluke. Beth je imala samo trinaest. Sramežljiva, bojažljiva, živjela je u vlastitom svijetu nesebičnog, čistog dječjeg pogleda iz kojega je rijetko izlazila. I Amy, možda najmlađa, ali najupečatljivija. Plavih očiju i kose, kreativnog duha, šarene mašte.
Svaka je djevojka imala svoje snove, ali niti jedna nije gazila preko najbližih ili na bilo koji način zaboravila svoju obitelj kako bi do tih snova došla. I mislim da je to ono što najviše krasi ovu knjigu. Ta čista, sestrinska ljubav. Kao i darežljivost i simpatija prema onima oko nas.
Priča je tekla iznimno zanimljivo. Pratili smo sve. Od malih sitnica poput poklona koje su pripremale jedna za drugu, odlaska na ples, šivanja, pomoći slabijima, ljubavi prema sestri, ocu, majci pa sve do pronalaska sebe. Svaka od sestara pronašla je svoje ja. I svaka je imala drukčiju sudbinu. Ono što je bilo posebno zanimljivo, kako bi se razbio taj krug žena, u priču je dodan, već skoro na samom početku, Laurie. Dječak koji živi malo imućnije, ali povučeno, no bio je spreman podijeliti sve s ove četiri djevojke. Rado je u dogovoru s vlastitim djedom djevojkama omogućio sviranje klavira, cvijeće, koji poklon tu i tamo, a i očekivano da je pao na jednu od sestara. Kako su odrastali, tako smo imali priliku više osjetiti te iskre ljubavi i privrženosti. Iako sudbina ima drugačije namjere… a autorica je osim aspekta namijenjenog djeci (marljivost, ljubav prema sestrama, odanost, kultura) uvrstila i ljubavnu priču. I to ne samo među dva lika. Svjedočili smo velikoj ljubavi prvo od strane roditelja ovih djevojaka koji su se čvrsto držali unatoč svim nedaćama, siromaštvu, razdvojenosti pa sve do prvih ljubavi Meg, Jo i Amy…
Smatram da je odsutnost njihovog oca, gospodina Marcha, zbog posla, na bitan način utjecala na karakter i izbore ovih Malih žena. Vjerujem da su tražile nešto stabilno, pitomo, a opet snažno, čvrsto u muškarcu jer su po uzoru na svoju majku bile sklone mnogim žrtvama kako bi spasile svoj odnos. Iz tog razloga smatram da ovo djelo ne pokazuje zastarjele uloge žena nego i pojedine čari istinske ljubavi. Jer muškarci ovdje nisu prikazani kao životinje koje maltretiraju svoje supruge, nasuprot, oni su spremni ići na kraj svijeta zbog svojih izabranica i rado će se odreći kaputa za neku stvar koja je potrebnija gospođi u kući. Bezvremenski je ovo klasik upravo zbog toga. Nije se ograničio na samo jedan sloj, misli, postupke i običaje. Sve je tako jednostavno, jasno i iskreno.
Najviše sam voljela Jo. Iako me zbog određenih postupaka veoma nervirala, ali tako je to u ljubavi. Balansiramo između kritike i obožavanja, zar ne? Šalu na stranu, stvarno mi se svidjelo što je autorica zamislila za Jo. Jedna mlada autorica, prilično samostalna, vrijedna i spremna sve učiniti za obitelj. Nekako je uvijek ona ta nesebična spasiteljica. Od rezanja kose za nekoliko novčića do brige za bolesnu Beth. Sve je to bilo tako pozitivno i dirljivo.
Male žene stoga nose nekoliko pouka. Što kroz prvi dio knjige dok su glavni likovi još mladi, a što kroz drugi dio gdje su naše sestre već lagano Supruge. Djevojke su uistinu marljive, snalažljive, hrabre i pune ljubavi i zabave. Nećete ni na trenutak pomisliti da je ovo samo jedan od dosadnih klasika, ovo će biti priča koju ćete s guštom pročitati. Vjerujem i dva puta u životu. Zanimljiva, čista, bezvremenska, veoma pitko napisana kako bi ju mogli čitati i mlađi, s pravom zaslužuje biti klasik.
Imate moje najiskrenije preporuke. Moram vam još napomenuti da su ovu knjigu za Iris Illyricu prevodile čak tri žene! Kapa dolje jer se to uopće ne osjeti. Prijevod je fantastičan. Kao da je izašao iz samo jedne, prilično genijalne glave. Izrazi su originalni, nostalgični za nekim starim danima, ma naprosto fantastično. Bravo, žene! Zaslužujete da vam svi zaplješćemo jer ovo je maestralno. Zadržale ste svaku čar. A takav prijevod je ukoričen u originalne, šarene, tvrde korice, ma spreman dobiti posebno mjesto na polici svakog knjigoljupca. Zauvijek.
Veselim se i Vašim dojmovima. Slobodno se javite u komentar i pričajte koja Vam je sestra najdraža, imate li koje strano izdanje ove knjige? Sve me zanima 🙂
Ostavljam jedan ulomak iz knjige čisto da se zamislimo, jedina stvar koja se možda nije promijenila od tad je da nama ženama često na pamet padne kako bi bilo da smo muškarac? Jel bi nam bilo lakše? Zar bi se osjećale bolje?
Hvala na čitanju recenzije. 17.03.2020.
Prevoditeljice: Petra Kljaić, Tatjana Radmilo, Irena Škarica
Sigurna sam da ste svi čuli za popularnu knjigu Priče za laku noć za mlade buntovnice. Maštovite i inspirativne pripovijetke o ženama koje su ostavile traga, koje su na neki način bitne… sada je Hrvatska dobila svoju verziju te knjige. I ponosno vam mogu reći da mi se naše izdanje sviđa puno više. Uz prekrasne ilustracije na kojima je radilo preko petnaest nagrađivanih ilustratorica, pa sve do krasnog teksta koji je složen na zanimljiv način te na samom kraju ukrašen pitanjima za najmlađe.
Ova zbirka će vas naučiti, navesti da zavolite, zapamtite bitne stvari iz povijesti. Nikad lakši i simpatičniji način učenja!
Saznat ćete tako koja je prva žena koja je dobila vozačku dozvolu. Ime i prezime žene koja je izumila Vegetu, žena koja je sudjelovala u spravljanju najvažnijeg lijeka… pa do poznatih glumica, opernih pjevačica, učiteljica koje su bile heroji u tim godinama.
Ova zbirka je obuhvatila svako područje i pokazala da ništa nije nemoguće. Nebitno u kojoj dobi i na kojem mjestu, ove su žene ostvarile svoje snove. I to je na kraju priče najbitnije. To je ono što motivira, daje snagu i vjeru u budućnost.
Moji su se roditelji čak i našalili kako bi im život bio lakši da su ovakve knjige postojale dok smo brat, sestra i ja išli u školu. A ja mogu samo to potvrditi. Jer je ovo najoriginalniji način da se nešto i nauči. Stoga, roditelji, starije sestre, tete – olakšajte odrastanje i razveselite one najmlađe tako što ćete im pokloniti ovu knjigu. Vjerujte mi, bit će vam zahvalni. Do neba. A jednoga dana u svojoj kolekciji će zbog vas imati i klasik jer ova će knjiga baš to postati.
Imate moje najiskrenije preporuke. Iako ju imam već par dana, oduševljenje je još uvijek prisutno. I malo malo škicnem unutra. 😉
Veliko hvala divnim ljudima iz Iris Illyrice što su mojoj polici omogućili da postane bogatija za jedan ovakav dragulj.
I iskrene čestitke autorici, Tatjani na ovakvom djelu. Legendarno je.
Najznačajniji roman Maria Benedettia, pisan u obliku dnevnika. Iz perspektive glavnog junaka, udovca Martína Santoméa, čovjeka u kasnim četrdesetima. Čiji je život kolotečina. Ne baš prisan odnos s troje djece, odlazak na posao uz ”borbu’‘ za mirovinu koja samo što nije stigla… Martín je venuo iz dana u dan. Sve se svodilo na isto. Sve dok nije upoznao nju. Lauru Avellanadu, kojoj je sada i nadređeni. Isprva mu se činila kao obična djevojka. Nitko poseban. Ali svakodnevni kontakt na poslu u njegovim je mislima promijenio sve. Avellanada više nije obična za njega. Počinje primjećivati svaki njen pokret, osmijeh, rumeno lice. Martín se krene zapitkivati ”što bi bilo kada bi bilo”… i tako se upusti u nekakav drugačiji oblik veze s Avellanadom. Polako, ona unosi sklad u njegov život.
Uz sve nedaće, otupljenost kroz godine, lošu komunikaciju s djecom, Martín je svjestan da ima nešto posebno s Avellanadom. I to je ono što ga vrati u život.
Kroz knjigu imamo priliku pratiti i njegov, koliko toliko, prijateljski odnos s osobom koju poznaje još od mlađih dana. Nekim tko je potpuno drugačiji od Martína, i moram priznati da je bilo prilično zanimljivo čitati kako je doživio te dane, kada se sastajao sa prijateljem.
Uz prilično napetu situaciju u vlastitoj kući, otuđenost sinova te bitnu spoznaju koju čita u obliku pisma, Martína sreća vodi u drugom pravcu. Onom koji putuje prema Avellanadi. I kroz par stranica njihov se odnos razvija, postaje intimniji, dublji, realniji… zaljubljujete se u te stranice baš kao što se i njih dvoje zaljubljuju jedno u drugo.
Knjiga koja će vas uvući duboko u sebe. Toliko da nećete moći prestati čitati dok ne dođete do kraja. Molit’ ćete za lijep kraj. Da, upravo toliko će vas osvojiti.
Ono što bi posebno istaknula, da iako je pisana u obliku dnevnika, nemate taj dojam. Što je kod mene pozitivna stvar. Tako je dobro sročeno, pisano, da jednom kada uplovite u ovu knjigu, izgubite predstavu i u kakvom je obliku pisana, koliko je duga, koliko ju već čitate, sve to nije vam ni na kraju pameti. Ono o čemu razmišljate je samo kako će se sudbina poigrati sa Martínom i Avellanadom… i sve što ćete uspjeti reći je baš to, o moj Bože, o moj Bože.
Knjiga je ovo koja je za mene bila otkriće. Autor koji ide na moju listu omiljenih. Čak i sada kada pišem ovu recenziju, par sati nakon što sam knjigu pročitala, ruke mi se tresu jer me strah koliko ću uspjeti prenijeti na vas emocije koje su me svladale dok sam čitala, imam knedlu u grlu zbog toga jer je autor Primirja preminuo 2009. Zašto? Sjetila sam se scene iz Greške u našim zvijezdama gdje se Hazel javlja autoru knjige koja ju je izbacila iz ravnoteže, knjige o kojoj je htjela saznati više… iskreno? U ovom trenutku bih natipkala mail Mariu. Ne zato što je knjiga nedorečena ili jer je išta nejasno. Sve je dovršeno. Ali emocije u meni, tolika simpatija prema likovima, tolika želja da saznam još o Martínu Santoméu, navode me na tu misao gdje bi natipkala svoje misli, pitanja i proslijedila ih genijalcu koji je pisao ovo štivo.
Eto, ljudi moji, toliko me dotaknula ova knjiga. Bolje vam ne znam reći. Imate moje iskrene preporuke. Kada budete tražili nešto da pobjegnete od svakodnevice, za one koji vole posebne priče, one koji su u potrazi za romanom koji će im obilježiti mjesec, koji će ih baciti u razmišljanje i za one koji žele probuditi emocije – posegnite za Primirjem.
Oborit će vas s nogu.
Hvala na čitanju recenzije. 1.2.2019.
Izdavač je gore spomenut, Iris Illyrica.
Knjigu sa španjolskog prevela: Željka Lovrenčić. Kojoj isto skidam kapu. Knjiga je dočarana maksimalno. Svaka čast!
S police 