#recenzija · Fraktura

Djevojčica – Camille Laurens

Fraktura

Dugo već nisam čitala ovoliko šturu, a duboku knjigu. Stil autorice uistinu je specifičan zbog izravnosti, sažetosti, a opet obrađuje toliko teške teme. Od seksizma do zlostavljanja, depresije, smrti, gubitka…

Laurence je rođena 1959. očekivana je dugo, nadali su se da je dečko, ali bila je samo još jedna djevojčica. Druga, mlađa.

Čitav njen život satkan je od neispunjenih očekivanja, skrivanja u sjeni, diskretnog odbacivanja, a na kraju i zlostavljanja koje je doživjela od užeg člana obitelji.

U svim tim okolnostima i sama bira krivi put, zabavlja se s dečkima, kao tinejdžerica ostane trudna i odluči pobaciti, smatra da nije sposobna biti majka, ne želi nikada biti majka. A godinama kasnije, u sretnom braku očajnički pokušava doći do začeća. I kada se to ostvari, Laurence pomisli kako njezin život konačno ima smisla, kako je to to. Prava stvar. Ali život priča tužne priče i njena je jedna od tih. Težak, kompliciran porod, nestručnost liječnika dovode do smrti novorođenčeta, što u njoj ostavlja najdublju prazninu ikada. Tugu koju je mislila da nikada neće upoznati.

Tugu koja briše sve ono što je prije iskusila. A par godina nakon toga, uspjela se ostvariti kao majka, ali se razvodi. Nije išlo. Sada se s vlastitom kćeri bori protiv vremena u kojem žive dok obje traže ono svoje pravo ja.

Često su naši životi unaprijed određeni spolom i dan danas. Nerijetko se susrećemo sa stavovima da žena mora biti žena. Da nisi žena ukoliko nisi majka, ukoliko ne nosiš potpetice, ruž, da ti nisi bitna. Djevojčica je snažan feministički roman, rekla bih i vrisak na sav glas, na svijet, na ljude da se osvijeste. I da konačno prihvate da svako živo biće ima pravo glasa. Da smo svi individualni i ne moramo upadati u kalupe koji su nam namijenjeni, bilo spolom ili obiteljskom povijesti.

Budite svoji i držite do svojih stavova, ne dajte nikome da ih sruši ma koliko se trudio. Jer na kraju dana samo sebe imate. Ostajete na milost samima sebi.

Imate moju veliku preporuku!

Prijevod potpisuje: Vlatka Tor

#recenzija · Fraktura

Ljiljan iz sjene – Johanna Mo

Fraktura

Tjeskoba je sada bila čudovište. Bacila se na nju svojim kandžama oštrima poput šila. Derala je i kidala na komadiće.

Ne dogodi se baš često da je nastavak bolji od prve knjige. Uvijek nekako imamo visoka očekivanja koja autori teško ispune kasnije. Ali kod Johanne to nije slučaj. Ljiljan iz sjene uvjerljivo je nadmašio prvu knjigu. Napetost se mogla rezati nožem, a klupko je toliko zamršeno da ga ni najspretniji neće odmotati do kraja.

Hladnoća je sada bila dobrodošla. Sve je izbrisala.

čovjek koji je puno griješio. Na plećima ima natovarene brojne neprijatelje. Od poslovnih suradnika do napuštenog djeteta i prijatelja s kojim je u ilegalnim vodama. Svi su tako sumnjivi. Apsolutno svatko ima motiv za ubojstvo, ali samo je jedan krivac.

Naši detektivi Hanna i Erik budno motre svaku mogućnost, kupe najsitnije detalje i traže dlaku u jajetu kako bi došli do krivca. No, neke stvari navesti će ih na krivi put. Pronalazak djeteta na sasvim neočekivanom mjestu samo će ih dodatno zbuniti. Ali osluškujemo li posebno pažljivo, možda uspijemo doći do ubojice.

Nepredvidivo, šokantno, napeto, zanimljivo. Krimić u punom smislu! Stranice koje vam gore pod prstima, znatiželja koja tinja u vama, naklonost glavnim likovima, jednostavno briljantno!

Čak i lijepe stvari mogu rasti u sjeni.

Nemoj to nikada zaboraviti.

Imate moju preporuku. Meni ostaje samo (strpljivo) čekati nastavak. 🙂

#recenzija · Fraktura

Sirena s Crnog školja – Monique Roffey

Fraktura

Tragate li za posebnom pričom, onom o kojoj su pjevali mornari i ona koja se prenosila s koljena na koljeno u malim gradovima, ovo je knjiga za vas. Nije ovo priča samo o Sireni nego i priča o ljubavi, upoznavanju, prihvaćanju, spasu kao trenutnom olakšanju i nadi.

Trbuh mu je podrhtavao od želje i straha i divljenja jer znao je što je ugledao. Ženu. Baš tamo, usred vode. Ženu crvene kože, ne crnkinju, ne Afrikanku. Ne žutu, ne Kineskinju, ni onu zlatne kode iz Amsterdama. Ne ni plavu ženu, plavu kao prokleta riba. Crvenu.

David ju je tako ugledao nenadano, jednoga dana dok je pjevušio i svirao svoju gitaru. Dozivao ju je, očajno. Bila je to njegova najveća želja. Upoznati ju. Prići joj.

Ali jednoga dana stari ribari ulovili su njegovu muzu. Mučili, dok ju nisu izvukli na brod, a onda su od nje planirali napraviti atrakciju, zaraditi dobre novce. Istovremeno ponižavajući je i gledajući ju kao seksualni objekt. No sudbina je uplela svoje prste. Bacila je tako svjetlo na put Davida, svjetlo koje ga je odvelo ravno pred nju, Sirenu. Odluči spasiti ju i skriva ju u svoj dom.

Tamo njih dvoje doživljavaju romansu vrijednu svih pjesama, filmova i knjiga. Sirena prelazi u ljudski oblik, mladu ženu koju su davno proklele ljubomorne žene, a njih dvoje bliži su jedno drugome no što bi ikada dva obična ljudska bića mogla biti.

Ukrala mu je život. Zapalila je njegovo srce i začarala njegova osjetila.

Ali život mora biti okrutan. Život nosi i odnosi. Vječnost možda postoji u nekom drugom univerzumu. Stoga je priča ove fatalne Sirene i Davida otišla u jednom drugom pravcu. Na vama je da saznate kamo. Od mene imate preporuke. Uistinu mi je želja da ovaj naslov dopre do čitatelja. Bila bi velika šteta da prođe ispod radara.

Prijevod potpisuje: SANJA ŠČIBAJLO

#recenzija · Fraktura

Gospodari vremena – Eva García Sáenz de Urturi

Fraktura

Kraken se vraća. S novim slučajem, možda najvećim ikada. Najzamršenijim i najznačajnijim u njegovoj karijeri.

Kad sam vidio kuću, pomislio sam na jedan od smrtnih grijeha: pohlepa. Žudimo za onime što vidimo. Ali sad više nisam siguran. Bojim se, Esti. Veoma se bojim da je to nasumična žrtva.

Ovoga puta naš Unai čita knjigu, bestseler koji je napisan pod pseudonimom, a detalji iz nje morbidno podsjećaju na ono što se trenutno događa u Vitoriji.

Vraćamo se tako u 1192. i život grofa Diaga Vele. Pratimo ružne, teške događaje koji su oblikovali život njega i njegova brata. Svi su oduševljeni tim romanom, a mi kao čitatelji jednako tako nestrpljivo čekamo svako drugo poglavlje koje nosi upravo tu priču. Kraken, kakav je, nema mira. Proučava, secira, razmišlja i povezuje konce. Shvaća da ubojica mora biti netko tko je rukopis vidio prije same objave. Ali tko? I zašto?

No, ovo donosi buru u život njegove obitelji. Nikada nije bilo ovako, balansiraju između želje za pravdom i ljubavi prema obitelji, sigurnosti, toplom domu. Žarko žele ispuniti svoju svrhu na oba područja. Ma koliko teško bilo.

Platili smo cestarinu za nekoliko života. I pokušavali smo, kad bi završio radni dan, razgovarati o poslu najmanje što smo mogli. Ali je li radni dan uopće završavao ili su naši životi bili continuum sve dok sucu ne podastremo dokaze i osumnjičenoga?

Inteligentno, opsežno i očaravajuće. Rijetko čiji stil pisanja je upravo takav. I rijetko koja triloga ima jednaku kvalitetu s novim nastavcima. Ovdje je to slučaj. Svaka knjiga sve je bolja. Detalji koji se isprepliću, zločini koje je autorica zamislila su sve teži, genijalniji, a muke koje prolaze glavni junaci samo se gomilaju. Jako mi se sviđa što se kroz tri nastavka dogodila velika promjena za omiljenog mi Krakena. Totalno se vidi kako je odrastao, shvatio što je obitelj, spoznao svoju istinsku bit. Obožavam kad u knjigama osjetite taj napredak, promjenu, nekakav prirodan slijed događaja.

Nismo ostali uskraćeni ni privatnog života ovog simpatičnog detektiva. Sve što smo htjeli saznati – dobili smo.

I ja sam, na svoj način bio serijski ubojica. Laž koju sam si govorio, ona ‘da moram štititi grad’ ubila je i u pogibelj dovela toliko dragih mi ljudi da sam zaslužio doživotnu kaznu. Bez mogućnosti pomilovanja.

Imate moje iskrene preporuke. Trilogija koju ću još dugo spominjati, zasigurno. 🙂

Prijevod potpisuje: SILVANA ROGLIĆ

#recenzija · Fraktura

Na tankom ledu – Camilla Grebe

Fraktura

Toliko toga u životu ne ispadne kako si zamislio, i nije to nikakav izgovor da se bude ogorčen. Pa se, eto, borim protiv osjećaja razočaranja kao da je korov, ne dozvoljavam mu da se zaozbiljno primi.

Ono što počinje kao priča o brutalnom ubojstvu, završava kao izvanredna priča o nekoliko životnih sudbina. Pratimo priče iz perspektive čak tri glavna lika.

Detektiv Peter Lindgren, muškarac koji je naučio distancirati se, biti hladan i odbijati svaki oblik ljubavi, vezanja s nekim, Hanne Lagerlind-Schön; kriminalistička profilerka koja ima iznimno oko te bistar um prilikom povezivanja detalja, sitnica koje muško oko ni ne vidi na prvu. I na kraju, Emma Bohman, žena koju je Jesper Orre izigrao i koja ga i sama traži. Duboka, skrivena romansa na njoj je ostavila veliki trag, a sada se želi suočiti s njim. Ali, tko će ga prvi pronaći? Policija ili ona?

I možda još važnije: kako je teško biti čovjek u ovakvom gradu, u ovakvom vremenu.

Priča nas vodi najstrmijim puteljcima, otkrivajući još jedan zločin iz prošlosti koji bi možda mogao biti povezan s ubojstvom ove zgodne, mlade žene. Seciranje najsitnijih detalja, živopisni prikazi mjesta zločina, duboka promišljanja istražitelja i Hanne dižu ovu knjigu na neki sasvim novi level.

Zašto je Jesper izigrao tu mladu ženu? Koliko dugo se može kriti? Zar je moguće da je jedna duša tako napaćena u životu? Postoji li bolje sutra za ženu koja ima jako lošu dijagnozu? Mogu li se pogreške iz prošlosti ispraviti? I koliko nas obilježi ta prošlost? Koliko na nas utječe toksična obitelj s kojom odrastamo? Postoji li šansa da pobjegnemo od mraka kao ptica iz kaveza kada se vrata konačno otvore?

Pomišljam da ljubav ne znači samo voljeti drugu osobu nego i vidjeti samog sebe očima voljene osobe. Vidjeti ljepotu tamo gdje si prije vidio samo greške i nedostatke.

Skandinavski krimići su poznati po brutalnim raspletima, kao i nezaboravnim pričama. Autori su to u čije se pisanje zaljubiš na prvu. Neopisivo me veseli što je ovo tek početak i iskreno se nadam prijevodu nastavaka. Ovo zaslužuje biti čitano. 🙂

Imate moju najveću preporuku!

Prijevod sa švedskog: LANA MOMIRSKI

#recenzija · Fraktura

Noćni pjevač – Johanna Mo

Fraktura

Znate li one detaljne, ali ne dosadne krimiće? Opširne, ali u savršenoj dozi? Noćni pjevač je upravo to. Zanimljiv, brutalan, detaljan, ali ne naporan stil pisanja. Ja sam oduševljena!

Smrt mladog dečka potresla je i detektive. Tko je mogao biti takvo čudovište? Hanna je obilježena još u prošlosti. Njezin otac je ozloglašeni mještanin, ubojica. Ni sanjati nije mogla da će raditi na slučaju povezanim s ljudima od kojih je davno pobjegla. Ali to je život, baca nas pred teške izazove i uvijek nam daje onoliko koliko možemo podnijeti. Samo što to teško shvatimo. Nekada to bude fer, a nekada vraški nepošteno.

Hanna Duncker daje obećanje nekadašnjoj prijateljici da će saznati tko je ubio njezinog sina te se uz kolegu baca na posao. Neće stati dok ne otkriju zašto je dobri Joel bio meta? I čija meta?!

Krivi tragovi, ispitivanje svjedoka i osumnjičenih, vraćanje u prošlost na dan smrti te previše stvari koje se ne poklapaju i konstantna sumnja. U sve. Obiteljsko nasilje, diskriminacija, nasilje, nevjera… Jezivo genijalno!

Moram vam priznati da je Johanna mene nasamarila. Redovno mi pišete kako obožavate švedske krimiće te njihov rasplet. Ovu ćete obožavati x2. Nema niti trunke dosade, a niti jedne stranice viška. Sve je apsolutno sjelo na svoje mjesto, savršeno. Ja se samo iskreno nadam da nećemo dugo čekati na prijevod idućeg naslova u serijalu. Ovo je nešto što zaslužuje biti na našem tržištu. 🙂

Imate moju apsolutnu preporuku!

Prijevod sa švedskog: Elizabeta Vrbančić

#recenzija · Fraktura

ONI 2 – Tisja Kljaković Braić

FRAKTURA

Šaljivi duo se vratio!

Prije par mjeseci na tržište je stigao svima dobro poznati par. Nastavak knjige “ONI“. Tisja je i ovoga puta dokazala koliko je talentirana. S tako malo riječi i uz takve jednostavne ilustracije dobiti simpatije gotovo svih, talent je. Zbilja jest.

Ovo je preporuka za Valentinovo u mom stilu. Ukoliko tražite poklon za nekoga ili želite razveseliti sami sebe, kupite ovu knjigu. Pronaći ćete svog partnera i sebe u brojnim prizorima ili pak nekoga od svoje obitelji. Svi smo se susreli s ovim naizgled jednostavnim i svakidašnjim komentarima koji se provlače kroz knjigu. Ali autorica je izabrala baš najbolje. Pronaći će put do srca svakoga čitatelja. Neovisno o dobnoj skupini.

Iskreni, realni, šaljivi, baš takvi su ONI. 😊

A i domaći. Što više poželjeti?

#recenzija · Fraktura

Rituali vode – Eva García Sáenz de Urturi

Fraktura

Krakenova prošlost ne miruje. Tragedija koju je pretrpio pada u sjenu kada se u gradu pojavio ritualno kažnjavanje. Obred trostruke smrti. Osobe koje ne zaslužuju dobiti ili na svijet donijeti dijete moraju umrijeti, a njihova je smrt pomno isplanirana.

Annabel Lee bila je spaljena, obješena naglavce i udavljena u kotlu iz brončanog doba. Tajne koje vrebaju još iz 1992. vise o niti i prijete uništiti život svim osobama koje su bile na tom mjestu, tog kobnog ljeta… ali zašto?

Sve se zakomplicira kada Alba Diaz de Salvatierra sazna da je trudna i da bi otac mogao biti – Kraken.

To predstavlja veliku opasnost za sve. Budući da su ubojstva ritualna i da su kažnjene osobe koje nisu zaslužile biti majke ili očevi, Kraken je na iglama. Dolazi li ubojica i po njih?

Napetost, detaljni opisi, mučni događaji, ljubavni problemi, prijateljstva, ovaj triler prava je španjolska senzacija.

Likovi su zanimljiviji nego oni iz prethodne knjige iako je tamo bilo malo više detalja s ubojstvima, ovdje je autorica izgradila taj dramatični odnos između svakog od ovih par likova. Toliko su povezani, životima, iskustvom, tajnama… nitko nije ni svjestan da jedna mala laž, da okretanje glave pred nasiljem može uništiti živote godinama nakon toga.

Zastrašujuća je i sama pomisao na to što se sve događalo 1992. godine kao i činjenica da ih sada sve sustiže ta ružna prošlost.

Kraken se tek oporavlja, ne zna što će biti s Albom niti djetetom, a ne može si oprostiti ni što nije spasio žrtvu. Sve je toliko komplicirano. Ja sam mislila da znam tko je ubojica, ali pogodite? Naravno da ta osoba nije ubojica nego netko sasvim drugi. Radnja je uistinu zapetljana i baš me zanima postoji li itko tko je znao o kome se radi.

Ok, jesam otkrila detalje i strahote koje su se dešavale u prošlosti ponukana iskustvom od čitanja prethodne knjige. Jer ovo su krimići u kojima morate pratiti svaki detalj i doslovno pramen kose, boja kaputa, zamuckivanje ili blijeda put kod nekoga može otkriti krivca. Osjećala sam se kao detektiv čitajući oba nastavka i uživala sam u tom.

Javite mi svoje dojmove. 🙂

Strpljivo čekamo da Fraktura prevede i treći dio, a sebično se nadamo da bi to moglo biti do kraja godine. Možda.

Prevela sa španjolskog: Silvana Roglić

#recenzija · Fraktura

Normalni ljudi – Sally Rooney

Fraktura

Zar se ne pronalazite u ovom? Makar jedan razred svog školovanja ili ste u ovom pronašli nekoga?

E to je srž cijele ove knjige. Pronalazak. Pronalazak samog sebe. Priznanje. Sve je to tako normalno.

Marianne je djevojka koja živi u disfunkcionalnoj obitelji. Majka se drži po strani i tu je kada treba pružiti novac, poniziti i spustiti na zemlju svoju rođenu djecu, a brat je tu kada ju treba zlostavljati i maltretirati.

Nije ni čudo da je mir pronašla u knjigama i da nema “zdrave” poglede po pitanju odnosa s ljudima.

S druge strane imamo Connella, marljivog, zgodnog, ali skromnog dečka. Svi ga vole i nitko ga ne osuđuje ni zbog čega.

Njih dvoje su povezani jer je njegova majka spremačica u domu Mariannine obitelji. Postoji taj plamen, privlačnost, kemija.

Ali samo u četiri zida. Nitko ne smije saznati za njih.

Postoje li uopće “oni” i koliki rok imaju?

Autorica je skrojila jednu čudnu, pomalo uvrnutu, ali tako poznatu priču. Spojila jd dvije osobe koje vječito bježe jedna od druge, osobe koje su toliko nesigurne, oštećene, ali se toliko dobro nadopunjuju.

Kroz nekoliko mjeseci pratimo razvoj njihovog odnosa. Koliko napreduju, toliko i nazaduju. Knjiga je ovo koja ukazuje i na brojne probleme. Diskriminaciju, zlostavljanje, drogu, sadizam, anksioznost. Autorica se ne libi pričati o tim temama. Iako nam informacije daje na kapaljku i ostavlja brojna pitanja neodgovorena, mislim da je to taktika. Kako bi se mi zapitali što se dogodilo, što je zapravo normalno, a što nije. Kako bi sami odlučili!

U jednom trenutku ćete pomisliti “kvragu, što ja to čitam?”. Ali svega par stranica poslije, misli idu u smjeru “zašto ovo nisam pročitala ranije?”…

Razgovori s prijateljima bili su mi odlični, ali Normalni ljudi su dvije stepenice iznad.

Ovo je priča za sve koji žive zatvoreni u sebe, koji se srame pričati, sve koji se žele podsjetiti školskih dana i za one koji se tek trebaju pronaći u životu. Normalni ljudi naučiti će vas kroz što sve treba proći da se dobije jedna odrasla, zrela osoba koja zna što želi. Čak i ako ne budete imali hrabrosti izreći to, poput likova u ovom romanu, jednostavno ćete znati odgovor.

Uvidjeti ćete da je u jednoj osobi moguće pronaći sve što vam treba i što želite, kao i ono što ne želite od svog partnera.

Imate moje iskrene preporuke. Normalne ljude uzmite otvorenog uma i bez ikakvih očekivanja, tada ćete unutar ovih korica pronaći sve što vam treba.

Hvala na čitanju recenzije.

S engleskog prevela: Patricija Horvat

#recenzija · Fraktura

Eva Garcia Saenz de Urturi – Šutnja bijeloga grada

R E C E N Z I J A

Fraktura

Znate ono kad i prije samog čitanja znate da će neka knjiga biti pun pogodak? Kad je dovoljan sam opis na koricama koji vam obećava kvalitetan krimić?

Šutnja bijeloga grada je upravo to. Ljubav, obećanje na prvi pogled. I sve je opravdano. Mitologija, legende, obiteljske tajne, brutalna ubojstva, zanimljivi likovi, ova knjiga ima sve. Apsolutno sve!

Uvijek dva tijela. Nježno položena jedno pored drugog. Kao u činu utjehe, ruka na obrazu onog drugog. Prije dvadeset godina bio je to zločin koji je šokirao zemlju. Ubojstvo o kojem se pričalo godinama. A sada, par dana prije nego što iz zatvora izlazi čovjek koji je osuđen za ta ubojstva – danas novi zločin tjera strah u kosti.

Pred inspektorom Ayalom zadatak je koji može promijeniti brojne živote. A je li mu on dorastao?

Zar je moguće da je nekad toliko hvaljeni arheolog Tasio ubojica? Estibaliz i inspektor Ayala čiji je nadimak iz mladosti bio skriven, a sada je svima dobro poznat hashtag #Kraken upozoravao je na detalje koje trebaju paziti. Netko im je pomogao, ali zašto? I na kraju, tko ubija sada kada je Tasio još uvijek iza rešetaka? Zar je on čak i tamo, mozak operacije?

Autorica je vješto splela brutalno dobru priču. Od same radnje koja je jeziva, do ubojstava i upitnika oko pčela i kakve one veze imaju s ubojstvima, kuda će nas odvesti?

Pratili smo priču kroz oči inspektora Unai Lopez de Ayale. Sada poznat pod nadimkom Kraken. Zanimljivo je da iznad svakog poglavlja stoji hashtag s njegovim nadimkom i rečenica, dvije koje služe poput naputka. Kako njima u istrazi, tako nama da vežemo konce. Povremeno vraćanje u prošlost doprinosi tome da pomislimo kako smo riješili slučaj. Uvjerit će nas da smo sto posto sigurni u rješenje, ali koliko je to točno? Nije li u životu uvijek netko ili nešto u sjeni? Dogodi nam se svima da garantiramo za nekoga, sigurni smo, a kasnije to ispadne malo drukčije… Kako autorica vješto barata dramom, problemima iz prošlosti, tako je knjiga sve zanimljivija. Ja sam ju pročitala u tri sjedenja, a ima poprilično puno stranica. Krimić je ovo koji traži potpunu pažnju, ali ju osvaja već na samom početku. Likovi su toliko genijalni, savršeno razrađeni, toliko da imate dojam kako ih poznajete osobno, što više čitate, a kraj donosi neke nove spoznaje.

Zapravo, svako poglavlje nosi nešto novo, nekakve upitnike, a tim nas mami da knjigu ne ispustimo iz ruku sve do samoga kraja… A ubojica? Sumnjam da će itko od vas pogoditi o kome je riječ. Zato ovo djelo zaslužuje još više hvale. Biti uvjeren u nešto i pogoditi samo polovično, ma ni toliko, a zatim dobiti snažnu pljusku od autorice, genijalno je. To je pravi dokaz da ova autorica zna što radi. Ima nas u šaci. Mogu samo reći da se uistinu veselim nastavku i da je za mene ova Trilogija već sada nešto najdraže ikad.

Imate moje iskrene preporuke.

Hvala na čitanju recenzije. 25.6.2020.

Izdavač je gore spomenut, Fraktura.

Sa španjolskog prevela: Silvana Roglić. I jedno veliko bravo za prijevod! 🙂