Mozaik knjiga
Kao što ju je jedna žena davno podsjetila, zajednički nazivnik svih tih groznih stvari koje su ti se dogodile si ti. Kamo god pošla, ondje si ti.
Knjiga započinje jednim uhićenjem, krvavom ženom, Paris koja u ruci drži oružje od kojega je žrtva stradala. Čovjek koji je mrtav dobro je poznat javnosti, a Paris je njegova više nego duplo mlađa supruga i naravno da je svaki reflektor usmjeren prema njoj.
A to je ono od čega ova žena godinama bježi. Povećalo, pažnja, primjećenost. Od trenutka kada je obrisala svoj stari život dobro se skrivala, ali sve se promijenilo kada je njen suprug pronađen mrtav.
Sada ju napadaju tajne stare dvadeset pet godina… Ruby je izašla iz zatvora i ne kani ostaviti Paris na miru tako lako. A kako su njih dvije povezane? Ostaje vam da otkrijete iza ovih korica…
Disocijacija je način na koji se njezin um štiti od trauma kojima je izloženo njezino tijelo. Iako se to trenutno ne događa, osjećaj razdvojenosti između njezina mozga i tijela javljao se kad god se osjećala ranjivo, kad god je bila u opasnosti.
Prvo što treba natuknuti da ovo nije baš klasičan triler niti ima sve karakteristike istoga. U ovom romanu se autorica više fokusirala na likove i drame iz njihovih života te prošlosti dok je ružne, crne događaje i pokoje ubojstvo provukla samo kao pozadinski događaj. Bar sam ih ja tako doživjela, ne kao primarnu radnju nego nešto što samo vreba iza ugla. Koliko mi se to sviđa? Nisam sigurna…
Možda bi sve bilo drugačije da nisam apsolutno svaki ishod predvidjela. Doslovno sam na svako otkriće koje nam je autorica servirala, pomislila “znala sam”. I ne, nisam imala dvije opcije nego baš tu koja se i odvila. Malo mi je to snizilo krajnju ocjenu i splasnulo mi je oduševljenje radnjom.
Nije me šokirala, iznenadila, nisam ostala budna kasno u noć razmišljajući o njoj iako me je prikovala za fotelju dok nisam stigla do kraja. Svidio mi se stil pisanja i sam početak romana to ubojstvo, ali onda je sve nekako otišlo u drugom pravcu… i ovo je za mene ostao samo dobar roman. Onaj za jedno čitanje, da ti popuni vrijeme. 🙂
Možda vas uspije iznenaditi! Nikad ne znaš… Svakako mi javite dojmove nakon čitanja.
Prijevod: NADA KUJUNDŽIĆ