Pomogo sam, je l’ tako?
King će nam i ovoga puta to učiniti. Dotaknuti srce svakoga čitatelja, prodrmati mu misli, uključiti suze, natjerati da osjeća i zadržati naklonost. Zelena milja djelo je koje će zauzeti visoko mjesto na listi njegovih knjiga kada vas netko pita koja je najbolja.
Ovo je jedna od onih koja te slomi, vrati na tvorničke postavke, ona koju ne zaboraviš.
U ono doba biti osuđen za silovanje i ubojstvo dvije djevojčice i još k tome; biti crn, nije obećavalo. Značilo je to sigurnu smrt. Jonh Coffey stiže u E-blok i svojim dolaskom mijenja živote ljudi koji ga tamo dočekaju.
Čuvarima je odmah jasno da je bezopasan. Čovjek tako tužnog pogleda, bojažljiv, uplakan, s glavom u krilu, kakva se priča krije iza njegove osude? I na kraju, može li uspjeti izbjeći Staru Munjaru?
A onda jedne noći pokazuje svoj dar. Kao rukom odnesena, infekcija jednoga od zatvorskih čuvara nestaje. Coffey ima iscjeliteljske sposobnosti. Zar je moguće da čovjek koji toliko pomaže drugima ima tako jaku zlobu u sebi da počini onaj strašan zločin?
Tuga, suosjećanje, iščekivanje, molitva i nada. A na kraju realnost.
Zelena milja odvesti će vas na nepoznata mjesta, dati će vam puno za razmišljanje i slomiti vam srce. Ali ćete nakon nje samo još više voljeti Kinga. Kod mene je ovo roman koji, nakon puno pročitanih, staje rame uz rame s Grobljem kućnih ljubimaca. Moja očekivanja su i više nego ispunjena. Iako sam znala što me čeka, zbog svima poznate, stare, dobre ekranizacije, nisam se pripremila na ovakav nalet emocija. Kraj ove priče me slomio.
A možda smo, pomislio sam, svi mi cirkuski miševi, trčimo uokolo tek jedva svjesni da nas Bog i Njegovi nebeski bojovnici kroz prozore od pleksiglasa promatraju u našim bakelitnim kućama.
Imate moje iskrenu preporuku.
Ukoliko želite upoznati Kinga i njegovo pisanje, krenuti s nečim, slobodno uzmite Milju u ruke.
Prijevod potpisuje: IVAN OTT
S police 