Profil
Samoća je bila prvo što sam okusila u životu i taj je okus zauvijek ostao u meni, skriven u mojoj usnoj šupljini, i podsjećao me.
Lucy Barton polagano nam, lijeno priča priču o svom životu dok leži u bolničkom krevetu. Pored nje je njezina majka s kojom nije imala gotovo nikakav odnos godinama. Sada ju gleda s osmijehom, ali još uvijek uz nekakvu emocionalnu distancu. I već to pokazuje koliko je teška priča ove žene.
Mama, kad pišeš roman, možeš ga iznova napisati, ali kad s nekim živiš dvadeset godina, to jest roman i taj roman više nikad ne možeš ni s kim iznova napisati!
Bijeg od nasilja u obiteljskom domu, siromaštva, želja za spisateljskom karijerom, braka koji stoji na klimavim nogama i odgoju dviju kćeri. Bolno je čitati ovakvu priču. Lijepo je u ruke primiti knjigu koju nećeš htjeti ispustiti i koja u čitatelju budi stotinu emocija. Od tuge, želiš kraj, ali od oduševljenja, ne želiš ju nikada zaboraviti.
Ako u vašoj priči postoji slabost, izravno se suočite s njom, ščepajte je zubima i suočite se, prije nego što je čitatelj uopće postane svjestan. Tako ćete steći autoritet.
Jednostavan stil pisanja i oštro izražavanje samo će vas još više uvući u samu priču. Nema tu bespotrebnih opisa, izraza i likova. Svaka priča, svako ime, mjesto, sve se uklapa kao najmanja puzzla koja će na kraju knjige tvoriti sliku o Lucy Barton.
Komadić po komadić i imamo ženu, realnu, od krvi i mesa. Onu koja je došla iz blata, praktički u trku, bijegu i onu koja sada stoji čvrsto na svojim nogama. Onu koja se uzdigla. Koja je pronašla snagu. I obožavati ćete ju. 🙂
A sada, čitanje nastavka… da, da. I on nam je već u rukama. Zahvaljujući Profilu.
Prijevod potpisuje: PATRICIJA HORVAT
S police 