#recenzija · Sonatina

Kemija srca – Krystal Sutherland

Sonatina

Dakle, ovo svakako nije priča o ljubavi na prvi pogled.

Ali ovo jest ljubavna priča.

Hm.

Svojevrsna.

Henry, maturant, romantik, nikada nije bio zaljubljen.

Grace, nepristupačna, hladna, mračna, oštećena.

Pogađate? = spoj nespojivog.

Naravno da Henryja odmah privuče ta tama, šutnja i misterija. Grace je netko tko pažnju plijeni neurednim izgledom, muškom garderobom i štapom za hodanje. A kad zagrebete ispod te površine, ovo vani je ništa. Ne može se mjeriti s onim što ta djevojka nosi u sebi. Traume i bol koji nikada neće zaboraviti.

Sve to bilo je savršeni mamac da Henry padne na nju i napokon poželi imati djevojku. Iskusiti sva ta mladenačka veselja…

Ali što je zapravo sreća i koliko traje? Ima li itko taj blagosolov da svoju pronađe pored jedne osobe i to za zauvijek? Mislim da svemir ima drugačije planove…

Osjećaj beznačajnostinije baš neki divan lijek za tugu.

– Bogami jest. Kad pogledam u noćno nebo, sjetim se da nisam ništa drugo doli pepeo davno umrlih zvijezda. Čovjek je skup atoma koji se nakratko spajaju u uređeni obrazac, a zatim se ponovno raspadaju. Nalazim utjehu u tome što sam malena.

Njihovi razgovori su toliko inteligentni, dubokoumni, rekla bih; drugi svijet. Uopće nisu tipični tinejdžeri. U knjizi se spominju brojni poznati filmovi, pjesme, likovi iz knjiga. Posebno me nasmijalo nekoliko domišljatih zafrkancija o Edwardu i Belli… kroz cijelu knjigu imate taj neki poseban osjećaj da ste dio nečeg novoga. Neistraženoga.

Likovi vam se uvlače pod kožu nesvjesno, depresiju koju Grace nosi iz stranice u stranicu opraštate zbog Henryja i njegove dobrote, pozitive…

Zamjerke ne postoje. Knjiga je teška i bolna, ali sve se odvija onako kako to i treba biti. Nećete trepnuti, a već ste stigli do kraja. A kada zatvorite knjigu, osjećate mir. Zadovoljni ste i vaša očekivanja su ispunjena. Iako je sam ishod težak i možda nije ohrabrujuć za naše likove, vama kao čitatelju pruža nekakvu dozu realnosti i misli vam putuju u pravcu one ”ovo je jedino ispravno, ovako je moralo biti”. Druga verzija ne dolazi u obzir. Čak ni za sanjare, emotivce, romantičare… Autorica je dala kompletnu priču, dala nam je priliku da se zaljubimo, smijemo, tugujemo, suosjećamo. I na kraju, da razumijemo.

Ove dvije divne duše osvojile su moje srce. Teško da ću ih zaboraviti, a već sada znam da Kemija srca odlazi na listu TOP 5 u ovoj godini. Iako je tek kolovoz, nije ovo knjiga koja se gurne pod tepih. O ovoj se priča. Ova se osjeća.

Šteta je što se ljudi ne mogu ponovno slijepiti zlatnim šavovima.

Imate moje preporuke.

Hvala na čitanju recenzije!

S engleskoga prevela: Morana Panjkota

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s