Prilikom upoznavanja nekoga svi alarmi se upale. A kada je taj netko novi muškarac u životu tvoje kćeri, kroz glavu ti prolazi sto misli… Kao da to nije dovoljno, taj netko se čini savršen. Svima se sviđa. Muškarac za primjer, privatno i poslovno. Predivan, miran, vrijedan, pametan, očara sve oko tebe, ali u tebi se budi sumnja. Zar je moguće da netko bude baš toliko savršen? Zar je moguće da se ne namrštiš baš nikada?
Je li široki osmijeh uvijek iskren? Ili samo fasada, maska za ono što se zapravo krije ispod osmijeha i savršenog lica…
Ed je siguran da Ryan nešto krije. Nitko mu ne vjeruje, kćer se gotovo naljuti na njega, a supruga misli da je skrenuo s uma. Ali, ne žele li roditelji uvijek najbolje za svoje dijete? Znate onu ”roditelj osjeti opasnost puno ranije nego dijete”?
Ed zna da nešto ne štima u toj priči. Sve je tako prokleto savršeno, upakirano u najsjajniji omot, mami, plijeni pozornost, ali nutrina je trula. I on će ga razotkriti. Pokazati će svima tko je zapravo Ryan. Neće odustati niti birati sredstva da dođe do istine. No, koliko košta istina? Može li se uopće platiti novcem? Je li to tako lako kao kada psihopat tajnu zakopa, potkupi nekoga, osigura šutnju i novu sigurnost za sebe? Mislim da baš i nije…
Radnja teče polako, autor ne štedi na detaljima i opisu raznih pojedinosti. Gradi likove, napetu atmosferu, slaže tajne u pretinac i navodi nas na sto pitanja u glavi!
Kao i u prethodnim romanima (29 sekundi, Odmor…) i ovdje imamo tu dramu, a pred sami kraj glavni događaj ili taj dio koji spada pod ”triler”. Meni to zaista jako godi kod ovog autora jer je jako vješt. Gradeći tu dramu, daje nam male komadiće koje možemo spojiti i doći do zaključka. Lako otkrijemo što zapravo leži u pozadini, ali teško, jako teško naslutimo sami kraj. Kada misliš da ne može gore – može. Kada misliš da postoji svjetlo na kraju tunela – nema ga.
Nemoguće je ostati ravnodušan i ne razmišljati o ovim likovima satima nakon čitanja. Podsvjesno analiziraš postupke, tražiš opravdanje, razlog… ma sto emocija, teorija! Obožavam takve knjige. Toliko te uvuku, zatoče u svoju priču da ne možeš pobjeći. Ne želiš pobjeći dok ne saznaš istinu.
Ja sam i prije ”Ulova” bila veliki fan ovog autora, a sada se to samo uvećalo. Jedina što nisam čitala su”Laži’‘. No, ne brinite i nju sam kupila i čitam ju uskoro. 😉 A javljam i dojmove iako vas je velika većina pročitala jer je starija, ali to nema veze. Ovaj autor je ipak nešto najbolje što se nalazi na mojim policama pa smatram da zaslužuje da se na blogu piše o njemu.
Čujemo se uskoro s dojmovima, a vi mi javite svoje za ”Ulov”. Pišite mi, jeste li mogli naslutiti ovakav kraj?
Moje preporuke imate.
Hvala na čitanju recenzije!
S engleskog preveo: Vicko Ivanković
S police 