Nikome neću reći – Catherine McKenzie

Mozaik knjiga

Obitelj koja krije brojne tajne. Obitelj koja nije savršena kao one iz filmova. Obitelj u čijem je kampu prije dvadeset godina u čamcu pronađena ozljeđena djevojka.

Što se dogodilo Amandi?

Koji član obitelji MacAllister je napao Amandu?

Tolike godine tajna je skrivena, ali sada je došao trenutak istine. Čitanje oporuke ne donosi kamp, zemlju i novac kako su se nadali, donosi teške odluke i priznanja. Oporukom je određeno da ne nitko ne može dobiti nasljedstvo dok se ne otkrije tko je krivac.

Ryanu treba novac da se oporavi od izdaje najboljeg prijatelja i poslovnog partnera, Margaux je neodlučna, Mary želi da sve ostane kako je i da svatko ide svom domu dok blizanke Kate i Liddie imaju skroz drugačije stavove i želje. A Sean? Netko tko nije član obitelji, ali je jednako vrijedno radio na kampu sve te godine, on samo želi da zauvijek ima dom. Krov nad glavom.

Svatko od njih je mogući krivac. Svatko je sumnjiv. Vrijeme je za glasanje… Koga ćete osuditi?

Bolna sjećanja, obiteljske drame, zaljubljenost, pogreške… Autorica je sve obuhvatila.

Ono što je dalo posebnu čar je ta fenomenalna slika realne obitelji. Ljudi od krvi i mesa. Nema onog savršenog privida, preuveličavanja odnosa između braće i sestara. Sve je tako zamršeno, klimavo, tužno. Jako mi se svidjelo kako se to uklopilo u samu priču.

Roman prati prošlost i sadašnjost, uz to imamo tablicu s imenima svih likova, o njihovim kretnjama tog kobnog dana. Jasno možemo pratiti tko je gdje bio i u koliko sati. Ukoliko se fokusirate malo jače, zabilježite i sami u svoju tablicu, lako ćete doći do krivca. Ali to neće umanjiti želju za čitanjem, dapače. Samo ćete htjeti znati zašto?! Kako? Koji je motiv? Zar je moguće?

Autorica je spomenula uistinu puno likova, te različite perspektive često znaju biti problem, ali to ovdje nije slučaj. Sve je kao slagalica. Skupljamo dio po dio. I na kraju šok.

Uz sve nesuglasice i ružne uspomene, MacAllister je ipak jedna snažna obitelj. Spremni su na sve.

Priča će vas uvući, lako se čita, nema dosadnih opisa, sve je bitno za priču i svaki lik pokazat će vam svoje ”viđenje” situacije. Možda svi gledamo u isto, ali svatko ima svoj doživljaj, svatko stvara svoju sliku.

I zato se pripremite. 😉

Hvala na čitanju recenzije! 21.10.2020.

S engleskog prevela: Maja Opačić

Kategorije #recenzija, Mozaik knjigaOznake

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close