Eva Garcia Saenz de Urturi – Šutnja bijeloga grada

R E C E N Z I J A

Fraktura

Znate ono kad i prije samog čitanja znate da će neka knjiga biti pun pogodak? Kad je dovoljan sam opis na koricama koji vam obećava kvalitetan krimić?

Šutnja bijeloga grada je upravo to. Ljubav, obećanje na prvi pogled. I sve je opravdano. Mitologija, legende, obiteljske tajne, brutalna ubojstva, zanimljivi likovi, ova knjiga ima sve. Apsolutno sve!

Uvijek dva tijela. Nježno položena jedno pored drugog. Kao u činu utjehe, ruka na obrazu onog drugog. Prije dvadeset godina bio je to zločin koji je šokirao zemlju. Ubojstvo o kojem se pričalo godinama. A sada, par dana prije nego što iz zatvora izlazi čovjek koji je osuđen za ta ubojstva – danas novi zločin tjera strah u kosti.

Pred inspektorom Ayalom zadatak je koji može promijeniti brojne živote. A je li mu on dorastao?

Zar je moguće da je nekad toliko hvaljeni arheolog Tasio ubojica? Estibaliz i inspektor Ayala čiji je nadimak iz mladosti bio skriven, a sada je svima dobro poznat hashtag #Kraken upozoravao je na detalje koje trebaju paziti. Netko im je pomogao, ali zašto? I na kraju, tko ubija sada kada je Tasio još uvijek iza rešetaka? Zar je on čak i tamo, mozak operacije?

Autorica je vješto splela brutalno dobru priču. Od same radnje koja je jeziva, do ubojstava i upitnika oko pčela i kakve one veze imaju s ubojstvima, kuda će nas odvesti?

Pratili smo priču kroz oči inspektora Unai Lopez de Ayale. Sada poznat pod nadimkom Kraken. Zanimljivo je da iznad svakog poglavlja stoji hashtag s njegovim nadimkom i rečenica, dvije koje služe poput naputka. Kako njima u istrazi, tako nama da vežemo konce. Povremeno vraćanje u prošlost doprinosi tome da pomislimo kako smo riješili slučaj. Uvjerit će nas da smo sto posto sigurni u rješenje, ali koliko je to točno? Nije li u životu uvijek netko ili nešto u sjeni? Dogodi nam se svima da garantiramo za nekoga, sigurni smo, a kasnije to ispadne malo drukčije… Kako autorica vješto barata dramom, problemima iz prošlosti, tako je knjiga sve zanimljivija. Ja sam ju pročitala u tri sjedenja, a ima poprilično puno stranica. Krimić je ovo koji traži potpunu pažnju, ali ju osvaja već na samom početku. Likovi su toliko genijalni, savršeno razrađeni, toliko da imate dojam kako ih poznajete osobno, što više čitate, a kraj donosi neke nove spoznaje.

Zapravo, svako poglavlje nosi nešto novo, nekakve upitnike, a tim nas mami da knjigu ne ispustimo iz ruku sve do samoga kraja… A ubojica? Sumnjam da će itko od vas pogoditi o kome je riječ. Zato ovo djelo zaslužuje još više hvale. Biti uvjeren u nešto i pogoditi samo polovično, ma ni toliko, a zatim dobiti snažnu pljusku od autorice, genijalno je. To je pravi dokaz da ova autorica zna što radi. Ima nas u šaci. Mogu samo reći da se uistinu veselim nastavku i da je za mene ova Trilogija već sada nešto najdraže ikad.