#recenzija · Znanje

Izgubljeno cvijeće Alice Hart – Holly Ringland

R E C E N Z I J A

Znanje

Ima li išta bolje na svijetu nego kad se susretneš sa knjigom čija je unutrašnjost ljepša nego same korice? Teško. Sigurna sam da će Izgubljeno cvijeće godinama nakon izdavanja mamiti uzdahe svojim krasnim, šarenim koricama. Ali ono u što sam sigurnija jest da će ju svaki čitatelj preporučiti, spomenuti kao jednu od najdražih i godinama nakon čitanja… da, toliko mi se svidjela. 🙂

Izgubljeno cvijeće priča je o sudbini jedne djevojčice po imenu Alice. Devetogodišnjakinja koja žudi da spozna samu sebe. Djevojčica koju život nije mazio, vječito skrivena pod majčinim krilima pod strepnjom da je njen otac i danas imao loš dan. Teško, destruktivno djetinjstvo najčešće se odrazi loše na ljude, ali u ovom slučaju nije bilo tako. Tragedija koja je pogodila Alice i njenu malu obitelj, otvorila je vrata jednom novom svijetu za Alice, ta tragedija uhvatila je Alice Hart za ruku i povela ju putem cvijeća.

Nije ni znala što ju je snašlo, no sve se promijenilo. Svijet kakav je poznavala, mučan, taman, obojan Suncem samo radi njene majke i njihovog malog vrta, a prošaran suzama svakog dana kada bi otac bio neraspoložen, nestao je. Sada se budila okružena bojama. Šarenilom, cvijećem. Alice je sada živjela sa bakom. Na jednoj krasnoj farmi, na mjestu gdje je cvijeće lijek. Mjestu koje ju je naučilo jezik cvijeća.

June je bila žena koja je pomagala drugima. Žena koja vuče teški teret prošlosti, ali unatoč tom živi, gradi, stvara lijepe uspomene, kako sebi tako ženama oko sebe. Odlučna u namjeri da Alice pruži sve što nikad nije imala i sama čini par pogrešaka koje će joj se kasnije obiti o glavu. Jer ponekad stvati koje napravimo misleći da su najpametnije, budu stvari koje guraju naše najbliže od nas. Daleko od nas.

Kako Alice odrasta, tako June sve više u njoj prepoznaje milu, snažnu notu njene majke, ali i vatru u očima što ju je posjedovao njezin sin, a Alicin otac.

Priča nam dopušta da upoznamo Cvjetove. Žene koje su spletom ružnih životnih okolnosti pronašle utočište na toj farmi, a sada su jedna drugoj najveća podrška. I Alice uistinu uživa s njima, no i to će se promijeniti jednog dana. U onim danima kada mislimo da smo najpametniji i kada nas ljubav zanese, kada smo spremni učiniti sve za voljenu osobu… pa i onda kada ne razmišljamo najpametnije nego nas buntovna odluka odvede daleko od svega što smo imali…

I tako se Izgubljeno cvijeće iz priče o djevojčici, pretvara u priču o ženi koja je pomalo zalutala. Ženi koja još uvijek nije spoznala samu sebe. Autorica nam kroz opise raznih cvjetova, njihovih mirisa, značenja, svrhe približava misli svakog od likova iz ove knjige. To je ono što mi se posebno svidjelo. Likova ima puno, ali svaki je smišljeno tu, svaki nešto predstavlja u tom putovanju koje je pred Alice. Svako poglavlje imalo je kao mali uvod te ilustraciju različitog cvijeta. Saznali smo tako da je vanilijin ljiljan izaslanik ljubavi, a pustinjsko oko nam govori imaj hrabrosti dok je koraljno drvo lijek za bolno srce.

I svako nam je poglavlje pružilo šansu da uistinu spoznamo te karakteristike.

Ne želim vam puno otkrivati o samoj radnji nakon što Alice odraste i načini neke nove poteze, želim da se iznenadite kao ja. Želim da ovo i za vas bude jedna bolna, životna priča o teškoj sudbini, ljubavi, drami, pronalasku samih sebe, lijeku za sve ono loše. Želim da sami pronađete svoje Izgubljeno cvijeće. Baš kao što se to dogodilo Alice.

Moram natuknuti kako mi je ova knjiga, nakon Eleanor Oliphant, najbolja ikad u izdanju Znanje. Mislim da ju nikada neću zaboraviti i jedva čekam da ju jednog dana pročita i moja kćer.

Ni sama ne znam kojim riječima bi vam opisala kako sam se osjećala dok sam čitala ovaj dragulj. Srce mi je tuklo snažno, oči su me pekle od izdajničkih suza, osjetila sam one trnce duž kralježnice kada je autorica opisala razne teške događaje, ali ono najvažnije, nisam ju htjela ispustiti dok nisam okrenula i posljednju stranicu. A danas? Danas bih plakala jer sam ovu knjigu već pročitala. Danas bi si izbrisala pamćenje i priuštila si gušt da ju čitam opet, po prvi put. Toliko me obuzela, kupila, osvojila.

Iskrene preporuke od mene. Toplog, punog i (sada) smirenog srca, govorim vam da ljepšu knjigu niste pročitali nikada. Posegnite za Alice Hart, nećete se pokajati ni sekunde. Naučiti će vas brojne stvari, a pružiti će vam jedan sasvim novi pogled na svijet.

Hvala na čitanju recenzije. 10.7.2019.

Izdavač je gore spomenut, Znanje.

S engleskog prevela: Lidija Toman

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s