Sjeme tame – Iva Kolega

R E C E N Z I J A

Fokus na hit

Sjeme tame šokantni je, psihološki triler inspiriran stvarnim događajem. Iz perca domaće autorice!

Iris je kućanica i majka troje djece. Njen suprug utjehu nalazi u alkoholu i ljubavnicama. Dani prolaze, a Iris je zaokupirana brigom o najmlađem djetetu, sinu Luki i povremenim čitanjem crne kronike. Brutalna silovanja, u njenom gradu. Prevelike slučajnosti, ogrebotine, krvava odjeća, manjak alibija… i njen se život polako pretvara u pakao. S kim zapravo dijelimo život? Tko krije tajne? I na kraju, tko je krivac?

Ova me knjiga posebno zaintrigirala već nakon dvadesete stranice. Jer sam znala da nije samo ono što piše na poleđini, na koricama. Bila sam uvjerena kako se u ovoj priči krije nešto puno mračnije, gnjusnije… i bila sam u pravu. Iako sam već na polovici knjige povezala konce i shvatila što se događa, to nije umanjilo šok i nevjericu koju svaka naredna stranica pruža.

Knjiga je pisana iz perspektive svakog člana obitelji. I tako se vrti do kraja. Imamo uvid u život kućanice Iris, žene koja je izgubila svoj karakter. Pala pod utjecajem svog muža i postala igračka u njegovim rukama. I najviše su me boljeli njeni postupci. To što nije imala snage. Što nije bila lavica.

Zatim, kratki prikazi razmišljanja najmlađeg člana obitelji, Luke.

Najviše sam pak voljela kada dođu poglavlja iz Dianine perspektive. Diana je nastarija kćer koja se odselila u Hamburg zajedno sa dečkom i kćerkom. Prikazana kao crna ovca obitelji, ona koja se ne javlja, ne doživljava, koja se izolirala… meni se odmah svidjela. I ponavljam, jedva sam čekala poglavlja koja prikazuju nju, njen život i misli. Nešto me od samog početka vuklo njoj i znala sam da moram čitati između redova…

Julije mi je nekako bilo najviše žao. Izgubljena, povučena u sebe, prepuštena tom da laže sama sebi, niti jedna djevojka od šesnaest godina ne treba tako živjeti. Ali sudbina nekada ne mari za godine. Baca pred nas ono najgore… i na kraju, imali smo i poglavlja iz Sašinog ugla. Brutalna, prostačka, nekada puna rupa. Što zbog alkohola što zbog labilne psihe. Vjerujte mi, zamrzit ćete ga iz dna duše.

Autorica se vješto poigrala sa nekoliko detalja koje gotovo da nismo mogli ni primijetiti jer ih je umotala u druge vijesti, navela nas da se fokusiramo na skroz drugu stranu. Ali, mom oku nisu promaknuli ti detalji i balansirala sam ivicom, da otkrijem samu srž ovog romana. No, ponavljam, čak ni ta spoznaja ne umanjuje šok koji se pojavi kada potpuno, direktno saznamo istinu.

Rekla bih da je ono najgnjusnije činjenica da je ovo po stvarnom događaju. Ali opet, čemu nositi ružičaste naočale? Svi smo nebrojeno puta čuli za ovakve zločine, priče, bilo u vijestima, bilo u osobama koje osobno poznamo. Ali sve je to drugačije dok nam netko ovako ne napiše, kao jednu brutalnu, jezivu priču… knjigu koja daje šamar da se osvijestimo. Da reagiramo. Da ne šutimo. Mislim da to je ključ svega. Vidjet ćete kad pročitate knjigu, o čemu pričam.

Sjeme tame sa svojim glavnim likovima poslužit će kao primjer što je pogrešno. Usmjerit će nas na ono pravo. Na to da pustimo glas. I da obratimo više pozornosti na ljude oko sebe. Jer na kraju krajeva, nikada ne znamo s kim udišemo isti zrak. Nikada ne možemo nikome slijepo vjerovati.

Hvala na čitanju recenzije! 29.5.2019.

Izdavač je gore spomenut, Fokus.

Oglasi
Kategorije #recenzija, Fokus na hit

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Create your website at WordPress.com
Get started
%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close